By Muhammed ibnu-l-Džemil Zejnu
Oprost prilikom rasprave
Prenosi se od Ebu Hurejre radijellahu 'anhu da je neki čovjek uvrijedio Ebu Bekra radijellahu 'anhu – a Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem
je sjedio i osmijehivao se – pa kada je ovaj povećao vrijeđanje uzvratio mu je (Ebu Bekr) nečim od njegovih riječi. Tada se naljuti Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem i ustade, potom ga Ebu Bekr radijellahu 'anhu pristiže (i reče):
‘O Allahov Poslaniče, ovaj me je vrijeđao a ti si sjedio, pa kad sam mu odgovorio samo nekim njegovim riječima naljutio si se i ustao?’
Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem reče: ‘Bio je uz tebe melek koji je njemu uzvraćao, pa kada si mu ti odgovorio došao je šejtan. O Ebu Bekre, tri su stvari istina: ‘Nema nijednog roba kojem bude učinjena neka nepravda, pa to on oprosti radi Allaha, osim da će Allah time s ponosom uzdići njemu pobjedu, i nijedan čovjek neće otvoriti vrata udjeljivanja želeći time povezati (ljude) osim da ću mu Allah povećati time mnoštvo, i neće bilo ko otvoriti vrata traženja/prošenja želeći time mnoštvo (imetka) osim da će mu Allah povećati time malehnost (u imetku).'“ 1
Rekao je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem: „Što se tiče dvojice koji jedan drugog vrijeđaju, onaj koji prvi počne snosi sav grijeh, pod uvjetom da drugi (mazlum) u svom odgovoru ne pređe mjeru i ne kaže više nego što je njemu rečeno“ 2
Hadis ukazuje na dozvoljenost uzvraćanja istim onome ko otpočne prema čovjeku sa uznemiravanjem ili psovkom/vrijeđanjem, i da se grijeh vraća na onoga ko je prvi počeo jer je on uzrokovao sve ono što je rekao onaj što uzvraća. Ovo važi sve dok u svom govoru ne pređe granicu uzvraćanja ezijetom onaj što odgovara – onda njemu pripada samo grijeh njegovog prelaska granice, jer mu je bilo dozvoljeno da uzvrati samo istim onime čime je on bio uznemiravan.
Rekao je Uzvišeni:
وَجَزَٰٓؤُا۟ سَيِّئَةٍ سَيِّئَةٌ مِّثْلُهَا فَمَنْ عَفَا وَأَصْلَحَ فَأَجْرُهُۥ عَلَى ٱللَّهِ إِنَّهُۥ لَا يُحِبُّ ٱلظَّٰلِمِينَ ٤٠
40 Nepravda se može uzvratiti istom mjerom, a onoga koji oprosti i izmiri se Allah će nagraditi; On, uistinu, ne voli one koji nepravdu čine.
Eš-Šura, 40
Neuzvraćanje, strpljenje i podnošenje (uznemiravanje) je bolje i vrijednije, kao što je prethodilo u hadisu Ebu Bekra radijellahu 'anhu.
Rekao je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem: „Najmrži ljudi kod Allaha su žestoke svađalice.“ 3
Značenje ovoga je da Allah mrzi onoga ko se žestoko raspravlja da bi dokazao nešto svom suparniku. Suština spomenutog raspravljanja je da vrijeđaš drugog kroz njegov govor, da bi iznio nedostatak u njegovim riječima, pri čemu je jedina svrha omalovažavanje govornika i iznošenje vlastite odlike nad drugim. 4
