Ovo je . dio od 48 u serijalu Propisi vlasti i borbe

Rekao je Uzvišeni:

إِنَّ ٱلَّذِينَ تَوَلَّوْا۟ مِنكُمْ يَوْمَ ٱلْتَقَى ٱلْجَمْعَانِ إِنَّمَا ٱسْتَزَلَّهُمُ ٱلشَّيْطَٰنُ بِبَعْضِ مَا كَسَبُوا۟ وَلَقَدْ عَفَا ٱللَّهُ عَنْهُمْ إِنَّ ٱللَّهَ غَفُورٌ حَلِيمٌ ١٥٥

155 One među vama koji su uzmakli na dan kad su se dvije vojske sukobile uistinu je šejtan naveo da posrnu, zbog onoga što su prije počinili. A Allah im je već oprostio jer – Allah prašta i blag je.

Alu-Imran, 155

U ajetu je obaveza džihada kada imam pozove na opštu mobilizaciju, kao i slučaju navale neprijatelja – u ovakvom stanju haram je uzmaknuti i izostati iz borbe. Stoga je Allah rekao:

يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ مَا لَكُمْ إِذَا قِيلَ لَكُمُ ٱنفِرُوا۟ فِى سَبِيلِ ٱللَّهِ ٱثَّاقَلْتُمْ إِلَى ٱلْأَرْضِ أَرَضِيتُم بِٱلْحَيَوٰةِ ٱلدُّنْيَا مِنَ ٱلْءَاخِرَةِ فَمَا مَتَٰعُ ٱلْحَيَوٰةِ ٱلدُّنْيَا فِى ٱلْءَاخِرَةِ إِلَّا قَلِيلٌ ٣٨

38 O vjernici, zašto ste neki oklijevali kada vam je bilo rečeno: "Krenite u borbu na Allahovu putu!", kao da ste za zemlju prikovani? Zar vam je draži život na ovome svijetu od onoga svijeta? A uživanje na ovome svijetu, prema onome na onome svijetu, nije ništa.

Et-Tewbe, 38


U oba Sahiha stoje riječi Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem : „Kada se pozovete u boj izađite“ 1
Ajet je spušten u vezi bitke na Uhudu zbog propuštanja nekih ashaba da postupe po naredbi Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem , kada je tražio od njih da ostanu na svojim pozicijama pa su postupili kontra njegovom naređenju. Desilo se da su i munafici izostali prije same bitke, vraćajući se s pola puta dok još nisu bili ni ugledali neprijatelja. Oba postupka su sama po sebi haram.
Haram ovog postupka se očituje u samom ajetu na dva mjesta:
Prvo u riječima Uzvišenog: إنما استزلهم الشيطان ببعض ما كسبوا – ‘uistinu ih je šejtan naveo da posrnu zbog (malo) nečega što su prije učinili…’
Navođenje u poskliznuće od šejtana je zapravo pogreška i grijeh;
Drugo u Allahovim riječima: و لقد عفا الله عنهم – ‘Allah im je sigurno oprostio…’ Naime, ne oprašta se osim što je pogreška i grijeh.

U ajetu je naznaka da Allah ne spriječava roba od nekog hajr djela i učestvovanja u dobročinstvu osim zbog nekog grijeha, kao što je u Njegovim riječima: استزلهم الشيطان ببعض ما كسبوا – ‘naveo ih je šejtan da posrnu zbog (malo) nečega što su već učinili.’
Bilježi Ibn Džerir preko Se'ida od Katade rahimehumullah u vezi Allahovog ajeta: إن الذين تولوا منكم يوم التقى الجمعان – ‘Oni među vama koji su uzmakli na dan kad su se dvije vojske sukobile…’ rekao je: „To je bilo na dan Uhuda. Neki su ljudi od ashaba radijellahu anhum uzmakli od borbe i od Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem na taj dan, a to bijaše zbog šejtanovog djela i zastrašivanja, pa je Allah objavio ono što čujete – da je On prešao njima preko toga i oprostio im to.“ 2
Kad god su muslimani bliže neprijatelju biva grijeh uzmicanja sa boja veći, zato što bijeg poremeti položaje snage u vojsci, pa ne posjeduju zapovjednici mogućnost povrata vođenja vojske i postupanja po napravljenim planovima kada dođe da vojska direktno uđe u okršaj sa protivničkom. Ovaj postupak se razlikuje od situacije kada bijeg od borbe se dogodi na početku, pa čak i na pola puta marša.

Et-Tefsiru ve-l-bejan: 2/ 680, 681 ; Šejh ‘Abdul'aziz ibn Merzuk Et-Tarifi, Allah ga na istini učvrstio.

Propisi slučajnog ubistva >>