Ovo je . dio od 49 u serijalu Propisi vlasti i borbe

Rekao je Uzvišeni Allah:

وَدُّوا۟ لَوْ تَكْفُرُونَ كَمَا كَفَرُوا۟ فَتَكُونُونَ سَوَآءً فَلَا تَتَّخِذُوا۟ مِنْهُمْ أَوْلِيَآءَ حَتَّىٰ يُهَاجِرُوا۟ فِى سَبِيلِ ٱللَّهِ فَإِن تَوَلَّوْا۟ فَخُذُوهُمْ وَٱقْتُلُوهُمْ حَيْثُ وَجَدتُّمُوهُمْ وَلَا تَتَّخِذُوا۟ مِنْهُمْ وَلِيًّا وَلَا نَصِيرًا ٨٩ إِلَّا ٱلَّذِينَ يَصِلُونَ إِلَىٰ قَوْمٍۭ بَيْنَكُمْ وَبَيْنَهُم مِّيثَٰقٌ أَوْ جَآءُوكُمْ حَصِرَتْ صُدُورُهُمْ أَن يُقَٰتِلُوكُمْ أَوْ يُقَٰتِلُوا۟ قَوْمَهُمْ وَلَوْ شَآءَ ٱللَّهُ لَسَلَّطَهُمْ عَلَيْكُمْ فَلَقَٰتَلُوكُمْ فَإِنِ ٱعْتَزَلُوكُمْ فَلَمْ يُقَٰتِلُوكُمْ وَأَلْقَوْا۟ إِلَيْكُمُ ٱلسَّلَمَ فَمَا جَعَلَ ٱللَّهُ لَكُمْ عَلَيْهِمْ سَبِيلًا ٩٠ سَتَجِدُونَ ءَاخَرِينَ يُرِيدُونَ أَن يَأْمَنُوكُمْ وَيَأْمَنُوا۟ قَوْمَهُمْ كُلَّ مَا رُدُّوٓا۟ إِلَى ٱلْفِتْنَةِ أُرْكِسُوا۟ فِيهَا فَإِن لَّمْ يَعْتَزِلُوكُمْ وَيُلْقُوٓا۟ إِلَيْكُمُ ٱلسَّلَمَ وَيَكُفُّوٓا۟ أَيْدِيَهُمْ فَخُذُوهُمْ وَٱقْتُلُوهُمْ حَيْثُ ثَقِفْتُمُوهُمْ وَأُو۟لَٰٓئِكُمْ جَعَلْنَا لَكُمْ عَلَيْهِمْ سُلْطَٰنًا مُّبِينًا ٩١

89 Oni bi jedva čekali da i vi budete nevjernici kao što su i oni nevjernici, pa da budete jednaki. Zato ih ne prihvaćajte kao prijatelje dok se radi Allaha ne isele. A ako okrenu leđa, onda ih hvatajte i ubijajte gdje god ih nađete, i nijednog od njih kao prijatelja i pomagača ne prihvaćajte, 90 osim onih koji se sklone kod nekog plemena s kojim vi imate ugovor o nenapadanju, ili vam dođu, a teško im je da se bore protiv vas ili plemena svog. A da Allah hoće, okrenuo bi ih protiv vas i oni bi se, uistinu, protiv vas borili. Ako vas takvi ostave na miru i ne napadaju vas, i ako vam ponude mir, onda vam Allah ne daje nikakva prava protiv njih. 91 Vi ćete nailaziti i na one koji žele biti sigurni i od vas i od naroda svog; kad god se pozovu da budu mnogobošci, vrate se u bezvjerstvo. Ako se oni ne okane vas i ne ponude vam mir i ako ne prestanu vojevati protiv vas, vi ih hvatajte i ubijajte gdje god ih stignete, puno pravo vam dajemo protiv njih.

