Ovo je 31. dio od 37 u serijalu Propisi vlasti i borbe

Rekao je Uzvišeni Allah:

أَلَمْ تَرَ إِلَى ٱلَّذِينَ قِيلَ لَهُمْ كُفُّوٓا۟ أَيْدِيَكُمْ وَأَقِيمُوا۟ ٱلصَّلَوٰةَ وَءَاتُوا۟ ٱلزَّكَوٰةَ فَلَمَّا كُتِبَ عَلَيْهِمُ ٱلْقِتَالُ إِذَا فَرِيقٌ مِّنْهُمْ يَخْشَوْنَ ٱلنَّاسَ كَخَشْيَةِ ٱللَّهِ أَوْ أَشَدَّ خَشْيَةً وَقَالُوا۟ رَبَّنَا لِمَ كَتَبْتَ عَلَيْنَا ٱلْقِتَالَ لَوْلَآ أَخَّرْتَنَآ إِلَىٰٓ أَجَلٍ قَرِيبٍ قُلْ مَتَٰعُ ٱلدُّنْيَا قَلِيلٌ وَٱلْءَاخِرَةُ خَيْرٌ لِّمَنِ ٱتَّقَىٰ وَلَا تُظْلَمُونَ فَتِيلًا ٧٧

77 Zar ne vidiš one kojima je rečeno: "Dalje od boja, već molitvu obavljajte i milostinju dajite!" A kada im bî propisana borba, odjednom se neki od njih pobojaše ljudi, kao što se Allaha boje, ili još više, i uzviknuše: "Gospodaru naš, zašto si nam borbu propisao? Da si nas toga još neko vrijeme poštedio!" Reci: "Uživanje na ovome svijetu je kratko, a onaj svijet je bolji za one koji se grijeha klone; i nikome se od vas ni koliko trun jedan neće učiniti nepravda."

En-Nisa', 77

Uticaj grijeha na pobjedu

Od vjerskih uzroka pobjede jeste da se vjernik otarasi grijeha, kao što je u Allahovom govoru:

وَمَا كَانَ قَوْلَهُمْ إِلَّآ أَن قَالُوا۟ رَبَّنَا ٱغْفِرْ لَنَا ذُنُوبَنَا وَإِسْرَافَنَا فِىٓ أَمْرِنَا وَثَبِّتْ أَقْدَامَنَا وَٱنصُرْنَا عَلَى ٱلْقَوْمِ ٱلْكَٰفِرِينَ ١٤٧

147 i samo su govorili: "Gospodaru naš, oprosti nam krivice naše i neumjerenost našu u postupcima našim, i učvrsti korake naše i pomozi nam protiv naroda koji ne vjeruje!"

Alu-Imran, 147

Dakle, tražili su od Allaha oprost prije nego su zatražili da ih učvrsti i podari pobjedu, jer grijesi uistinu odgađaju pobjedu i snađu svoje počinitelje , kao što je rekao Allahov Vjerovjesnik 'alejhisselam :

قَالَ يَٰقَوْمِ أَرَءَيْتُمْ إِن كُنتُ عَلَىٰ بَيِّنَةٍ مِّن رَّبِّى وَءَاتَىٰنِى مِنْهُ رَحْمَةً فَمَن يَنصُرُنِى مِنَ ٱللَّهِ إِنْ عَصَيْتُهُۥ فَمَا تَزِيدُونَنِى غَيْرَ تَخْسِيرٍ ٦٣

63 "O, narode moj" – govorio je on – "da vidimo: ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On sâm vjerovjesništvo dao, pa ko će me od Allaha odbraniti ako Ga ne budem slušao, ta vi biste samo uvećali propast moju.

Hud, 63


Od ovih uzroka je i povećano učenje dove i traženja pomoći od Allaha, te oslonac na Njega, kao u Njegovim riječima:

ٱلَّذِينَ قَالَ لَهُمُ ٱلنَّاسُ إِنَّ ٱلنَّاسَ قَدْ جَمَعُوا۟ لَكُمْ فَٱخْشَوْهُمْ فَزَادَهُمْ إِيمَٰنًا وَقَالُوا۟ حَسْبُنَا ٱللَّهُ وَنِعْمَ ٱلْوَكِيلُ ١٧٣

173 one kojima je, kada su im ljudi rekli: "Neprijatelji se okupljaju zbog vas, trebate ih se pričuvati!" – to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: "Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!"

