By Rekao je Uzvišeni Allah:
أَلَمْ تَرَ إِلَى ٱلَّذِينَ قِيلَ لَهُمْ كُفُّوٓا۟ أَيْدِيَكُمْ وَأَقِيمُوا۟ ٱلصَّلَوٰةَ وَءَاتُوا۟ ٱلزَّكَوٰةَ فَلَمَّا كُتِبَ عَلَيْهِمُ ٱلْقِتَالُ إِذَا فَرِيقٌ مِّنْهُمْ يَخْشَوْنَ ٱلنَّاسَ كَخَشْيَةِ ٱللَّهِ أَوْ أَشَدَّ خَشْيَةً وَقَالُوا۟ رَبَّنَا لِمَ كَتَبْتَ عَلَيْنَا ٱلْقِتَالَ لَوْلَآ أَخَّرْتَنَآ إِلَىٰٓ أَجَلٍ قَرِيبٍ قُلْ مَتَٰعُ ٱلدُّنْيَا قَلِيلٌ وَٱلْءَاخِرَةُ خَيْرٌ لِّمَنِ ٱتَّقَىٰ وَلَا تُظْلَمُونَ فَتِيلًا ٧٧
77 Zar ne vidiš one kojima je rečeno: "Dalje od boja, već molitvu obavljajte i milostinju dajite!" A kada im bî propisana borba, odjednom se neki od njih pobojaše ljudi, kao što se Allaha boje, ili još više, i uzviknuše: "Gospodaru naš, zašto si nam borbu propisao? Da si nas toga još neko vrijeme poštedio!" Reci: "Uživanje na ovome svijetu je kratko, a onaj svijet je bolji za one koji se grijeha klone; i nikome se od vas ni koliko trun jedan neće učiniti nepravda."
En-Nisa', 77
Posljedice traženja pobjede bez sabura
Onaj ko požuruje u traženju pobjede bez strpljivosti neminovno će biti iskušan sa jednim od troje:
– ili mu se pričini da pobjeda sporo dolazi pa se zaustavi i prestane koračati putem, te se povuče i počne smatrati da je povlačenje i udaljavanje sa nešto istine koja je pri njemu bolje nego da hodi putem kojem ne vidi kraja. Ovaj je najboljeg stanja među moguća tri belaja;
– Ili promijeni svoj put i odstupi sa svoje poslanice, na način da promijeni cijeli put ili nešto od toga, shodno tome koliko je čvrst i ubjeđen u ono što je pri njemu. Ovako postupi jer misli da nije došao do pobjede uzrokom što unutar istine koja je pri njemu ima ‘naoblake’ – primjese sumnjivog i pogrešnog. Zato se okani dijela tog puta ili ga ostavi posve. Većina izopačenika od istine je ustvari tražila pobjedu bez sabura;
– Ili da požuri hod sa onim što je od potpune istine pri njemu pa preduzme uzroke koji se uopšte ne preduzimaju, kao da su prvi muslimani u Mekki, dok su još bili u Mekki, požurili sa borbom protiv Kurejša. Međutim, Allah ih je sačuvao preko Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem i objavom koja je bila pri njemu. Naime, ko god požuri hod sa potpunom istinom koja je pri njemu, zaslijepi ga potpuna istina koja je pri takvima da ne vide kako dospjeti do puta spasa, pa budu poraženi, te stave na smutnju svoga neprijatelja i gurnu u fitnu svoje sljedbenike. O ovome je Allah rekao:
فَقَالُوا۟ عَلَى ٱللَّهِ تَوَكَّلْنَا رَبَّنَا لَا تَجْعَلْنَا فِتْنَةً لِّلْقَوْمِ ٱلظَّٰلِمِينَ ٨٥
85 "U Allaha se uzdamo!" – rekoše oni. "Gospodaru naš, ne učini da zbog nas dođu u iskušenje ljudi koji nasilje čine,
Junus, 85
رَبَّنَا لَا تَجْعَلْنَا فِتْنَةً لِّلَّذِينَ كَفَرُوا۟ وَٱغْفِرْ لَنَا رَبَّنَآ إِنَّكَ أَنتَ ٱلْعَزِيزُ ٱلْحَكِيمُ ٥
5 Ne dopusti, Gospodaru naš, da nas nevjernicima staviš u iskušenje i oprosti nam, Gospodaru naš! Ti si, zaista, Silni i Mudri.
El-Mumtehine, 5
1 tj. ne porazi nas njihovim rukama pa da oni padnu u fitnu zbog našeg poraza te pomisle da su oni na istini (jer su pobijedili), kao što je došlo u tefsiru od Ibn Abbasa radijellahu 'anhuma , Mudžahida rahimehullah i drugih.Poraz sljedbenika istine je smutnja sljedbenicima laži, kao i onima što u srcu nose bolest od sljedbenika istine. Ovu smutnju je obavezno odagnati, a to se može učiniti jedino odagnavanjem uzroka ove fitne.