En-Nisa', 89 - 91

Kada je Allah naredio borbu protiv mušrika, kao i onih što su ispoljili Islam a zatim se pripojili mušricima u Mekki napuštajući Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem i ostajući u masi nevjernika, naređuje da je haram takve uzeti za zaštitnike i prijatelje : فلا تتخذوا منهم أولياء – ‘…zato ih ne prihvatajte kao prijatelje…’ dok god povećavaju brojčanu masu mušrika nalazeći se među njima, bez da su se odvojili od njih. Ipak, Allah izuzima iz ovog (gore) opisa dvije skupine:

Prva: skupina koja pribjegne nevjerničkom narodu sa kojim vjernici imaju sporazum; ako ovaj nevjernički narod se ne bori (protiv muslimana) ne pokreće se borba protiv njih. Otuda ova pribjegla skupina (muslimana) uzima propis naroda kojem se pripojila, kao što je u riječima Uzvišenog: إلا الذين يصلون إلى قوم بينكم و بينهم ميثاق – ‘osim onih koji se sklone kod nekog naroda s kojim vi imate ugovor o nenapadanju.’

Druga je skupina (takođe ostavila učiniti hidžru među muslimane) koja prezire da se bori protiv Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem (tj. muslimana) ali prezire i borbu protiv svog naroda, odnosno voljni su za mirom s obzirom na obje stvari. Preči od ovih su oni koji su se pripojili muslimanima i vratili njima (hidžrom), ali im teško pada da se bore zajedno sa muslimanima jer će u tom slučaju boriti se protiv svog naroda i svoje rodbine (od nevjernika), i takođe im teško pada da se bore zajedno sa mušricima jer će u tom slučaju boriti se protiv muslimana, pa otuda su voljni da ostave borbu i budu neutralni; ovakvi se takođe ostavljaju (tj.ne pokreće se borba protiv njih). To je skupina o kojoj Allah kaže: أو جاءوكم حصرت صدورهم أن يقاتلوكم أو يقاتلوا قومهم – ‘… ili vama dođu, a teško im pada da se bore protiv vas ili protiv svog naroda…’
Riječi Uzvišenog: حصرت صدورهم – ‘duše im se stjesne’ znače da preziru u prsima borbu protiv svog naroda i isto im predstavlja tjeskobu.

Ovaj ajet je spušten zbog Hilal ibn ‘Uvejmir El-Eslemija, Surakah ibn Malika El-Mudlidžijja, Huzejmeh ibn ‘Amir ibn ‘Abdi Menafa. Ovo je rekao ‘Ikrime prenoseći od Ibn ‘Abbaa radijellahu 'anhuma , a bilježe Ibn Džerir i Ibn Ebi Hatim rahimehumallah . 1
Skupina učenjaka iz generacije selefa kaže da je ovaj ajet derogiran, kao što je došlo od Ibn ‘Abbasa radijellahu 'anhuma a što od njega prenosi preko ‘Ataa rahimehullah više prenosilaca; sve izvedeno kod Ibn Ebi Hatima rahimehullah . 2. Derogirajući ajet je u suri Et-Tevbeh:

فَإِذَا ٱنسَلَخَ ٱلْأَشْهُرُ ٱلْحُرُمُ فَٱقْتُلُوا۟ ٱلْمُشْرِكِينَ حَيْثُ وَجَدتُّمُوهُمْ وَخُذُوهُمْ وَٱحْصُرُوهُمْ وَٱقْعُدُوا۟ لَهُمْ كُلَّ مَرْصَدٍ فَإِن تَابُوا۟ وَأَقَامُوا۟ ٱلصَّلَوٰةَ وَءَاتَوُا۟ ٱلزَّكَوٰةَ فَخَلُّوا۟ سَبِيلَهُمْ إِنَّ ٱللَّهَ غَفُورٌ رَّحِيمٌ ٥

5 Kada prođu sveti mjeseci, ubijajte mnogobošce gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakome prolazu dočekujte! Pa ako se pokaju i budu molitvu obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista prašta i samilostan je.

