By Rekao je Uzvišeni Allah:
وَمَا كَانَ لِمُؤْمِنٍ أَن يَقْتُلَ مُؤْمِنًا إِلَّا خَطَـًٔا وَمَن قَتَلَ مُؤْمِنًا خَطَـًٔا فَتَحْرِيرُ رَقَبَةٍ مُّؤْمِنَةٍ وَدِيَةٌ مُّسَلَّمَةٌ إِلَىٰٓ أَهْلِهِۦٓ إِلَّآ أَن يَصَّدَّقُوا۟ فَإِن كَانَ مِن قَوْمٍ عَدُوٍّ لَّكُمْ وَهُوَ مُؤْمِنٌ فَتَحْرِيرُ رَقَبَةٍ مُّؤْمِنَةٍ وَإِن كَانَ مِن قَوْمٍۭ بَيْنَكُمْ وَبَيْنَهُم مِّيثَٰقٌ فَدِيَةٌ مُّسَلَّمَةٌ إِلَىٰٓ أَهْلِهِۦ وَتَحْرِيرُ رَقَبَةٍ مُّؤْمِنَةٍ فَمَن لَّمْ يَجِدْ فَصِيَامُ شَهْرَيْنِ مُتَتَابِعَيْنِ تَوْبَةً مِّنَ ٱللَّهِ وَكَانَ ٱللَّهُ عَلِيمًا حَكِيمًا ٩٢
92 Nezamislivo je da vjernik ubije vjernika, to se može dogoditi samo – nehotice. Onaj ko ubije vjernika nehotice – mora osloboditi ropstva jednog roba-vjernika i predati krvarinu porodici njegovoj; oslobođen je krvarine jedino ako oni oproste. Ako on pripada narodu koji vam je neprijatelj, a sam je vjernik, mora osloboditi ropstva jednog roba-vjernika; a ako pripada narodu s kojim ste u savezu, mora dati krvarinu porodici njegovoj i osloboditi ropstva jednog roba-vjernika. Ne nađe li, mora uzastopce postiti dva mjeseca da bi Allah primio pokajanje – a Allah sve zna i mudar je.
En-Nisa', 92
Ubistvo iz nehotice
Uslovljavanje da rob oslobođen ropstva bude vjernik
U riječima Uzvišenog: فَتَحْرِيرُ رَقَبَةٍ مُّؤْمِنَةٍ – „…osloboditi ropstva jednog roba vjernika…“ status vjernika znači čiji je Islam ispravan. Prenosi ‘Alijj ibn Ebi Talha rahimehullah od Ibn Abbasa radijellahu 'anhuma da je rekao: „S izrazom ‘vjernički’ cilja se ko je razumio vjerovanje, i posti i klanja.“ 1 Rekli su Eš-Ša'bi, Mudžahid, ‘Ata, Katade rahimehumullah i ostali: „Osoba koja klanja.“ 2
Vanjština ajeta znači da nije ispravno osloboditi iz ropstva roba nevjernika, kao i onoga čije vjerovanje nije ispravno makar bilo da je ista osoba rođena u Islamu. Pod ovo takođe podilazi rob vjernik koji je malodoban, tj. koji nije dokučio pitanja vjere. Prenosi se od Ibn Abbasa radijellahu 'anhuma , Eš-Ša'bija, El-Hasana i Katade rahimehumullah da nije ispravno osloboditi iz ropstva malodobnog roba sve dok ne bude validan njegov naum u odabiru vjerovanja (usljed umnog sazrijevanja).
Da je osoba naumila odabir vjerovanja znači da je spoznala značenje oba šehadeta i razumila značenje robovanja Allahu. Dokaz ovome je hadis koji je vjerodostojno zabilježen u Musnedu, preko Ez-Zuhrija, od ‘Ubejdullaha ibn ‘Abdullaha rahimehumallah , od nekog čovjeka među Ensarijama „da je on došao sa robinjom crnkinjom kazavši: ‘O Allahov Poslaniče, imam obavezu osloboditi roba ropstva, pa ako smatraš da je ova robinja vjernica oslobodiću je!’ Allahov Poslanik je upita: ‘Svjedočiš li da nema boga osim Allaha?’ Ona odgovori: ‘Da’. Reče: ‘Svjedočiš li da sam ja Allahov Poslanik?’ Odgovori: ‘Da.’ Opet je upita: ‘Vjerješ li u proživljenje poslije smrti?’ Odgovori: ‘Da.’ Reče: ‘Oslobodi je.’ 3
U Sahihu imama Muslima stoji hadis Mua'vije ibnu-l-Hakema radijellahu 'anhu da „kada je on došao sa ovom crnom robinjom, rekao joj je Allahov Poslanik: ‘Gdje je Allah?’ Odgovori: ‘Na nebu.’ Upita: ‘Ko sam ja?’ Reče: ‘Ti si Allahov Poslanik.’ Reče: ‘Oslobodi je, jer je ona zaista vjernica.'“ 4
Uzvišenost Allaha (tj. da je na nebu) je ogranak spoznaje Allaha i spoznaje Njegovog prava nad robovima/ ljudima.