Nadalje, od fizičkih uzroka je neistupanje u borbu u vremenu slabosti, kao i ostavljanje pripreme i borbe u vremenu kada se posjeduje snaga. U ove uzroke spada i poznavanje svih vrsta neprijatelja, njihove snage ili slabosti, blizine ili udaljenosti s obzirom vjeru ali i teritorijalno – sve u odnosu na snagu muslimana. Tako je npr. fizičko-materijalni zakon da se sljedbenici istine ne suprotstavljaju svim mogućim sljedbenicima laži, a kako se oni ne bi udružili protiv muslimana odjednom. Ko izazove neprijateljstvo svih sljedbenika laži udružiće se zajedno protiv njega. Zbog toga je Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem pravio razliku između odricanja od nevjernika i izazivanja neprijateljstva nevjernika. Odricanje od nevjernika je akida i svjetonazor, dok je iskazivanje neprijateljstva stvar politike; očitovanje neprijateljstva može podnijeti da se požuri ili odgodi, ali ne trpi zaključavanje, dočim odricanje od nevjernika ne podnosi odgađanje, a kamoli ukidanje.
Pravljenje razlike između nama suprotstavljenih i nesvrstavanje svih na isti stepen.
Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem je u oba svoja razdoblja, Mekkanskom i Medinskom, pravio razliku između svojih protivnika makar bili da pripadaju istoj vjeri. U Mekki je napravio razliku između nevjernika koji ga pomaže, poput Ebu Taliba, i nevjernika koji mu iskazuje neprijateljstvo, kao što su bili Ebu Džehl, Ebu Leheb, Safvan i Ubejj ibn Halef; odrekao se akide svih njih ali nije pokazivao neprijateljstvo Ebu Talibu jer ga je pomagao. Kada je sallallahu 'alejhi ve sellem preselio u Medinu povećao se broj njegovih neprijatelja ali i broj njegovih ashaba. Među neprijateljima je napravio razliku shodno njihovoj daljini ili blizini, žestini ili mehkoći neprijateljstva. S obzirom na blizinu i daljinu bilo je posrijedi da su Jevreji i munafici blizu, dok su daleko bili mušrici u Mekki, zatim kršćani u Šamu, pleme Tajj’ i Nedžran, te vatropoklonici u Perziji i iza nje. U odnosu na žestinu ili mehkoću neprijateljstva važilo je: najžešćeg neprijateljstva su bili Jevreji i mušrici, s razlikom što su mušrici bili (u Mekki) daleko od Jevreja, a najbliži u prisnosti su bili oni koji govore ‘mi smo kršćani’, međutim, bili su daleko od Medine, kao što o tome kaže Uzvišeni:
لَتَجِدَنَّ أَشَدَّ ٱلنَّاسِ عَدَٰوَةً لِّلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ ٱلْيَهُودَ وَٱلَّذِينَ أَشْرَكُوا۟ وَلَتَجِدَنَّ أَقْرَبَهُم مَّوَدَّةً لِّلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ ٱلَّذِينَ قَالُوٓا۟ إِنَّا نَصَٰرَىٰ ذَٰلِكَ بِأَنَّ مِنْهُمْ قِسِّيسِينَ وَرُهْبَانًا وَأَنَّهُمْ لَا يَسْتَكْبِرُونَ ٨٢
82 Ti ćeš, sigurno, naći da su vjernicima najljući neprijatelji jevreji i mnogobošci; i svakako ćeš naći da su vjernicima najbliži prijatelji oni koji govore: "Mi smo kršćani", zato što među njima ima svećenika i monaha i što se oni ne ohole.
El-Maide, 82
Razlika između akide odricanja i politike očitovanja neprijateljstva.
Vjerovjesnička sallallahu 'alejhi ve sellem politika je bila da ne izaziva neprijateljstvo svih protivničkih rivala, iako se odricao njihove vjere. Razlika u gore spomenutom je što odricanje od vjere ne prouzrokuje strah da se donese odluka o borbi protiv takvog, jer odricanje ne iziskuje nužno sa sobom i borbu. S druge strane, ispoljavanje neprijateljstva ima za posljedicu strah i iščekivanje iznenadnog napada od strane neprijatelja i iščekivanje borbe protiv njega, takođe izaziva da neprijatelj preduzima opremanje sredstvima za borbu i pravi saveze sa svim oponentima protiv sljedbenika istine.
Et-Tefsiru ve-l-bejan: 2/ 891 – 893. ; Šejh ‘Abdul'aziz ibn Merzuk Et-Tarifi, Allah ga sačuvao.
