Ovo je 7. dio od 49 u serijalu Propisi vlasti i borbe

Rekao je Uzvišeni Allah:

يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوٓا۟ إِذَا ضَرَبْتُمْ فِى سَبِيلِ ٱللَّهِ فَتَبَيَّنُوا۟ وَلَا تَقُولُوا۟ لِمَنْ أَلْقَىٰٓ إِلَيْكُمُ ٱلسَّلَٰمَ لَسْتَ مُؤْمِنًا تَبْتَغُونَ عَرَضَ ٱلْحَيَوٰةِ ٱلدُّنْيَا فَعِندَ ٱللَّهِ مَغَانِمُ كَثِيرَةٌ كَذَٰلِكَ كُنتُم مِّن قَبْلُ فَمَنَّ ٱللَّهُ عَلَيْكُمْ فَتَبَيَّنُوٓا۟ إِنَّ ٱللَّهَ كَانَ بِمَا تَعْمَلُونَ خَبِيرًا ٩٤

94 O vjernici, kada u boj krenete, na Allahovu putu, sve dobro ispitajte i onome ko vam nazove selam ne recite: "Ti nisi vjernik!" – kako biste se domogli ovozemaljskih dobara; ta u Allaha su mnoge dobiti! I vi ste prije bili kao oni, pa vam je Allah darovao milost Svoju; zato uvijek sve dobro ispitajte, a Allahu je, zaista, poznato ono što radite.

En-Nisa', 94

Zaštićen je život onoga ko izgovori dva šehadeta1

Riječi Uzvišenog u ajetu: وَلَا تَقُولُوا لِمَنْ أَلْقَىٰ إِلَيْكُمُ السَّلَامَ لَسْتَ مُؤْمِنًا -“…i ne recite onome koji vam nazove selam: ‘Nisi ti vjernik’…”, tj. onome ko je izgovorio dva šehadeta. Riječi Uzvišenog:  السَّلَامَ – ‘es-selame’ znače Islam jer se ne može ući u Islam osim izgovorom oba šehadeta. Isto važi i zbog hadisa: “Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne posvjedoče da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik, i dok ne budu obavljali namaz i davali zekat….” 2

S rječju ‘es-selam’ u ajetu se NE cilja na pozdravljanje selamom, već očitavanje vjerovanja artikulacijom dva šehadeta ili izgovorom riječi koje nose to značenje, poput: ‘ja sam musliman’ ili ‘ušao sam u Islam’. Dakle u ajetu se cilja na ispoljavanje predanosti/Islama Allahu putem riječi tevhida potvrđujući time svoju vjeru.
Prenosi se da je Mudžahid rahimehullah rekao u vezi ajeta: وَلَا تَقُولُوا لِمَنْ أَلْقَىٰ إِلَيْكُمُ السَّلَامَ لَسْتَ مُؤْمِنًا“Bio je to pastir ovaca. Susrela ga je skupina vjernika, ubila i uzela što je imao kod sebe. Nisu prihvatili od njega kada je rekao ‘esselamualejkum, ja sam vjernik.’” 3
Prenosi se od Ibn ‘Abbasa radijellahu 'anhuma u vezi ajeta وَلَا تَقُولُوا لِمَنْ أَلْقَىٰ إِلَيْكُمُ السَّلَامَ لَسْتَ مُؤْمِنًا sljedeće: “Allah je oharamio vjernicima da kažu ‘nisi vjernik’ onome ko posvjedoči da nema boga osim Allaha, isto onako kako im je oharamio i strvinu. Takav je bezbjedan za svoj imetak i život, i ne odbacuju se te njegove riječi.”4

Svaki govor koji ukazuje na Islam uzima propis izgovora dva šehadeta kada osoba ne zna reći dva šehadeta, ili ih zaboravi. Međutim, kada nevjernik nakon što je zarobljen kaže dva šehadeta ili ‘ja sam musliman’, onda isto nije relevantno, tj. njegov propis je kao propis zarobljenog nevjernika u pogledu držanja ili otkupljivanja.
Ovo važi zbog hadisa u Sahihu imama Muslima rahimehullah , gdje ‘Imran ibn Husajn radijellahu 'anhu kazuje sljedeće: “Pleme Sekif je bilo saveznik Benu ‘Ukajlu, i bijaše da je Sekif zarobio dvojicu ashaba Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem , a ujedno su i ashabi radijellahu anhum zarobili nekog čovjeka od Benu ‘Ukajla i uzeli sa njim i dromedara (jednogrbu devu) . Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je došao do zarobljenika koji bijaše vezan, te on reče: ‘O Muhammed!’ Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem mu odmah priđe i reče: ‘Šta je tvoj slučaj? Reče: ‘Na osnovu čega si me uzeo?’I kako si uzeo ovu što se jaše do hadždža?’ Tada mu Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem odgovori ističući veličinu toga: ‘Uzeo sam te zbog prijestupa tvog saveznika Sekifa!’ Potom se udalji od njega, ali ovaj ga odmah dozva rekavši: O Muhammede, O Muhammede’ – a bijaše Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem milostiv i blag i odmah mu se vrati – te reče: ‘Šta treba?’ Reče: ‘Ja sam musliman.’ Odgovori Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem : ‘Da si to rekao dok si sobom vladao istinski bi uspio i bio spašen.’” 5
Dakle, napravio je Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem razliku između njegovih riječi ‘ja sam musliman’ kada ih kaže prije zarobljavanja i kada ih kaže nakon zarobljavanja.

