Ovo je 4. dio od 7 u serijalu Propisi vlasti i borbe

Rekao je Uzvišeni:

أَوَكُلَّمَا عَٰهَدُوا۟ عَهْدًا نَّبَذَهُۥ فَرِيقٌ مِّنْهُم بَلْ أَكْثَرُهُمْ لَا يُؤْمِنُونَ ١٠٠

100 Zar svaki put kada neku obavezu preuzmu – neki od njih je odbace jer većina njih ne vjeruje.

El-Bekare, 100


Allah je sačinio ugovor sa sljedbenicima Knjige, naročito sa Jevrejima jer su bili inadžije i miješali istinu sa laži, da će kada se pojavi Muhammed sallallahu 'alejhi ve sellem vjerovati u njega, i spomenuo im je nešto od njegovih sallallahu 'alejhi ve sellem u Tevratu (Tori) i Indžilu (Jevanđelu) kako bi ga sallallahu 'alejhi ve sellem prepoznali. Kaže Uzvišeni:

ٱلَّذِينَ يَتَّبِعُونَ ٱلرَّسُولَ ٱلنَّبِىَّ ٱلْأُمِّىَّ ٱلَّذِى يَجِدُونَهُۥ مَكْتُوبًا عِندَهُمْ فِى ٱلتَّوْرَىٰةِ وَٱلْإِنجِيلِ يَأْمُرُهُم بِٱلْمَعْرُوفِ وَيَنْهَىٰهُمْ عَنِ ٱلْمُنكَرِ وَيُحِلُّ لَهُمُ ٱلطَّيِّبَٰتِ وَيُحَرِّمُ عَلَيْهِمُ ٱلْخَبَٰٓئِثَ وَيَضَعُ عَنْهُمْ إِصْرَهُمْ وَٱلْأَغْلَٰلَ ٱلَّتِى كَانَتْ عَلَيْهِمْ فَٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ بِهِۦ وَعَزَّرُوهُ وَنَصَرُوهُ وَٱتَّبَعُوا۟ ٱلنُّورَ ٱلَّذِىٓ أُنزِلَ مَعَهُۥٓ أُو۟لَٰٓئِكَ هُمُ ٱلْمُفْلِحُونَ ١٥٧

157 onima koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika, koji neće znati čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – postići ono što budu željeli.

El-A'raf, 157


I Jevreji i kršćani su sakrili poslanstvo Muhammeda sallallahu 'alejhi ve sellem , čak su iskrivili mjesta svetih tekstova koji ukazuju na njega sallallahu 'alejhi ve sellem i njegovo poslanstvo.

