U Misiru narodu svome kuće izgradite i bogomoljama ih učinite (drugi dio)

Rekao je Uzvišeni:

وَأَوْحَيْنَآ إِلَىٰ مُوسَىٰ وَأَخِيهِ أَن تَبَوَّءَا لِقَوْمِكُمَا بِمِصْرَ بُيُوتًا وَٱجْعَلُوا۟ بُيُوتَكُمْ قِبْلَةً وَأَقِيمُوا۟ ٱلصَّلَوٰةَ وَبَشِّرِ ٱلْمُؤْمِنِينَ ٨٧

87 I Mi objavismo Musau i bratu njegovu: "U Misiru svome narodu kuće izgradite i bogomoljama ih učinite i u njima molitvu obavljajte! A ti obraduj vjernike!"

Junus, 87

Izraz  “ tebevve’ “  koji je u ajetu preveden “izgraditi” doslovno znači: zauzeti položaj, stupiti na (prijesto).

Rekao je imam El-Kurtubi rahimehullah: U ajetu je pet propisa:

Prvi:  “U Misiru narodu svome kuće izgradite i bogomoljama ih učinite…”

“Kaže se: “bevve’te zejde mekanen” – dao si Zejdu mjesto za boravak i konak, tj.da zauzme položaj za boravak i konak. Otuda je došlo u hadisu: “Ko na mene namjerno slaže, neka pripremi (ar. jetebevve’) sebi mjesto u vatri.” ¹

Misr u ajetu se odnosi na Aleksandriju – ovo je rekao Mudžahid rahimehullah. Ed-Dahhak rahimehullah kaže da je Misr što se nalazi između (Sredozemnog) mora i Asvana ² , a Aleksandrija je dio te misirske zemlje.

Drugi:

Riječi Uzvišenog (u prijevodu): “Učinite svoje kuće bogomoljama”

Rekla je  većina mufesira: Sinovi Israilovi nisu klanjali osim u svojim bogomoljama/mesdžidima i hramovima koji su bili javni i očiti. Kada je Musa 'alejhisselam poslan, naredi faraon da se sruše sve  bogomolje sinova Israilovih, te bijahu sprječeni od namaza. Pa Allah objavi Musau i Harunu 'alejhimesselam  da u Misru uzmu i izaberu kuće, tj. bogomolje za sinove Israilove, a ne naseljene  nastambe. Ovo je govor Ibrahima, Ibn Zejda, Er-Rebi’a, Ebu Malika rahimehumullah, Ibn ‘Abbasa radijellahu 'anhuma i drugih.

Takođe se prenosi od Ibn Abbasa i Se’id ibn Džubejra radijellahu anhum da je značenje ovoga: učinite vaše kuće da su jedna naspram druge. Prvi govor je tačniji, tj. učinite da su vaše bogomolje/mesdžidi upravljeni kibli.

U vezi kible je rečeno: To je bejtu-l-makdis (u Kudsu/Jerusalemu), on je kibla Jevreja sve do danas. Ovo je stav Ibn Bahra rahimehullah. Takođe je rečeno da im je kibla bila Ka’ba, i to je govor Ibn Abbasa radijellahu 'anhuma. On je kazao: Ka’ba je bila kibla Musaa 'alejhisselam   i onih što su bili s njime³. Ovo ukazuje da je kibla u namazu bila propisana Musau 'alejhisselam, i da nije od namaza izostao uslov čistoće (tijela), pokrivanja stidnog dijela tijela i okretanje ka kibli.

Rečeno je: Ovdje se cilja da klanjaju u svojim kućama tajno kako bi bili sigurni. Ovo se zbiva nakon što ih je faraon zastrašio, pa im biva naređen sabur,  i da mesdžide naprave u svojim kućama, te da pristupe namazu i dovi dok Allah ne ispuni Svoje obećanje, a to je cijano u ajetu:

قَالَ مُوسَىٰ لِقَوْمِهِ ٱسْتَعِينُوا۟ بِٱللَّهِ وَٱصْبِرُوٓا۟ إِنَّ ٱلْأَرْضَ لِلَّهِ يُورِثُهَا مَن يَشَآءُ مِنْ عِبَادِهِۦ وَٱلْعَٰقِبَةُ لِلْمُتَّقِينَ ١٢٨

128 Musa reče narodu svome: "Molite Allaha da vam pomogne i budite strpljivi, Zemlja je Allahova, On je daje u naslijeđe kome On hoće od robova Svojih; a lijep ishod će biti za one koji se budu Allaha bojali."

