By Rekao je Uzvišeni Allah:
وَمَا كَانَ لِمُؤْمِنٍ أَن يَقْتُلَ مُؤْمِنًا إِلَّا خَطَـًٔا وَمَن قَتَلَ مُؤْمِنًا خَطَـًٔا فَتَحْرِيرُ رَقَبَةٍ مُّؤْمِنَةٍ وَدِيَةٌ مُّسَلَّمَةٌ إِلَىٰٓ أَهْلِهِۦٓ إِلَّآ أَن يَصَّدَّقُوا۟ فَإِن كَانَ مِن قَوْمٍ عَدُوٍّ لَّكُمْ وَهُوَ مُؤْمِنٌ فَتَحْرِيرُ رَقَبَةٍ مُّؤْمِنَةٍ وَإِن كَانَ مِن قَوْمٍۭ بَيْنَكُمْ وَبَيْنَهُم مِّيثَٰقٌ فَدِيَةٌ مُّسَلَّمَةٌ إِلَىٰٓ أَهْلِهِۦ وَتَحْرِيرُ رَقَبَةٍ مُّؤْمِنَةٍ فَمَن لَّمْ يَجِدْ فَصِيَامُ شَهْرَيْنِ مُتَتَابِعَيْنِ تَوْبَةً مِّنَ ٱللَّهِ وَكَانَ ٱللَّهُ عَلِيمًا حَكِيمًا ٩٢
92 Nezamislivo je da vjernik ubije vjernika, to se može dogoditi samo – nehotice. Onaj ko ubije vjernika nehotice – mora osloboditi ropstva jednog roba-vjernika i predati krvarinu porodici njegovoj; oslobođen je krvarine jedino ako oni oproste. Ako on pripada narodu koji vam je neprijatelj, a sam je vjernik, mora osloboditi ropstva jednog roba-vjernika; a ako pripada narodu s kojim ste u savezu, mora dati krvarinu porodici njegovoj i osloboditi ropstva jednog roba-vjernika. Ne nađe li, mora uzastopce postiti dva mjeseca da bi Allah primio pokajanje – a Allah sve zna i mudar je.
En-Nisa', 92
Dvije situacije kod nenamjernog ubistva
Obje situacije Allah spominje u jednom ajetu.
Prva je u riječima Uzvišenog: فَإِن كَانَ مِن قَوْمٍ عَدُوٍّ لَّكُمْ وَهُوَ مُؤْمِنٌ فَتَحْرِيرُ رَقَبَةٍ مُّؤْمِنَةٍ – ‘…ako on pripada narodu koji vam je neprijatelj, a sam je vjernik, mora osloboditi ropstva jednog roba vjernika…’ Cilja se na osobu koja je od vjernika ali je ostala među nevjernicima i nije uradila hidžru, ili da je slučajno ubijen dok je bio obilazio porodicu ili rodbinu u svom mušričkom narodu s kojima su muslimani u ratu. Tada je obaveza na ubici da oslobodi roba vjernika iz ropstva, dok porodici ubijenog ne pripada pravo na krvarinu zato što se s njima u ratu. Dakle, ko se nije iselio kada je bio obavezan učiniti hidžru, pa se desilo da su muslimani poveli borbu s tim nevjerničkim narodom, a on ostao među njima znajući to, i onda bio ubijen – tada njegovi štićenici/porodica nemaju pravo na krvarinu, a zbog riječi Uzvišenog: وَالَّذِينَ آمَنُوا وَلَمْ يُهَاجِرُوا مَا لَكُم مِّن وَلَايَتِهِم مِّن شَيْءٍ حَتَّىٰ يُهَاجِرُوا – ‘… a onima koji vjeruju, a koji se nisu iselili, vi ne možete zaštitinici ni u čemu biti sve dok se ne isele…’
Dokaz tome je što Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem nije naredio Usami radijellahu 'anhu da isplati krvarinu na ime osobe koju je ubio kad je ovaj izgovorio šehadet, jer je isti tada bio u redovima mušrika. Hadis je u oba Sahiha. 1
Takođe važi sljedeće: svaki musliman koji bude slučajno ubijen a nema iza sebe muslimane nasljednike, neće se dati krvarina njegovim nasljednicima od nevjernika. Preče od ovoga je slučaj kada se radi o čovjeku s kojim lično imaju muslimani ugovor o miru a čiji je narod u ratu s muslimanima – kada bude bio slučajno ubijen neće se dati isplatiti krvarina za njega njegovoj rodbini s kojima se u ratu.