Razlika između borbe protiv nevjernika i borbe protiv onoga ko pravi nered na Zemlji.

Uzima se za relevantno kada osoba izgovori šehadet samo ako se bori protiv nje zbog nj.nevjerstva. Drugim riječima, obavezno se pravi razlika između osobe protiv koje se bori zbog nj. kufra i odbijanja Islama, te osobe protiv koje se bori zato šta čini nered na Zemlji, onemogućuje kretanja ljudi i povređuje njihovu čast. Prvome koristi izgovor šehadeta jer se protiv njega bori s ciljem da to kaže, kako stoji u citiranom hadisu: “Naređeno mi je da se borim protiv ljudi….”

Drugoj kategoriji ljudi nisu od koristi dva šehadeta u njegovom propisu na dunjaluku, jer nije borba vođena protiv njega zato što ne izgovara riječi šehadeta, otuda njegova artikulacija dva šehadeta ne utiče na njegov propis, svejedno bio taj činitelj nereda musliman ili nevjernik. Dakle, protiv ovakvog se bori zbog njegova činjenja nereda na Zemlji a ne radi samog nevjerstva, ali ako takav nevjernik izgovori iskreno dva šehadeta biće mu od koristi na ahiretu, ne na dunjaluku. Ovo je razumljivo s obzirom da se vodi borba i protiv muslimana koji pravi nered na Zemlji ometajući kretanje ljudi, ili koji napravi ustanak protiv muslimanske zajednice, ili onoga koji čini nasilje. Znači, bori se protiv njega da bi obustavio svoj nasrtaj na ljude i činjenje nasilja, iako izgovarao šehadet neće se borba obustaviti jer se u osnovi ne bori protiv takvoga zbog toga, već zbog njegovog pravljenja nereda. Rekao je Uzvišeni:

إِنَّمَا جَزَٰٓؤُا۟ ٱلَّذِينَ يُحَارِبُونَ ٱللَّهَ وَرَسُولَهُۥ وَيَسْعَوْنَ فِى ٱلْأَرْضِ فَسَادًا أَن يُقَتَّلُوٓا۟ أَوْ يُصَلَّبُوٓا۟ أَوْ تُقَطَّعَ أَيْدِيهِمْ وَأَرْجُلُهُم مِّنْ خِلَٰفٍ أَوْ يُنفَوْا۟ مِنَ ٱلْأَرْضِ ذَٰلِكَ لَهُمْ خِزْىٌ فِى ٱلدُّنْيَا وَلَهُمْ فِى ٱلْءَاخِرَةِ عَذَابٌ عَظِيمٌ ٣٣ إِلَّا ٱلَّذِينَ تَابُوا۟ مِن قَبْلِ أَن تَقْدِرُوا۟ عَلَيْهِمْ فَٱعْلَمُوٓا۟ أَنَّ ٱللَّهَ غَفُورٌ رَّحِيمٌ ٣٤

33 Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju. To im je poniženje na ovome svijetu, a na onome svijetu čeka ih patnja velika, 34 ali ne i za one koji se pokaju prije nego što ih se domognete! I znajte da Allah prašta i da je milostiv.

El-Maide, 33 - 34

Dakle, protiv koga god se vodi borba ista je sa nekim ciljem, a kada se ispuni cilj isti ga zaštiti od daljne borbe. Znači, protiv nevjernika je borba zbog nj. nevjerstva – ako primi Islam, sačuvaće ga nj.Islam. Protiv nasilnika i činitelja nereda vodi se borba upravo radi nasilja, agresije i nereda – bio on musliman ili nevjernik – i ako izgovori oba šehadeta neće ga zaštiti, jer to nije cilj zbog kojeg se povela borba protiv ove kategorije ljudi.

Et-Tefsiru ve-l-bejan: 2/ 961 – 963. ; Šejh ‘Abdul'aziz ibn Merzuk Et-Tarifi, Allah ga sačuvao

<< Želja za dunjalukom pokvari borbu na Allahovom putu Prisjećanje na zabludu nakon upute u kontekstu borbe i provjere vijesti >>