Alu-Imran, 173

Od toga je i sprovođenje pravde i odagnavanje nepravde, jer nepravednik neće biti potpomognut, a ako nekoga nadvlada neće se učvrstiti u vlasti, jer naprosto Allah ne učvršćuje nepravednog vladara makar mu odredio prevlast. Rekao je Uzvišeni:

قُلْ يَٰقَوْمِ ٱعْمَلُوا۟ عَلَىٰ مَكَانَتِكُمْ إِنِّى عَامِلٌ فَسَوْفَ تَعْلَمُونَ مَن تَكُونُ لَهُۥ عَٰقِبَةُ ٱلدَّارِ إِنَّهُۥ لَا يُفْلِحُ ٱلظَّٰلِمُونَ ١٣٥

135 Reci: "O narode moj, činite sve što možete, a činiću i ja; saznaćete vi već koga čeka sretan kraj!" Nasilnici, sigurno, neće uspjeti.

El-En'am, 135

Može biti da se učvrsti i potraje u vlasti nepravednik nad sebi sličnim koji je žešći u nepravdi, u situaciji kada ne postoji pravedan vladar, jer Allah ustupi stabilnost pravednijem među njima, onome koji je manje nepravičan.

Što se tiče fizičkih uzroka pobjede – oni obuhvataju sve čemu je Allah dao postojanje u bitku, od bilo kakve snage koja je nužna da se desi neki događaj koji rezultira time da ga se razmatra releventnim. Ovaj domen je veoma različit, odnosno nema granicu niti se prebrojava, iliti ne zna njegovu opsežnost, vrstu, broj, jačinu, posljedicu, početak i kraj niko osim Allaha koji ga je stvorio. Pri tome je važno sljedeće: ono što je skriveno iz domena ovih uzroka uvijek je veće i brojnije od onoga što je dostupno, a čovjeku je naređeno da uzme za ono što mu se pokaže i učini dokučivim, i uglavnom se rezultati ostvaruju putem očitih uzroka. Međutim, nekada Allah ne pošalje dotični rezulat zbog izvjesne mudrosti putem skrivenih uzroka koji prevagnu ove očite. Dakle, sve na dunjaluku teče po nekom uzroku. Ljudi uzimaju za uzrok koji vide iako nekad isti bude slabe posljedice u odnosu na druge uzroke koji im ostanu skriveni.
U citiranom ajetu s prva teksta je naznaka da se uzme za fizički uzrok, makar bilo da postoji dostatnost u domenu vjerskih uzroka. Naime, kada su ashabi u Mekki tražili od Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem da se bore protiv mušrika, naredio im je da zastanu i pređu preko ezijeta koji susreću. Zapravo važi da se zastane i podnosi ezijet prilikom slabosti, ali uz istovremeno vrebanje prilike i pripremu. Sve navedeno je shodno fizičko-osjetilnom kao i vjerskom aspektu jedna od Allahovih zakonitosti u vezi Njegovih stvorenja.

Karakter ljudske duše i njezin uticaj na odabir istine

Nekad se nađe u ljudskim dušama hrabrost i spremnost za napredovanje ali da isto u datoj situaciji kontrira šerijatskom imperativu, pa je otuda obavezno ovakvim vjernicima da se bore sa svojom dušom kako bi je spustili na Allahov sud. Onaj u koga je Allah usadio hrabrost pomišlja da je istupanje naprijed uvijek istina, dok onaj u koga je Allah usadio preplašenost pomišlja da su stajanje i mir istina. Dakle, istina se ne ravna po ljudskom karakteru. Stoga je obaveza hrabrom da se bori sa svojom dušom kako bi je vratio kada mu Allah to naređuje, a obavezno je uplašenom da se bori sa svojom dušom kako bi istupio naprijed kada mu Allah to naredi. Priroda ljudskih duša je momenat kušnje u kojoj je svako potreban borbe sa samim sobom, a shodno snazi vjerovanja čovjeka i njegovoj predanosti Allahu biće i njegov odnos napram Allahovih naređenja i borba sa sopstvenom dušom, odnosno ako je vjerovanje slabo radiće nešto čime ugađa svojoj ćudi i strasti misleći da to čini zbog Allaha. Omer ibnu-l-Hattab radijellahu 'anhu je sazdan hrabrim, zbog čega je njegova borba sa vlastitom dušom bila u pogledu njezina suzdržavanja više nego da je tjera naprijed, i zastajao bi kod Allahovih naredbi zbog snage svog vjerovanja koja je nadjačavala snagu njegove naravi. Sve navedeno se odnosi na domen džihada i borbe, odnosno isto tako se karakter duše ogleda u domenu rasipništva pri trošenju imetka ili škrtosti. Onaj ko je sazdan da troši obilno ne obračunavajući se, naređuje mu se da se bori sa vlastitom dušom kako bi je savladao da ne rasipa, a ko je sazdan škrtim naređuje mu se da se hvata u koštac sa vlastitim nefsom time što će se žrtvovati u davanju, a sve s ciljem kako bi i prvi i drugi našli sredinu suglasno Allahovoj naredbi, ne udovoljavajući svako sebi i svom prohtjevu.
Ako duša sazdana na nekoj naravi poznaje šerijatkse dokaze, pamtiće i sakupljati sve od dokaza koji idu u prilog njezine strasti bez da isto osjeti, i ujedno će zanemarivati vjerske tekstove koji kontriraju njezinoj prirodi. Tako ćeš naći hrabrog vjernika da pamti argumente koji naređuju istupanje, čak pronalazi usput dokaze u prilog ovome a da takvu naviku ne primjećuje pri sebi, već je nemaran naspram dokaza koji njegovoj naravi kontriraju. Isto tako se ponaša kakarkter strašljivog i povučenog, pamti dokaze o miru i bezbjednosti, svojom dušom u svemu pronalazi baš ove dokaze a da to i ne osjeti, i nemaran je naspram dokaza koji govore suprotno njegovoj naravi, makar ih čuo mnogo puta.

