Ovo je 4. dio od 24 u serijalu Propisi vlasti i borbe

Rekao je Uzvišeni:

وَمَا كَانَ لِنَبِىٍّ أَن يَغُلَّ وَمَن يَغْلُلْ يَأْتِ بِمَا غَلَّ يَوْمَ ٱلْقِيَٰمَةِ ثُمَّ تُوَفَّىٰ كُلُّ نَفْسٍ مَّا كَسَبَتْ وَهُمْ لَا يُظْلَمُونَ ١٦١

161 Nezamislivo je da Vjerovjesnik šta utaji! A onaj ko nešto utaji – donijeće na Sudnji dan to što je utajio i tada će se svakome u potpunosti dati ono što je zaslužio, nikome se nepravda neće učiniti.

Alu-Imran, 161

Ajet je objavljen u vezi baršuna/samta koju su ljudi potraživali misleći da ga je uzeo Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem , kako to bilježe Ebu Davud i Et-Tirmizi rahimehumallah od Ibn ‘Abbasa radijellahu 'anhuma da je rekao: „Ovaj ajet و ما كان لنبي أن يغلَّ – ‘Nezamislivo je da Vjerovjesnik šta utaji…’ spušten zbog crvenog baršuna koji se zagubio na dan Bedra, pa neki ljudi rekoše: ‘Vjerovatno da ga je uzeo Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem , pa je Allah objavio: و ما كان لنبي أن يغلَّ – ‘Ne može biti da Vjerovjesnik nešto utaji…'“ 1

Allah je htio da sačuva Svog Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem od zla toga da pronevjeri svoje ashabe i ummet. Ovdje Allah ne grdi ashabe Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem zbog onoga što su pomislili, jer je njihova pretpostavka bila s lijepom namjerom misleći da je Allah dozvolio Vjerovjesniku sallallahu 'alejhi ve sellem ono što nije dozvolio drugima iz ovog ummeta. Dakle, Allah pojašnjava da važi isti propis za Njegovog Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem kao i za ostale muslimane.

Iz propisa ratnog plijena
Ratni plijen je Allah razvrstao i podijelio učinivši propis (raspodjele) toga Svojim pravom, kao što je u Allahovim riječima:

وَٱعْلَمُوٓا۟ أَنَّمَا غَنِمْتُم مِّن شَىْءٍ فَأَنَّ لِلَّهِ خُمُسَهُۥ وَلِلرَّسُولِ وَلِذِى ٱلْقُرْبَىٰ وَٱلْيَتَٰمَىٰ وَٱلْمَسَٰكِينِ وَٱبْنِ ٱلسَّبِيلِ إِن كُنتُمْ ءَامَنتُم بِٱللَّهِ وَمَآ أَنزَلْنَا عَلَىٰ عَبْدِنَا يَوْمَ ٱلْفُرْقَانِ يَوْمَ ٱلْتَقَى ٱلْجَمْعَانِ وَٱللَّهُ عَلَىٰ كُلِّ شَىْءٍ قَدِيرٌ ٤١

41 I znajte da od svega što u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku, i rodbini njegovoj, i siročadi, i siromasima, i putnicima, ako vjerujete u Allaha i u ono što smo objavili robu Našem na dan pobjede, na dan kada su se sukobile dvije vojske – a Allah sve može –

El-Enfal, 41


Ratni plijen bijaše zabranjen prijašnjim vjerovjesnicma 'alejhimusselam i njihovim narodima, zatim je Allah izdvojio Svog Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem sa dozvoljenošću ratnog plijena, kao što je zabilježeno u oba Sahiha u hadisu Džabira radijellahu 'anhu da je rekao Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem : „Dato mi je pet stvari koje nisu date nijednom vjerovjesniku prije mene: potpomognut sam strahom (neprijatelja) na mjesec dana hoda, učinjena mi je sva Zemlja mjestom sedžde i čistom, pa kojeg god čovjeka iz mog ummeta dosegne namaz neka klanja, dozvoljen mi je ratni plijen, i prije bi vjerovjesnik bio poslat samo svom narodu a ja sam poslan svim ljudima, i dato mi je zauzimanje (na Sudnjem danu).“ 2
Riječi Uzvišenog u ajetu: أن يغلَّ – ‘ …da utaji…’ znače da pronevjeri.

Vrste ratnog plijena
Vrsta plijena koja se ne nosi, ne čuva i kojim se uglavnom ne okorištava osim na mjestu gdje je zaplijenjen, poput pića i hrane kao što su voda, kiselo mlijeko, pomuženo mlijeko, hljeb, voće i slično. Ovo se konzumira i njime se koristi, ali se ne prodaje. Ovoj se vrsti pridodaju manje vrijedni predmeti, kao bič, štap, misvak i jeftina olovka.
Druga vrsta je ona koja se nosi i čuva – ovaj plijen je haram za uzeti, odnosno nije dozvoljen sve dok se ne podijeli kako je propisano. Detaljni govor o ratnom plijenu slijedi u suri El-Enfal Allahovom dozvolom.

Et-Tefsiru ve-l-bejan: 2/ 681 – 683 ; Šejh ‘Abdul'aziz ibn Merzuk Et-Tarifi, Allah ga na istini učvrstio.

<< Značaj ugovora i kada se isti smatra prekršenim Svetost muslimana je jedna(ka) >>