U riječima Uzvišenog: فَتَحْرِيرُ رَقَبَةٍ مُّؤْمِنَةٍ – ‘…osloboditi ropstva jednog roba vjernika…’ je naznaka da propis oslobađanja iz ropstva se odnosi na slobodnog čovjeka, ne roba, odnosno ne oslobađa rob drugog roba, tj. oslobađanje iz ropstva kod otkupa za ubistvo je iz imetka ubice, jer važi osnova da rob ne posjeduje imetak, zapravo i on i nj. imetak pripadaju njegovom vlasniku.
Ko zaslužuje krvarinu?
U riječima Uzvišenog: فَدِيَةٌ مُّسَلَّمَةٌ إِلَىٰ أَهْلِهِ –„…i predati krvarinu porodici njegovoj (tj.ubijenog)…“ i riječima: إِلَّا أَن يَصَّدَّقُوا – „osim ako to oni (porodica ubijenog) oproste…“ je dokaz čemu je prethodio spomen, tj. da je krvarina pravo porodice ubijenog, ne pravo samog ubijenog, tj. nije obaveza da se taj imetak uvakufi i tako zadrži za njega, niti da se udijeli kao sadaka za njega. Dočim, da to uradi njegova porodica za njega – dozvoljeno je – ali se ističe da to njima nije naređeno, dakle nije porodica ubijenog dužni to učiniti za ubijenog.
U vezi ubistva iz nehotice važi da ubijeni nema nikakvo pravo nad ubicom na ahiretu! Naime, uzrok smrti ubijenog je stvar isključivo odredbe bez odabira toga od strane šerijatom zaduženog čovjeka, poput da je umro usljed ujeda zmije ili usljed pada u bunar, ili bio iskušan smrtnom bolešći i slično tome. Ovo važi jer sam ubica je postupao u radnji čiju posljedicu nije on izabrao i stoga uzima propis osobe koja je izgubila razum.
Dokidanje krvarine
U riječima Uzvišenog: إِلَّا أَن يَصَّدَّقُوا – „osim ako to oni (porodica ubijenog) oproste…“ je išaret koliko je veliko pravo porodice ubijenog na krvarinu i da ista ima status stvari koja se posjeduje, odnosno propis imetka koji su oni već uzeli. Ovo se razumije time što se njihovo opraštanje tog imetka naziva sadakom iako ga još nisu fizički uzeli. Ovo je poput riječi Uzvišenog:
وَإِن كَانَ ذُو عُسْرَةٍ فَنَظِرَةٌ إِلَىٰ مَيْسَرَةٍ وَأَن تَصَدَّقُوا۟ خَيْرٌ لَّكُمْ إِن كُنتُمْ تَعْلَمُونَ ٢٨٠
280 A ako je u nevolji, onda pričekajte dok bude imao; a još vam je bolje, neka znate, da dug poklonite.
El-Bekare, 280
Dakle, imetak pripada njegovom vlasniku, i istim imetkom je dotični kreditirao drugoga (tj.dao pozajmicu), pa kao da je i krvarina poput ovog kredita – jer je zaslužuje porodica ubijenog, tj. kao da su ga preuzeli i onda dali drugome u vidu sadake od sebe.Vrednovanje između opraštanja i uzimanja krvarine
U riječima Uzvišenog: إِلَّا أَن يَصَّدَّقُوا – „osim ako to oni (porodica ubijenog) oproste…“ je sadržana silna želja za praštanjem krvarine upotrebom izraza ‘udjeljivanje’ namjesto praštanje, ostavljanje i slično tome.
Gore spomenuto vrednovanje ima dva stanja:
Prvo: kada je opraštanje i davanje krvarine u sadaku preče od nj. uzimanja. Ovo važi za situaciju kada ne postoje nikakve okolnosti što ukazuju da je ubica imao umišljaj i namjeru za ubistvom, i da isti živi u materijalnoj teškoći i bez porodice i rodbine koja ga pomaže, dok je istovremeno porodica ubijenog sposobna zaraditi i u dobrom finansijskom stanju;
Drugo: Uzeti krvarinu je preče kod koga se vidi namjera i umišljaj za ubistvom, i gdje postoje okolnosti postojanja neprijateljstva (prema ubijenom), slabo praktikovanje vjere i zao naum – tada je uzimanje krvarine ujedno i odgojna mjera ubici i njemu sličnim.
I nadasve, u obje situacije uzimanje krvarine je pravo porodice ubijenog u vezi čega se ne kore niti grde.
Et-Tefsiru ve-l-bejan: 2/ 939 – 941. ; Šejh ‘Abdul'aziz ibn Merzuk Et-Tarifi, Allah ga sačuvao.