Et-Tewbe, 5

3

Allahova milost oličena u nejedinstvu nevjernika naspram muslimana

Ovo se prožima u riječima Uzvišenog: وَلَوْ شَاءَ اللَّهُ لَسَلَّطَهُمْ عَلَيْكُمْ فَلَقَاتَلُوكُمْ ۚ فَإِنِ اعْتَزَلُوكُمْ فَلَمْ يُقَاتِلُوكُمْ وَأَلْقَوْا إِلَيْكُمُ السَّلَمَ فَمَا جَعَلَ اللَّهُ لَكُمْ عَلَيْهِمْ سَبِيلًا – ‘…A da Allah hoće, okrenuo bi ih protiv vas i oni bi se, uistinu, protiv vas borili. Ako vas takvi ostave na miru i ne napadaju vas, i ako vam ponude mir, onda vam Allah ne daje nikakva prava protiv njih.’
Dakle, naznaka na blagodat i dobrotu od Allaha prema muslimanima u tome da su nevjernici nejedinstveni, odnosno neokupljeni zajedno svi protiv muslimana4, već da Allah zaštiti ummet njihovog zla time što se razjedine njihove strasti, pa bude da jedna skupina nevjernika se bori (protiv muslimana) dok istovremeno druga održava mir, i da neka skupina ostaje netaknuta, tj. neutralno se postavlja u pogledu borbe. Upravo u ovoj činjenici stoji da je od stvari mudrosti i politike da se ne izazivaju neprijateljstvom svi nevjernički narodi, tj. svi nevjernici koji, kada bi se sjedinili i okupili, ne bi protiv njih muslimani imali potrebne snage. Znači, Allah je učinio blagodaću i dobrotom od Sebe to što suzbija neke nevjernike, dotle da se muslimani slobodno zaposle drugim nevjernicima, pa proizađe da uzmu svaku nevjerničku grupu i narod jednog po jednog, na način da im ne pritekne u pomoć sestrinski narod.

Musliman koji boravi među nevjernicima s kojima se u ratu

Ko se nađe među nevjernicima protiv kojih se ratuje naređuje mu se izlazak od njih, pa ako ne izađa a u stanju je to učiniti uzima njihov propis. Bilo je grupa ljudi od žitelja Mekke koji bi došli Vjerovjesniku sallallahu 'alejhi ve sellem primajući Islam kako bi bili bezbjedni od njega sallallahu 'alejhi ve sellem ali odbijajući hidžru pa bi se vraćali za Mekku. Oni se tačno ciljaju u Allahovom govoru:

سَتَجِدُونَ ءَاخَرِينَ يُرِيدُونَ أَن يَأْمَنُوكُمْ وَيَأْمَنُوا۟ قَوْمَهُمْ كُلَّ مَا رُدُّوٓا۟ إِلَى ٱلْفِتْنَةِ أُرْكِسُوا۟ فِيهَا فَإِن لَّمْ يَعْتَزِلُوكُمْ وَيُلْقُوٓا۟ إِلَيْكُمُ ٱلسَّلَمَ وَيَكُفُّوٓا۟ أَيْدِيَهُمْ فَخُذُوهُمْ وَٱقْتُلُوهُمْ حَيْثُ ثَقِفْتُمُوهُمْ وَأُو۟لَٰٓئِكُمْ جَعَلْنَا لَكُمْ عَلَيْهِمْ سُلْطَٰنًا مُّبِينًا ٩١

91 Vi ćete nailaziti i na one koji žele biti sigurni i od vas i od naroda svog; kad god se pozovu da budu mnogobošci, vrate se u bezvjerstvo. Ako se oni ne okane vas i ne ponude vam mir i ako ne prestanu vojevati protiv vas, vi ih hvatajte i ubijajte gdje god ih stignete, puno pravo vam dajemo protiv njih.

En-Nisa', 91


Vjerodostojno je zabilježeno da je Mudžahid rahimehullah rekao: „To su ljudi od stanovnika Mekke, došli su Vjerovjesniku sallallahu 'alejhi ve sellem i primili Islam prividno, a zatim se vratili u Kurejš i ponovo zapali u obožavanje kipova. Željeli su time da budu sigurni i ovdje i ondje, pa je naređena borba protiv njih.“ 5

Et-Tefsiru ve-l-bejan: 2/ 932 – 934. ; Šejh ‘Abdul'aziz ibn Merzuk Et-Tarifi, Allah ga sačuvao.

Propisi slučajnog ubistva >>