Ovo je . dio od 48 u serijalu Propisi vlasti i borbe

Rekao je Uzvišeni:

يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ لَا تَتَّخِذُوا۟ بِطَانَةً مِّن دُونِكُمْ لَا يَأْلُونَكُمْ خَبَالًا وَدُّوا۟ مَا عَنِتُّمْ قَدْ بَدَتِ ٱلْبَغْضَآءُ مِنْ أَفْوَٰهِهِمْ وَمَا تُخْفِى صُدُورُهُمْ أَكْبَرُ قَدْ بَيَّنَّا لَكُمُ ٱلْءَايَٰتِ إِن كُنتُمْ تَعْقِلُونَ ١١٨

118 O vjernici, za prisne prijatelje uzimajte samo svoje, ostali vam samo propast žele: jedva čekaju da muka dopadnete, mržnja izbija iz njihovih usta, a još je gore ono što kriju njihova prsa. Mi vam iznosimo dokaze, ako pameti imate.

Alu-Imran, 118

1
Riječ ‘bitanetu’ u ajetu označava nešto najbliže čovjeku, a osnova ovog naziva dolazi za ono što se pripije uz stomak od odjeće. Otuda se unutrašnja odjeća naziva ‘bitanetu’. ‘Bitanet’ čovjeka su njemu najbliži u porodici koji poznaju njegove tajne i privatne stvari, to su zapravo žena, dijete, brat, stalni prijatelj, te povjerenik tajne, imetka ili ugovora. 2
Allah zabranjuje vjernicima općenito da uzmu za prisne drugove onoga ko neprijateljuje prema Allahu, svejedno bio taj među onima koji ispoljavaju islam – od licemjera ili muslimana koji su nepravedni, pokvarenjaci, griješnici i novotari – ili bio od očitih nevjernika. Sve spomenuto podilazi pod ajet. Mufessiri su u vezi ovog ajeta spomenuli tačno sve ovo u značenju zabranjenog ‘bitaneta’. Rekli su Ibn ‘Abbas radijellahu 'anhuma , Mudžahid, Katade, El-Hasan i Es-Suddijj rahimehumullah : to su munafici. Od Enesa radijellahu 'anhu se prenosi da su to mušrici; sve ove govore zabilježili su Ibn Džerir i Ibn Ebi Hatim rahimehumallah . 3 Rekli su Ibn ‘Abbas radijellahu 'anhuma i Muhammed ibn Ishak rahimehullah : to su Jevreji; od Ibn ‘Abbasa radijellahu 'anhuma isto je zabilježio Ibn Džerir rahimehullah 4, a govor Ibn Ishaka izveden je kod Ibnu-l-Munzira rahimehumallah. 5 Sve navedeno je raznovrsnost a ne kontradikcija u tefsiru.
Ne ulazi u značenje zabranjenog ‘bitaneta’ ugovor o najmu sa nevjernikom kao i ugovor o kupovini i prodaji, jer isto ne vrši uticaj na muslimane, ne podrazumjeva superiornost nevjernika nad vjernicima, niti je šteta vjernicima u tome. Preciznije, ovo je dozvoljeno bez ikakvog razilaženja među učenjacima, ta Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem je preselio a njegov štit je bio zalog (za hranu) kod nekog Jevreja. S druge strane, uzeti navedene za ‘bitanet’ je postaviti ga za upravnika, savjetnika ili čuvara finansija; što god su uprava, savjetodavno tijelo i trezor jači po funkciji bivaju uticaj i posljedica toga žešći, a haramluk takvog postupaka veći.

Pod ‘bitanet’ podilazi pisar, a najodgovornija kategorija pisara je pisar tajnih dokumenata za potrebe vladara i pretpostavljenih. Bilježi El-Bejheki rahimehullah od ‘Ijad El-Eš'arijja rahimehullah da je Ebu Musa El-Eš'arijj radijellahu 'anhu došao sa delegacijom kod Omera ibnu-l-Hattaba radijellahu 'anhu . Bijaše sa Ebu Musom radijellahu 'anhu pisar kršćanin, pa zadivi Omera radijellahu 'anhu kada ugleda pamćenje ovog pisara, te reče: ‘Reci svom pisaru neka nam pročita iz Knjige.’ Ovaj odgovori: ‘On je kršćanin, ne ulazi u mesdžid.’ Omer radijellahu 'anhu ga odmah grdito otjera i nakani se prema njemu, te reče: ‘Ne iskazujte im počast kada ih je Allah ponizio, ne zbližujte ih kada ih je Allah udaljio, ne dajite im stvar na povjerenje kada ih je Allah okarakterisao izdajicama.’ 6
Razlog ovog propisa leži u tome što su ovakvi spremni iznevjeriti emanet usljed čega štetna posljedica bude ogromna. Takođe, da vjera ovakvog ne ostavi traga na ljude, tj. da ne pomisle muslimani kako je njegova blizina sultanu i vladaru zbog njegove vjere pa se zadive njegovoj vjeri. Naime, narod općenito želi blizinu vladaru i spreman je imitirati njegovu svitu i prisnu družinu. Može biti da najbliža postava ljudi sačinjena od nevjernika ili licemjera postupi prema muslimanima lijepo jednom i više puta, godinu ili više godina, ali kada zlo ispolji čini to tako da sačeka priliku pa napravi pokolj iznurujući muslimane, nanese golemu štetu i poništi svo lijepo ophođenje za godine unatrag. Ovako se ponašaju jer, kada lijepo postupa čini to iz ljubavi prema svom dunjaluku, vlastitom udjelu u njemu i položaju među ljudima, a kada se uplaši za nestanak svog dunjaluka ili poboji za sebe, onda nema pri sebi nikakvu vjeru koja mu čuva njegovo ponašanje, stav i postupanje. Neuzimanje ovakvih za vjerne osobe je takođe momenat veličanja i štovanja Allaha – ne zbližava se onaj koga je Allah udaljio, ne povjeruje se stvar onome kojeg je Allah označio izdajnikom, niti se iskrenim smatra onaj koga je Allah nazvao lažovom.

