Ovo je 28. dio od 31 u serijalu Propisi vlasti i borbe

Rekao je Uzvišeni:

فَلْيُقَٰتِلْ فِى سَبِيلِ ٱللَّهِ ٱلَّذِينَ يَشْرُونَ ٱلْحَيَوٰةَ ٱلدُّنْيَا بِٱلْءَاخِرَةِ وَمَن يُقَٰتِلْ فِى سَبِيلِ ٱللَّهِ فَيُقْتَلْ أَوْ يَغْلِبْ فَسَوْفَ نُؤْتِيهِ أَجْرًا عَظِيمًا ٧٤

74 I neka se zato na Allahovu putu bore oni koji ne žale žrtvovati život na ovome svijetu za onaj svijet. A onoga ko se bori na Allahovu putu, pa pogine ili pobijedi, Mi ćemo, sigurno, obilno nagraditi.

En-Nisa', 74

Vrijednost pobjedonosnog poginulog borca na Allahovom putu, iliti uticaj ratnog plijena na namjeru borca.

U značenju ovog ajeta je hadis koji bilježi imam Muslim rahimehullah u svome Sahihu od Ebu Hurejre radijellahu 'anhu da je rekao: Kaže Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem : „Allah daje od sebe garanciju onome ko izađe na Njegovom putu – a ne izvodi ga osim motiv džihada na Mom putu, i vjerovanje u Mene, i potvrđivanje istinitim Mojih poslanika – on kod Mene ima garanciju da ga uvedem u Džennet, ili da ga vratim u njegovu kuću iz koje izašao a on nosi što je zadobio od nagrade ili plijena.“ 1

Poginuli borac koji je pridonio pobjedi većeg je stepena kod Allaha od borca koji je pridonio pobjedi a ostao živ i zdrav i zadobio ratni plijen. Ajet nosi i značenje vrijednosti poginulog iskrenog borca, makar ne izvojevao pobjedu, nad vrijednosti borca koji donese pobjedu i ostvari ratni plijen ostajući zdrav. Naravno, svakome od navedenih pripada golema nagrada, ali postoji stepenovanje. Zato je Allah u ajetu dao prednost pogibiji nad ostvarenjem pobjede, jer se u osnovi smanjuje nagrada borca koji osvoji ratni plijen i ostvari pobjedu u odnosu na istog borca koji nije zadobio ratni plijen. Ovo je potvrđeno u Sahihu Muslima rahimehullah u hadisu od ‘Abdullaha ibn ‘Amra radijellahu 'anhuma da je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem rekao: „Nema borbene grupe koja se bori na Allahovom putu pa zadobije ratni plijen, osim da su time ubrzali dvije trećine od svoje nagrade na ahiretu, a ostane im trećina. A ako ne osvoje ratni plijen upotpuni im se njihova nagrada.“ 2

Citirani hadis se tiče dominantne situacije, ne kontinuirane i stalne, tj.shodno tome koliko se srce priveže za ratni plijen. Ovo stanje je veoma rasprostranjeno pri ljudima, može se reći da gotovo niko nije sačuvan od toga, izuzev nekolicine iskrenih bogobojaznih vjernika! Naime, ratni plijen je imetak, roblje, plodovi, usjevi, odjeća itd, i stoga je neminovno da se na srce zakači od toga koliko trn, makar i malo bilo. Onoliko koliko se srce veže za spomenuto toliko se umanjuje od ahiretske nagrade. Međutim, nije ovakav musliman griješan dok god je nakastio svojom borbom da uzdigne Allahovu riječ, jer ne može biti da Allah dozvoli ratni plijen, a da zatim borci kada ga zadobiju bivaju griješni zbog toga! Upravo stoga je naznačeno u prvom citiranom hadisu: „… ili da ga vratim u njegovu kuću iz koje izašao a on nosi što je zadobio od nagrade ili plijena.“ Ovdje je u tekstu očito da ratni plijen ne ukida ahiretsku nagradu, međutim, nekad je smanjuje, odnosno nekada to ne utiče na smanjenje kao kod potpunih, najboljih, čisto-iskrenih vjernika.

Zatim, ako je ratni plijen u suštini motiv koji podigne nekog na borbu, onda će ovakav nijjet ostaviti jakog traga u osnovi tog djela, ali ni tada mudžahid ne gubi ahiretsku nagradu kada se radi o čovjeku koji voli borbu na Allahovom putu, čezne za bitkom, ali je ujedno siromah zauzet nafakom za svoju porodicu i nađe ko će njega i nj.porodicu dovoljno snadbiti, a zatim ode u džihad – sve ovo neće uticati na njegov džihad, a ostaje da važi umanjenje nagrade shodno vezanosti njegovog srca za dunjaluk.

Zato je imam Ahmed rahimehullah rekao: „Nagrada trgovca, unajmitelja, kao i unajmitelja sredstava transporta 3 je onoliko koliko su iskrene i čiste njihove namjere u njihovim bitkama, a niko od njih nije poput onoga ko se bori svojim životom i imetkom i gdje se ne miješa u njegovu borbu drugi4.“
U ovom smislu je preneđeno od ‘Abdullaha ibn ‘Amra radijellahu 'anhuma da je rekao: „Kada se jedan od vas odazove zbog bitke, pa mu Allah to od Sebe nadomjesti nekom opskrbom, onda nema smetnje u tome. Međutim, ako neko od vas se bori kada mu se dadne koji dirhem, a ostavlja borbu kada mu se uskrati pokoji dirhem – onda nema dobra u tome.“
Slično ovome su rekli imam El-Evza'i rahimehullah i drugi5

U ajetu se ponavlja odrednica ‘na Allahovom putu’ da bi potvrdila prečišćenost i iskrenost u namjeri prema Allahu.

Et-Tefsiru ve-l-bejan: 2/ 876 – 877 ; Šejh ‘Abdul'aziz ibn Merzuk Et-Tarifi, Allah ga sačuvao.

<< ‘Neka se zato na Allahovom putu bore oni koji žrtvuju ovaj za onaj svijet’. Zašto ovaj opis? Šta znači ovaj ajet? Uzroci borbe na Allahovom putu su raznovrsni >>