Ovo je 9. dio od 50 u serijalu Propisi vlasti i borbe

Rekao je Uzvišeni Allah:

لَّا يَسْتَوِى ٱلْقَٰعِدُونَ مِنَ ٱلْمُؤْمِنِينَ غَيْرُ أُو۟لِى ٱلضَّرَرِ وَٱلْمُجَٰهِدُونَ فِى سَبِيلِ ٱللَّهِ بِأَمْوَٰلِهِمْ وَأَنفُسِهِمْ فَضَّلَ ٱللَّهُ ٱلْمُجَٰهِدِينَ بِأَمْوَٰلِهِمْ وَأَنفُسِهِمْ عَلَى ٱلْقَٰعِدِينَ دَرَجَةً وَكُلًّا وَعَدَ ٱللَّهُ ٱلْحُسْنَىٰ وَفَضَّلَ ٱللَّهُ ٱلْمُجَٰهِدِينَ عَلَى ٱلْقَٰعِدِينَ أَجْرًا عَظِيمًا ٩٥ دَرَجَٰتٍ مِّنْهُ وَمَغْفِرَةً وَرَحْمَةً وَكَانَ ٱللَّهُ غَفُورًا رَّحِيمًا ٩٦

95 Vjernici koji se ne bore – osim onih koji su za borbu nesposobni – nisu jednaki onima koji se na Allahovu putu bore imecima svojim i životima svojim. One koji se budu borili ulažući imetke svoje i živote svoje Allah će odlikovati čitavim stepenom nad onima koji se ne budu borili, i On svima obećava lijepu nagradu. Allah će borcima, a ne onima koji se ne bore, dati veliku nagradu, 96 počasti od Sebe i oprost i milost. – Allah prašta i samilostan je.

En-Nisa', 95 - 96

U ajetu se ističe vrijednost mudžahida nad onima koji ne idu u borbu a sposobni su. Zato je rekao: غَيْرُ أُولِي الضَّرَرِ
‘osim onih što imaju poteškoće’. Ajet je spušten povodom bitke na Bedru, kako to bilježi Buharija od Ibn ‘Abbasa radijellahu 'anhuma 1. Masovni izlazak na Bedr je bila pojedinačna dužnost svakoga ko je imao jahalicu da dostigne karavanu Kurejša, jer je Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem pozvao na opštu mobilizaciju svakog vlasnika jahalice među svojim ashabima, ne sve njih radijellahu anhum , pa je otuda bilo pojedinačna obaveza onome koga se poziv na vojni pohod ticao.
Kada se Ebu Sufjan uvjerio u izlazak Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem (sa vojskom) prema njemu, on je pozvao na mobilizaciju svoj narod (mušrike) u Mekki pa mu se priključilo oko hiljadu ljudi. Tada Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem čvrto odluči da se bori protiv njih jer su oni njega sallallahu 'alejhi ve sellem već htjeli dohvatiti, a možda da nije poveo borbu protiv kurejševićkog pojačanja da bi ga sallallahu 'alejhi ve sellem oni sustigli u Medini. Tako postade svakome ko je bio uz Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem pojedinačnom dužnošću, kada se konačno odlučio na borbu, da se bori, i s razlogom što je ta borba bila odbijanje nasrtaja mušrika koji bi pratili ashabe i do Medine. Allah je upoznao Svoga Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem sa izlaskom skupine Kurejšija da pomognu karavanu Ebu Sufjana, kao što je Uzvišeni rekao:

وَإِذْ يَعِدُكُمُ ٱللَّهُ إِحْدَى ٱلطَّآئِفَتَيْنِ أَنَّهَا لَكُمْ وَتَوَدُّونَ أَنَّ غَيْرَ ذَاتِ ٱلشَّوْكَةِ تَكُونُ لَكُمْ وَيُرِيدُ ٱللَّهُ أَن يُحِقَّ ٱلْحَقَّ بِكَلِمَٰتِهِۦ وَيَقْطَعَ دَابِرَ ٱلْكَٰفِرِينَ ٧

7 I kada vam je Allah obećao da će vaša biti jedna od dvije skupine – a vi ste više voljeli da vam padne šaka ona koja nije bila naoružana – Allah je htio da riječima Svojim istinu utvrdi i nevjernike u korijenu istrijebi,

El-Enfal, 7

Dvije skupine koje se spominju u ajetu su karavana Ebu Sufjana i skupina Kurejša koja im dolazi u ispomoć.