Druga situacija je naznačena u riječima Uzvišenog: وَإِن كَانَ مِن قَوْمٍ بَيْنَكُمْ وَبَيْنَهُم مِّيثَاقٌ فَدِيَةٌ مُّسَلَّمَةٌ إِلَىٰ أَهْلِهِ وَتَحْرِيرُ رَقَبَةٍ مُّؤْمِنَةٍ – ‘… a ako pripada narodu s kojim ste u savezu mora dati krvarinu porodici njegovoj (ubijenog) i osloboditi ropstva jednog roba vjernika…’ Cilja se na čovjeka s kojim se ima ugovor, jer je riječ misak u ajetu ugovor. Znači, ko slučajno ubije čovjeka koji ima ugovor s muslimanima, odnosno čiji narod ima ugovor s muslimanima – onda se uručuje krvarina njegovom narodu s kojima muslimani imaju ugovor, a ubica će iz svoga imetka osloboditi roba ropstva ako je u mogućnosti.
Otkup za ubistvo štićenika
2
Riječi Uzvišenog: مِن قَوْمٍ بَيْنَكُمْ وَبَيْنَهُم مِّيثَاقٌ – ‘…od naroda s kojim imate međusobni ugovor…’ su dokaz da postoji kefaret/otkup u slučaju nenamjernog ubistva štićenika i nevjernika s kojim se ima ugovor, a otkup je oslobođenje roba ropstva. U ajetu spomenuti el-misak je ugovor i garancija.
Ovo značenje se prenosi od selefa; to je rekao Se'id ibn Džubejr, ‘Ikrime, Ez-Zuhri, Katada i En-Neha'i. rahimehumullah 3
Isto tako isplatiće se krvarina za (ubijenog) muslimana njegovoj porodici koji su nevjernički narod s kojima se ima ugovor. 4
Krvarina za ubistvo žene iz nevjerničkog naroda s kojima važi ugovor
Iznos krvarine za nevjernicu iz naroda s kojima postoji ugovor je manji za polovinu iznosa krvarine njihovog muškarca, bez razilaženja među učenjacima. Međutim, ulema se razilazi u vezi iznosa krvarine njihovog muškarca.
Prvi stav je da njegova krvarina ima za pola manji iznos od krvarine muslimana; ovo je govor imama Ahmeda i Malika rahimehumallah.
Drugi stav nalaže da je njegova krvarina poput krvarine muslimana; ovo je stav Ebu Hanife rahimehullah , odnosno hanefijska pravna škola je izrazila proturječnost da se pravi razlika naspram nevjernika i odredili su da je njihova krvarina jednaka krvarini muslimana.
Treći govor zastupa da krvarina sljedbenika Knjige iznosi trećinu krvarine muslimana; ovo je govor imama Šafijerahimehullah .
Zatim, suglasni su Malik, Šafija i Ahmed rahimehumullah da je krvarina medžusije/vatropoklonika osamsto (800) dirhema/srebrenjaka; svaki nevjernik mimo sljedbenika Knjige uzima propis medžusije u vezi krvarine.
Najvjerodostojnije u gore spomenutom pitanju što se prenosi je sljedeći hadis: od ‘Amr ibn Šu'ajba od svog oca od svog djeda da „Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem je odredio da krvarina za Židova i kršćana bude na pola iznosa od krvarine za muslimana.“ 5
Namjesto oslobođenja roba ropstva u navedenim stanjima Allah je odredio da se posti dva mjeseca uzastopno. To je sadržano u istome ajetu u Allahovim riječima: فَمَن لَّمْ يَجِدْ فَصِيَامُ شَهْرَيْنِ مُتَتَابِعَيْنِ – ‘… ne nađe li mora uzastopce postiti dva mjeseca…’ tj. ko ne posjeduje roba da bi oslobodio ropstva.