Fizičko-materijalni uzroci koje je Allah naredio je mnogo.
Od toga je okupljanje i jedinstvo, jer mnoštvo zastrašuje neprijatelja i istovremeno ojačava volju mnoštva. Ovo je prirodno urođena stvar koja ostavlja traga na svaku odraslu dušu, makar to bila i životinja. Zabilježeno je u Sunenima u hadisu od Ebu Derdaa radijellahu 'anhu da je Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem rekao: „Na vama je obaveza džemata, jer zaista vuk jede udaljenu ovcu.“ 1 Zato je Allah naredio postupanje po ovom uzroku: و اعتصموا بحبل الله جميعا و لا تتفرقوا – ‘i svi se čvrsto Allahovog užeta držite, i nikako se ne razjedinjujte…’2 i objašnjava da je razjedinjenost uzrok poraza:

وَأَطِيعُوا۟ ٱللَّهَ وَرَسُولَهُۥ وَلَا تَنَٰزَعُوا۟ فَتَفْشَلُوا۟ وَتَذْهَبَ رِيحُكُمْ وَٱصْبِرُوٓا۟ إِنَّ ٱللَّهَ مَعَ ٱلصَّٰبِرِينَ ٤٦

46 i pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih.

El-Enfal, 46

Dakle, mali broj ujedinjenih je bliži pobjedi od razjedinjenog mnoštva ljudi.

U domenu ovih uzroka jeste i odmjerenost, strpljivo čekanje i nepožurivanje ishoda, jer požurivanje rezultata u suštini niječe sabur, a neće niko izvojevati pobjedu osim sa strpljivošću. Rekao je Allah o vjerovjesnicima:

وَلَقَدْ كُذِّبَتْ رُسُلٌ مِّن قَبْلِكَ فَصَبَرُوا۟ عَلَىٰ مَا كُذِّبُوا۟ وَأُوذُوا۟ حَتَّىٰٓ أَتَىٰهُمْ نَصْرُنَا وَلَا مُبَدِّلَ لِكَلِمَٰتِ ٱللَّهِ وَلَقَدْ جَآءَكَ مِن نَّبَإِى۟ ٱلْمُرْسَلِينَ ٣٤

34 A poslanici su i prije tebe lažnim smatrani, pa su trpjeli što su ih u laž ugonili i mučili sve dok im ne bi došla pomoć Naša – a niko ne može Allahove riječi izmijeniti – i do tebe su doprle o poslanicima neke vijesti.

El-En'am, 34


وَمَا يُلَقَّىٰهَآ إِلَّا ٱلَّذِينَ صَبَرُوا۟ وَمَا يُلَقَّىٰهَآ إِلَّا ذُو حَظٍّ عَظِيمٍ ٣٥

35 To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo sretni.

Fussilet, 35


و إن تصبروا و تتقوا لا يضركم كيدهم شيئًا ‘…a ako budete strpljivi i bogobojazni neće vam ništa štetiti njihova spletka…’3
Veoma često se požuruju rezultati bez sabura pa otuda pobjeda biva udaljena od ljudi. Onaj ko je strpljiv, makar bio na neistini, je bliži pobjedi nego onaj koji požuruje stvar makar on bio na istini! Može biti i da iskren vjernik bude poražen uzrokom svog požurivanja stvari, a da lažov izađe kao pobjednik zbog svoje strpljivosti, pa zbog toga posumnja iskreni vjernik u svoj put, a ustvari je uzrok njegovog poraza hića, nikako istina na kojoj je bio!

Et-Tefsiru ve-l-bejan: 2/ 889 – 891. ; Šejh ‘Abdul'aziz ibn Merzuk Et-Tarifi, Allah ga sačuvao.

<< Kad kušnja postane veća od okova – zarobljeništvo Požurivanje pobjede bez sabura >>