El-A'raf, 128

Od njihove vjere je bilo da nisu klanjali osim u bogomoljama i hramovima, dok god su uživali sigurnost. Pa kada su se pobojali biva im dozvoljeno da klanjaju u svojim kućama.

Kažem (tj. El-Kurtubi): Ovo je ispravno, jer je došlo u Sahihu od riječi Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem da je rekao: „Učinjena mi je zemlja mesdžidom i čistom…“ Ovime je odlikovan Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem (i njegov ummet) mimo drugih vjerovjesnika 'alejhimusselam, otuda mi – neka je zahvala Allahu – klanjamo u mesdžidima i kućama i gdje god nas zatekne namaz, osim što je dobrovoljni namaz u kući bolji nego isti u mesdžidu/džamiji. Razlog je što u nafili može doći do pretvaranja (er-rija), dok se u obaveznim namazima to ne dešava, a kad god se djelo očisti od pretvaranja biva kod Allaha subhanehu we te'ala teže i Njemu bliže.

Bilježi imam Muslim rahimehullah od Abdullaha ibn Šekika rahimehullah da je rekao: Pitao sam Aišu radijellahu 'anha o namazu Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem, o njegovom dobrovoljnom namazu, pa je rekla: „Klanjao bi u mojoj kući prije podne četiri rekata, zatim izašao i klanjao ljudima (farz), a zatim ušao i klanjao dva rekata. Klanjao bi ljudima akšam (farz), a zatim ušao i klanjao dva rekata. Zatim bi klanjao s ljudima jaciju, pa ušao u moju kuću i klanjao dva rekata…“ ⁴

Treći:

U ovom (fikhskom) poglavlju ulema se razišla oko pitanja teravih namaza u ramazanu: Da li je njegovo obavljanje bolje u kući ili u mesdžidu? Imam Malik rahimehullah je stava da je bolje u kući onome ko ima snage za to, istog stav su i Ebu Jusuf rahimehullah i neki sljedbenici Šafije rahimehullah  . S druge strane, Ibn Abdu-l-Hakem, imam Ahmed i određeni sjedbenici Šafije rahimehumullah su stava da je bolje prisustvovanje teraviji u mesdžidu/džamiji. Imam El-Lejs rahimehullah kaže: ako bi ljudi klanjali teraviju u svojim kućama, i da je niko ne klanja u mesdžidu/džamiji, opet ne bi trebalo da izađu u džamiju.   Dokaz kojeg se drži imam Malik rahimehullah i ostali koji dijele to mišljenje jeste hadis koji prenosi Zejd ibn Sabit radijellahu 'anhu : „Klanjajte, o ljudi, u svojim kućama! Zaista je najbolji namaz čovjeka onaj u njegovoj kući, osim obaveznog.“ ⁵

Dokaz oponenta (prethodnom mišljenju) jeste da je Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem klanjao teraviju u džematu u mesdžidu/džamiji, a zatim obavjestio o prepreci zbog koje je spriječen da to izvršava konstantno, a to je strah da se (teravih namaz) ne propiše obaveznim. Zato im je rekao: „Klanjajte, o ljudi, u svojim kućama!“ Zatim, dokazom je da su ashabi radijellahu anhum   klanjali (teravih namaz) u mesdžidu/džamiji pojedinačno i razdvojeni, sve dok ih nije okupio Omer radijellahu 'anhu  iza jednog učača/imama, pa se ta praksa ustabilila na tome i time postala sunetom.

Četvrti:

Kada spustimo (propis) da je bilo dozvoljeno njima (Musaovom narodu) da klanjaju u svojim kućama kada se boje za sebe, onda se ovim dokazuje da je  čovjeku koji je opravdan strahom, kao i drugome (zbog valjanog opravdanja), dozvoljeno da ostavi džemat i džumu. Opravdanje koje ovo dozvoljava je npr. bolest tolika da zarobi čovjeka, ili strah i povećanje straha, ili bojazan od nepravde vladara u imetku ili tijelu bez pravedne presude. Takođe,  ogromna kiša sa blatom je opravdanje ako ta kiša ne prestaje, kao i onaj ko ima prisna prijatelja kojem je došla smrt, a ne nalazi se niko kod njega da mu pruži medicinsku njegu – ovo je učinio Ibn Omer radijellahu 'anhuma.

Peti:

Riječi Uzvišenog (u prijevodu): „A ti obraduj vjernike.“ Rečeno je: To je govor upućen Muhammedu sallallahu 'alejhi ve sellem. Takođe je rečeno: To je govor upućen Musau 'alejhisselam, i ovo je  očitije, tj. obraduj svakog pojedinca od sinova Israilovih da će ih Allah pomoći protiv njihovog neprijatelja.