Riječi Uzvišenog : فَمَن لَّمْ يَجِدْ – ‘…ko ne posjeduje roba da bi ga oslobodio….’ , a ne ko ne posjeduje ni krvarinu ni roba, jer je krvarina pravo stvorenja i ne može se nadomjestiti postom za razliku od oslobođenja roba ropstva – to je Allahovo pravo koje se, kod neimanja roba, može nadomjestiti drugim od stvari Allahovog prava, a što je u ovom slučaju post. Ovo je ispravan stav kojeg zastupa ulema općenito.
Post kao otkup kod slučajnog ubistva.
Riječi Uzvišenog: فَصِيَامُ شَهْرَيْنِ مُتَتَابِعَيْنِ – ‘…onda post dva mjeseca uzastopno…’ znače da nije dozvoljeno prekinuti uzastopni post osim uz opravdanje s kojim je dozvoljeno prekinuti i obavezni post, poput ramazanskog posta.
Učenjaci se ne razilaze da je post Ramazana najveća i najpotvrđenija vrsta posta, međutim razilaze se u vezi osobe koja prekine post dva mjeseca uzastopno bez opravdanja – da li mu je neispravan post prethodnih dana, odnosno da li mora ponovo postiti te dane – iako su saglasni da je griješan i obavezan se pokajati. Takođe su složni da je kod žene validan razlog za prekid ovog post mjesečno pranje ili postporođajno krvarenje, tj. da nakon toga nastavlja sa započetim postom.
Dakle, po jednom govoru učenjaka pokvaren je post svih prethodnih dana koje je osoba postila kada bez opravdanja prekine uzastopni post, odnosno obaveza mu je da ponovi post od prvog dana i nastavi do kraja, makar bilo da je zadnjeg dana posta isti prekinuo bez valjanog razloga, jer se ovim postom cilja upravo da bude uzastopnog karaktera. Ovo je stav većine učenjaka. Njihov dokaz je da uzastopnost posta svojstvo koje ga ograničilo da samo takvo bude ispravno, a to je stanje gdje početak radnje uzima isti propis kao i kraj iste radnje. Ovo porede sa postom jednog dana gdje se osoba iftari npr. u ikindijski vakat – mora da ponovi post cijelog dana, tj. nije mu važeće što je prethodno postio dio dana do ikindije. Takođe porede sa uzastopnim reka'atima na namazu, gdje je neispravan cio namaz ako pokvari samo zadnji, npr. četvrti reka'at na namazu (npr.gubljenjem abdesta na četvrtom reka'atu).
Po drugom govoru učenjaka neće ponoviti post ispočetka onaj ko ga prekine bez opravdanja, već mu je dovoljno da se pokaje za učinjeno.
Mesela: ko nije u stanju postiti dva mjeseca uzastopno – da li mu obaveznim postaje namjesto toga da nahrani druge?
Među učenjacima ima onih koji su odredili da se namjesto posta nahrani siromah, kao u slučaju posta kod zihara 6; ovo je govor Šafije rahimehullah i nekih hanbelijskih pravnika.
Neki su rekli da post nema zamjenu – ako osoba nije moćna postiti onda nema nikakvu obavezu na ime kefareta/otkupa. Neki su rekli sljedeće: ko umre a nije postio, namjesto njegove obaveze posta nahraniće se za svaki dan jedan siromah iz imetka preminulog, a ako nema imetka onda spada ta obaveza s njega jer je post Allahovo pravo. Ovaj stav zastupa Mudžahid rahimehullah .
Riječi Allahove: تَوْبَةً مِّنَ اللَّهِ ۗ وَكَانَ اللَّهُ عَلِيمًا حَكِيمًا – ‘…da bi Allah primio pokajanje, a Allah sve zna i Mudar je’ znače oprost od Allaha za ovaj grijeh. Ovo je milost Allahova – odredio je za ovakav prijestup, a to je ubistvo, da ima kefaret/otkup, a kada ne bi toga bilo ostala bi posljedica tog ubistva na duši sve do smrti ubice, i bez obzira što se radi o ubistvu nehotice, jer vjernička duša ima veličinu kod Allaha i kod vjernika.
Et-Tefsiru ve-l-bejan: 2/ 946 – 951. ; Šejh ‘Abdul'aziz ibn Merzuk Et-Tarifi, Allah ga sačuvao
