Mnogobošci nisu dostojni da Allahove džamije održavaju

Rekao je Allah  'azze we dželle :  

مَا كَانَ لِلْمُشْرِكِينَ أَن يَعْمُرُوا۟ مَسَٰجِدَ ٱللَّهِ شَٰهِدِينَ عَلَىٰٓ أَنفُسِهِم بِٱلْكُفْرِ أُو۟لَٰٓئِكَ حَبِطَتْ أَعْمَٰلُهُمْ وَفِى ٱلنَّارِ هُمْ خَٰلِدُونَ ١٧ إِنَّمَا يَعْمُرُ مَسَٰجِدَ ٱللَّهِ مَنْ ءَامَنَ بِٱللَّهِ وَٱلْيَوْمِ ٱلْءَاخِرِ وَأَقَامَ ٱلصَّلَوٰةَ وَءَاتَى ٱلزَّكَوٰةَ وَلَمْ يَخْشَ إِلَّا ٱللَّهَ فَعَسَىٰٓ أُو۟لَٰٓئِكَ أَن يَكُونُوا۟ مِنَ ٱلْمُهْتَدِينَ ١٨

17 Mnogobošci nisu dostojni da Allahove džamije održavaju kad sami priznaju da su nevjernici. Djela njihova će se poništiti i u vatri će vječno ostati. 18 Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji molitvu obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se je, na Pravome putu.

Et-Tewbe, 17 - 18

Kaže imam Ebu Dža’fer Et-Taberi rahimehullah  :

Ne bi trebalo da mušrici/mnogobošci grade i održavaju Allahove mesdžide/džamije, a oni svjedoče sami sebi da su nevjernici. Zaista se džamije grade radi obožavanja Allaha u njima, ne radi ispoljavanja nevjerstva. Zbog toga, onaj ko je u Allaha nevjernik nema pravo da gradi i održava Allahove mesdžide.

Zatim kaže Uzvišeni (u prijevodu) da „Allahove džamije održavaju oni koji Allaha i onaj svijet vjeruju i koji molitvu obavljaju i zekat daju“, tj. ko istinitim potvrđuje jednoću Allaha i iskreno Mu ispovjeda vjeru/ibadet, i ko drži istinitim da će Allah mrtve iz njihovih kaburova u žive vratiti na Sudnjem danu, i obavlja propisane namaze kako je naređeno, i daje zekat na svoj imetak onome kome je Allah naredio da se dadne.

„i koji se nikog osim Allaha ne boje“ tj. ne strahuje od kazne bilo koga na neposlušnost njemu, već samo od Allahove kazne radi griješenja Njemu.

„oni su, nadati se je, na pravom putu“, tj. ovakvima koje imaju spomenute osobine priliči da budu kod Allaha od onih koje je On uputio na istinu i slijeđenje ispravnog.

Arapska riječ  „‘asa“ – nadati se je, u Kur’anu ima značenje onoga što obavezno bude, odnosno „‘asa“ od Allaha je istina. Ovo se prenosi od Ibn  Abbasa radijellahu 'anhuma   i drugih mufesira kako je to zabilježio El-Kurtubi rahimehullah. Kaže Ibn Džerir Et-Taberi rahimehullah  : ovo je poput iječi Uzvišenog:   

وَمِنَ ٱلَّيْلِ فَتَهَجَّدْ بِهِۦ نَافِلَةً لَّكَ عَسَىٰٓ أَن يَبْعَثَكَ رَبُّكَ مَقَامًا مَّحْمُودًا ٧٩

79 I probdij dio noći u molitvi – to je samo tvoja dužnost; Gospodar tvoj će ti na onome svijetu hvale dostojno mjesto darovati.

El-Isra', 79

Kaže Ibnu-l-Dževzi rahimehullah  da je povod objave ovog ajeta to što je grupa od glavešina Kurejša bila zarobljena na dan Bedra, a među njima je bio i ‘Abbas ibn ‘Abdulmuttalib. Njima tada priđe skupina ashaba Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem  I izgrdi ih zbog širka/mnogoboštva, dočim je Alija ibn Ebu Talib radijellahu 'anhu korio ‘Abbasa radijellahu 'anhu (svog amidžu) zbog borbe protiv Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem (njegova bratića) I prekidanja rodbinske veze. Tada ‘Abbas reče: Šta vam je, spominjete naše greške a prikrivate naša dobra djela!? Rekoše (ashabi): Imate li vi dobra djela? Odgovoriše: Da, čak bolju nagradu od vas zaslužujemo. Mi održavamo mesdžidu-l-haram, pokrivamo Ka’bu, pojimo hadždžije I roba oslobodimo ropstva. Tada je objavljen ovaj ajet.

U vezi sa rječju “ ’imaret” – gradnja/održavanje postoje dva govora među mufesirima. Prvi je da to označava ulazak (u džamije) I sjedenje u nj. Drugi je da se to odnosi na gradnju I popravljanje. Oboje je zabranjeno nevjernicima da to rade.

Riječi Uzvišenog u prijevodu: „Mnogobošci nisu dostojni“ znače da je obaveza na musimanima da ih spriječe od navedenog. Ovo je rekao Ez-Zedžadž rahimehullah.

Riječi Uzvišenog u prijevodu: „kada sami priznaju da su nevjernici“ imaju značenje da nemaju mnogobošci pravo na održavanje mesdžida/džamija u stanju kada sami oni priznaju svoje nevjerstvo.

„Djela njihova će se poništiti i u vatri će vječno ostati“  zato što njihovo nevjerstvo poništava nagradu za bilo šta. Ako se kaže: Kako da sami za sebe svjedoče da su na nevjerstvu, a ustvari su ubjeđeni da su na ispravnom? Postoje tri odgovora.

Prvi  je:  To je govor Jevreja kada kaže: ja sam jevrej, ili govor kršćana kada kaže: ja sam kršćanin. Ili ako upitaš mnogobošca: šta ti je vjera? On će reći: mnogoboštvo/politeizam. Ovo je govor Es-Suddija rahimehullah .

Drugi odgovor je da su oni potvrdili za sebe nevjerstvo svojim okretanjem od naredbe Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem, a to je istina koja nije skrivena nijednom iole razumnom. Time su se našli u stanju da to sami za sebe svjedoče.

Treći: Oni vjeruju u vjerovjesnike koji svjedoče Muhammedu [sa /] istinitost,  koji su podsticali da ga se slijedi. Pa kada su povjerovali u njih, a porekli njega (Muhammeda sallallahu 'alejhi ve sellem), to onda ukazuje na njihovo nevjerstvo, i ima status njihovog svjedočenja o samima sebi da su nevjernici, jer je svjedočenje zapravo obznana i ispoljavanje (nečega). Ovo je spomenuo Ibnu-l-Enbari rahimehullah.

Ako bi bilo rečeno: Zašto u ajetu nije spomenuto vjerovanje u Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem, jer iman ne biva potpun osim s time? Odgovor je da u ajetu zapravo postoji dokaz za to, a to su riječi Uzvišenog u prijevodu: „i koji namaz obavljaju“, tj.namaz s kojim je došao Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem.

Ako bi se reklo: dešava se da prave Allahove džamije i oni koji nisu ovakvih osobina. Odgovor je: Cilja se ajetom da oni koji su spomenutih osobina jesu  jedini zaslužni da prave i održavaju džamije/mesdžide, a nije značenje da onaj koji ih gradi i održava biva okićen navedenim svojstvima.