Allah objašnjava da ugovor koji je uzeo od njih je prekršen od strane jedne skupine među njima نبذه فريق منهم – odbaci to grupa od njih’, odnosno da nije od svih, ali su ostali šutili na to iz straha ili požude, tj. iz straha od nasrtaja njihovih svećenika i monaha koji bi naredili da ih se ubije, ili iz požude prema onome što su imali u vlasništvu od dunjalučkih dobara, plašeći se da će to izgubiti (ako progovore). Međutim, Allah je uvrstio sve njih u one što su prekršili ugovor, jer su zašutili u pogledu istine, znači vidjeli su batil i laž a zašutili, pa su tako zapravo bili u redovima onih koji su time zadovoljni, u njihovom mnoštvu.
Onaj ko vidi batil i zašuti na nj. – a ljudi diskutuju o tome i traže ko će ih uputiti – i bude kadar da kaže pa zašuti, on ima propis onoga ko je rekao batil. Upravo je ovo od osobina Jevreja: و من الذين هادوا سماعون للكذب سماعون لقوم آخرين – i oni od Jevreja koji mnogo slušaju laži, puno slušaju govor drugih ljudi…(5:41)
Kada skupina prekrši ugovor onda je onaj ko šuti na to istog propisa kao prekršitelj.
U ajetu je dokaz da kada muslimani naprave sa drugima od sljedbenika Knjige ili sa mušricima ugovor o nečemu, pa prekrši ugovor skupina od nevjernika, ali ne i svi, ugovor se smatra srušenim od svih njih, poput ugovora koji potpisuju muslimani sa drugim državama ili organizacijama, pa ustane skupina ljudi iz tih država ili organizacija i prekrši dogovoreno, onda se kršenje vraća na osnovu samog akta ugovora. Ovo je vanjština ajeta – Allah je uzeo na odgovornost ovoga što šuti na isti način kako je odgovoran prekršitelj.
Iz propisa prekršitelja izlaze samo oni koji se odvoje od svoje skupine koji su prekršili ugovor i pripoje se grupi onih koji to i dalje poštuju, dakle, da pobjegnu od prekršitelja i odreknu ih se, i pri tome ne pomognu prekršitelje ni imetkom ni saglasnošću i stavom.
Uzima se da je ugovor prekršen od sviju kada to učini jedna skupina iz sljedećih razloga:
Prvo: zbog vanjštine ajeta;
Drugo: zato što je ova oblast široka pa kada se ne bi zaključala kategoričkim propisom bila bi povod za igranje stranaka u ugovoru koristeći varke – kradom se izvuče jedna grupa njih i kaže: ‘Ovi su prekršili ugovor i ne predstavljaju nas u našem zajedničkom dogovoru’, pa onda muslimani ne znaju s koje strane im dolazi zlo, i ne razlikuju prekršitelja od onoga koji to nije, pa je stoga preče da se ugovor smatra prekršenim od svih.
Treće: grupa koja odbaci ugovor je iz skupine koja je ugovor zaključila i nad kojima isti važi, pa je stoga kršenje ugovora od strane ove grupe povreda i remećenje svoje skupine koja ga je zaključila i nad kojima se isti sprovodi. Ovo je poput slučaja onoga ko kupi bašču sa palmama i grožđem od skupine ljudi koji ga posjeduju, pa se desi da samo jedan od njih izađe iz ugovora i pridržavanja za njegove akte – njegov postupak poništava cio ugovor, jer on posjeduje pravo na bašču pa otuda posjeduje i pravo da spriječi korištenje kupca nad nj., dakle, ima pravo da udalji kupca od potpunog raspolaganja u svom vlasništvu. 1
Pretpostavljeni nad nevjerničkom skupinom stoji kao odgovorni nad ulogom njemu podređenih, on je ustvari kao opunomoćeni ispred njih a oni su zadovoljni njime kao nadređenim. On u tom svojstvu potpisuje ugovor. Ako neko među njima ugovor prekrši, isto kršenje je neosnovano i nerelevantno, ali kada nije moguće da se poništi nečije kršenje ugovora ponaosob, i nije moguće da se odvoji od takve skupine, onda se smatra da je poništenje ugovora učinjeno od svih unutar te skupine.
U ajetu je dokaz da je dozvoljeno sklapanje ugovora i akata sa onima koji su poznati po prevari, od kojih se već kušala laž, ali da postoji u ugovoru korist za muslimane. Takav ugovor i akt je ispravan i pridržava ga se, ali se postave žestoki uvjeti suprotnoj strani jer su poznati po prevarama.
Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem je pravio ugovore sa Jevrejima a znao je iz Kur’ana da prekidaju postignute ugovore. Činio je to tražeći time sigurnost za muslimane u vremenu neposjedovanja svih mogućnosti snage i djelovanja, i kada su se istovremeno događaji polahko zbivali.
Bilježi ibn Džerir rahimehullah preko Hadždžadža od Ibn Džurejdža rahimehumallah da je rekao u vezi Allahovih riječi: نبذه فريق منهم بل أكثرهم لا يؤمنون – odbaci to grupa njih, naprotiv većina njih ne vjeruje.“ Nije postojao na Zemlji ugovor koji su napravili osim da su ga prekršili, naprave ugovor danas a slome ga sutra.“ 2