Kategorije najbliže družine
Postoje dvije kategorije najbliže postave ljudi, a to su (prva) kategorija koju svako sebi odabire i (druga) kategorija koja dolazi Allahovom odredbom.
Grupa po odabiru je ona u vezi koje čovjek posjeduje mogućnost biranja i volje kada ih uzima sebi za prisnu družinu, otuda nije dozvoljeno muslimanu da uzima sebi za prvu postavu nekoga od nevjernika i licemjera.
Grupa prisnih ljudi koja se pojavi Allahovim kaderom je zapravo ona kojom Allah iskušava čovjeka bez da to sam čovjek odabire. To su ljudi koji mu se približe tražeći neku korist i šunjajući se ka njegovoj vjeri i dunjaluku da bi se time okoristili. Ovakvi ljudi su ustvari dio iz paketa kušnji koje Allah određuje Svome robu, kao što su to i bolesti, nedaće, bolovi, brige, ozljede, rane i drugo. Dakle, ovo je kušnja i ispit kojem podliježu čak i vjerovjesnici 'alejhimusselam i evlije – Allahu bliski i bogobojazni vjernici. Prenosi se u Sahihu Buharije rahimehullah od Ebu Se'ida El-Hudrija radijellahu 'anhu da je Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem rekao: „Allah nije poslao nijednog vjerovjesnika niti je odredio da vlada ijedan halifa, a da on nije imao dvije svite uza se: svitu koja mu je naređivala dobro i bodrila na to, i svitu koja mu je naređivala zlo i poticala na to. A sačuvan je onaj koga Allah sačuva.“ 7
Vjerovjesnici 'alejhimusselam ne biraju sebi za vjernu pratnju loše ljude, međutim, bivaju iskušavani takvim osobama koji im se približe da zadobiju od njih njihov dunjaluk i budu sigurni za sebe zbog blizine njima, kao što su činili munafici približavajući se Vjerovjesniku sallallahu 'alejhi ve sellem , poput slučaja ‘Abdullaha ibn Ubejja i drugih.
Kod prve kategorije prisnih ljudi obaveza je ne odabirati ih i ne približavati ih sebi, a kod druge kategorije važi čuvanje od njih kada je čovjek po kaderu iskušan njima, kao što se insan čuva kušnje bolesti, straha, brige, vreline, hladnoće itd. Dozvoljeno je prema obje kategorije ljudi pokloniti imetak i uručiti poklon kako bi se zaštitilo od zla, bilo sigurno od spletki, povezala srca, i ne bi li se oni približili istini i udaljili od svake neistine.
U riječima Uzvišenog: لا تتخذوا بطانة من دونكم – ‘ne uzimajte za prisne prijatelje nekoga mimo vas’ je prije svega dokaz da nije dozvoljeno ovlastiti nevjernika na bilo koje upravno mjesto nad muslimanima. Naime, kada je Allah zabranio vjerniku da uzme nevjernika za prisnog prijatelja sebi, a posebno zabranio da takav bude vršioc dužnosti u nekoj upravi nad muslimanima, onda još preče važi zabrana da nevjernik sam sebe postavi na upravljačku poziciju nad muslimanima!

Riječi Uzvišenog: من دونكم – ‘mimo vas’ znače mimo vjernika (jer je ajet otpočeo dozivanjem vjernika), tj. da uzmete za vjernu družinu licemjere ili nevjernike mimo sljedbenika imana, pripadnika vaše vjere.
U ajetu je dokaz da je dozvoljeno sjediti sa nevjernicima i licemjerima jer se zabrana u ajetu ograničava na uzimanje njih za prisne prijatelje, tj. približavanje takvih sebi. Dočim, dozvoljeno je poslovanje s njima i skupno vandredno sjedenje kako bi ih se nečemu podučilo, usmjerilo, povezalo, umirilo i garantovala sigurnost, a s ciljem da se bude bezbjedno od njihove intrige. Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem bio sjedio sa iskrenim i munafikom, sa dobrim i griješnikom, vjernikom i kafirom, ali nije uzimao za vjerno središte ljudi nikoga sem sljedbenika istine, i nije govorio osim istinu. Međusobno (fizičko) odvajanje između muslimana, nevjernika, griješnika i licemjera u svakom stanju nije rezultat razumijevanja vjere, naprotiv, to je od postupaka onih koji pretjeruju a neznalice su u vjeri.

Et-Tefsiru ve-l-bejan: 2/668 – 672; Šejh ‘Abdul'aziz ibn Merzuk Et-Tarifi, Allah ga na istini učvrstio.

Propisi slučajnog ubistva >>