Džihad bude obavezan jednima ali ne i drugim ljudima

Nekada se džihad ispostavi obaveznim samo nekim ljudima, odnosno ne bude pojedinačna dužnost drugim ljudima, poput postojanja potrebe za vlasnicima jahalica – kao što su deva ili kobila – pa otuda borba bude obaveza njima, a ne i pješaku od čijeg se hoda na nogama nema koristi, a zbog okolnosti borbe i potrebe. Nekada se ova obaveza ispostavi nad strijelcima i vještim, sposobnim borcima zbog potrebe za njima, pa bude opšta mobilizacija takvih, a ne bude borba obavezna ostalim.

Što se tiče Vjerovjesnikovog sallallahu 'alejhi ve sellem savjetovanja sa prisutnim uz njega na Bedru u vezi borbe protiv Kurejša nakon što su došli iz Mekke da pomognu svoju karavanu i bore se protiv njega i muslimana – pa to je bilo kako bi oraspoložio duše svojih ashaba radijellahu anhum , posebno Ensarija. Zašto Ensarija radijellahu anhum ? Jer su oni starosjedioci Medine u koju će se svi vratiti pružajući im utočište. Zatim što nekim dušama možda bude bilo teškim da ratuju nakon što su uživali sigurnost i obilje nafake u prethodnim godinama. Zato što munaficima među Ensarijama pripada riječ s kojom utiču na druge – prije nego se obejanila njihova stvar i Kur’an ih razotkrio. Zbog svega toga Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem je želio da odobrovolji njihove duše prema džihadu, i da oni pokažu pred sobom, svojim narodom i porodicama da oni nose volju i sposobnost za odlučivanje i da nisu na isto primorani, te da sasječe sva govorkanja licemjera iza leđa Ensarija. Naime, kada su Ensarije radijellahu anhum davale prisegu Vjerovjesniku sallallahu 'alejhi ve sellem na ‘Akabi rekoše: ‘Mi nemamo nikakvu odgovornost prema tebi sve dok ne dođeš u naše nastambe, a kada stigneš kod nas onda si pod našom zaštitom, štititi ćemo tebe od čega štitimo svoje sinove i žene. 2 Znači, nije bilo u njihovoj prisegi da će ga sallallahu 'alejhi ve sellem pomoći osim protiv onih koji ga napadnu unutar Medine. Zato je Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem htio od njih da očituju i ispolje da će ga pomoći van Medine protiv njegovog neprijatelja.
Vjerovjesnikovo sallallahu 'alejhi ve sellem savjetovanje sa Ensarijama radijellahu anhum takođe priziva njihov sabur nad konačnicom stvari, makar bila teška i žestoka njima, jer su je oni sami odabrali. Ovo je poput riječi Uzvišenog na jeziku Ibrahima sallallahu 'alejhi ve sellem svome sinu:

فَلَمَّا بَلَغَ مَعَهُ ٱلسَّعْىَ قَالَ يَٰبُنَىَّ إِنِّىٓ أَرَىٰ فِى ٱلْمَنَامِ أَنِّىٓ أَذْبَحُكَ فَٱنظُرْ مَاذَا تَرَىٰ قَالَ يَٰٓأَبَتِ ٱفْعَلْ مَا تُؤْمَرُ سَتَجِدُنِىٓ إِن شَآءَ ٱللَّهُ مِنَ ٱلصَّٰبِرِينَ ١٠٢

102 I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: "O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zaklati, pa šta ti misliš?" – "O oče moj" – reče – "onako kako ti se naređuje, postupi; vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati."

Es-Saffat, 102

. Dakle, upitao je svoga sina za mišljenje zbog žestine i teškoće tog čina, naročito za sina, tj. htio je da oraspoloži njegovu dušu uzimanjem njegovog mišljenja u pogledu samog sebe. Tako stvar bude očitija u primjeru slijeđenja, iščekivanja nagrade a osoba jača u saburu. Ashabi radijellahu anhum su znali da Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem želi borbu protiv Kurejša, zato su ustali Ebu Bekr i Omer i Mikdad, a onda ustao Sa’d (od Ensarija) pa ga svi skupa podržali da istupi u borbu. 3
4

Et-Tefsiru ve-l-bejan: 2/ 967 – 969. ; Šejh ‘Abdul'aziz ibn Merzuk Et-Tarifi, Allah ga sačuvao.

<< Prisjećanje na zabludu nakon upute u kontekstu borbe i provjere vijesti