Obaveznost pridržavanja svih saveznika za međusobne ugovore prema drugima.
Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem bi obračunavao grupu ljudi za prijestup njihovih saveznika (prema muslimanima) zato što su se složili u svojim ugovorima i aktima, i jer su jedinstveni da ugovori jednih važe i za druge saveznike. Kada je ovo posrijedi važi sljedeće: ako jedna saveznička skupina naruši ugovor uzima se da je ugovor prekršen od svih unutar saveza.
Bilježi imam Muslim rahimehullah u Sahihu u hadisu od Imrana ibn Husajna radijellahu 'anhu koji veli: „Pleme Sekif je bilo saveznik plemenu Benu ‘Ukajl, pa je Sekif zarobio dva čovjeka od ashaba radijellahu anhum Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem , a ashabi Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem su bili zarobili nekog čovjeka iz plemena Benu ‘Ukajl, i još su uzeli devu koja bijaše s njime. Kada mu je došao Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem , ovaj mu – a bijaše vezan – reče: ‘O Muhammede!’ Pa mu Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem priđe i reče: ‘Šta je tvoj slučaj?’ Ovaj upita: ‘Po kojoj osnovi si me uzeo, i zbog čega si uzeo ovu što se utrkava do hadždža (tj.devu) ?’ Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem mu, ističući veličinu razloga, odgovori: ‘Uzeo sam te zbog prijestupa tvog saveznika Sekifa.’ Zatim se Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem udalji od ovog, ali on ga dozva: ‘O Muhammede, o Muhammede’ – a bijaše Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem milostiv i blag – pa se vrati do njega i reče mu: ‘Šta je tvoj slučaj?’ Odgovori: ‘Evo sam musliman.’ Odgovori mu: ‘Da si to rekao dok si vladao svojom stvari postigao bi svaki uspjeh.’ Zatim se Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem udalji a ovaj ga opet dozva: ‘O Muhammede, o Muhammede!’ Pa mu priđe i reče sallallahu 'alejhi ve sellem : ‘Šta je tvoj slučaj?’ Odgovori: ‘Gladan sam pa me nahrani, i žedan pa me napoji.’ Reče sallallahu 'alejhi ve sellem : ‘Imaš pravo na svoju potrebu.’ Kasnije je razmjenjen za dvojicu ashaba.“ 3
S druge strane, zbog zlodjela nekih nevjernika nije dozvoljeno obračunati se na zimmijama – nevjernicima koji su zaštićeni kod muslimana, tj. pod ugovorom da ih se štiti – pa makar bilo da su iste vjere, dok god zimmije nisu sarađivali sa neprijateljem muslimana. U tom slučaju obračunava ih se za učinjeno kao što se i munafik špijun (u vanjštini musliman) obračunava za svoje djelo. Dakle, da se i zimmija obračunava za slično još je preče. Oko ovoga postoji jedinstven stav.

Ne snosi musliman odgovornost za nedjelo svoga naroda.
Musliman koji živi među drugim muslimanima ne poziva se na odgovornost zbog prijestupa nekog drugog iz njegovog plemena ili rodbine; svaka osoba ima u zalog ono što sama čini.
U Musnedu je zabilježeno u hadisu od Ebu Nadra rahimehullah „da je u vrijeme Osmana radijellahu 'anhu bio neki čovjek koji je kazivao da je njegov otac susreo Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem pa mu rekao: ‘O Allahov Poslaniče, napiši mi na jednom mjestu da neću odgovarati ja za nedjelo drugoga.’ Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem mu reče: ‘Pripada ti to pravo, takođe i svakom drugom muslimanu.’“ 4
U lancu prenosilaca postoji neka nejasnoća ali ovom značenju svjedoče mnogi hadisi, poput hadisa Ebu Rimseta radijellahu 'anhu kod imama Ahmeda rahimehullah u izrazu: „Zaista neće neko učiniti zločin pa da ti odgovaraš, niti ćeš ti učiniti zločin pa da neko drugi odgovara.“ 5
Isto se prenosi od Ibn Mes’uda kod El-Bezzara rahimehullah u nj.Musnedu. 6
Prenosi se od ‘Amr ibnu-l-Ahvesa radijellahu 'anhu u izrazu: „Neće zločinac uraditi zločin osim na vlastitu odgovornost, niti će roditelj uraditi zločin na odgovornost svog djeteta, niti dijete na odgovornost svog roditelja. 7
Bilježe Ibn Madže i En-Nesai rahimehumallah od El-‘Ameša od Mesruka rahimehumallah mursel predaju: „Neće se uzeti čovjek na odgovornost zbog zločina svog oca, niti zbog zločina svog brata.“ 8

Et-Tefsiru ve-l-bejan: 1/82-89; Šejh ‘Abdul’aziz ibn Merzuk Et-Tarifi, Allah ga učvrstio.

<< ‘Ja ću na Zemlji postaviti halifu’ (III dio) Pravila vezana za vođu Svetost muslimana je jedna(ka) >>