Ovo je . dio od 32 u serijalu Tefsir ajeta o mesdžidima/džamijama

Kaže imam El-Kurtubi rahimehullah:
Deveta mesela

Što se tiče spavanja1 u mesdžidu, ako se radi o osobi koja ima potrebu za time, bio to muškarac ili žena, da je od stranaca ili onih koji nemaju kuće, onda je dozvoljeno, a zbog hadisa kod Buharije rahimehullah: Prenosi Ebu Kilabeh rahimehullahod Enesa radijellahu 'anhu „da je neka grupa ljudi iz plemena ‘Ukl došla Vjerovjesniku sallallahu 'alejhi ve sellempa su boravili na sofi/trijemu (džamije). Rekao je ‘Abdurrahman ibn Ebi Bekr radijellahu 'anhuma: Stanovnici džamijske sofe su bili siromašni.

U oba sahiha se nalazi predaja od Ibn Omera radijellahu 'anhumada bi on spavao u Vjerovjesnikovoj sallallahu 'alejhi ve sellemdžamiji, a bio je neoženjen momak, i nije imao porodicu2. Izraz imama Buharije rahimehullah je: naslov: poglavlje o spavanju žene u džamiji; tu je uvrstio hadis koji prenosi ‘Aiša radijellahu 'anhau priči o crnoj ženi koju je njezino pleme bilo optužilo za (krađu) pojasa. Rekla je ‘Aiša radijellahu 'anha: Ova žena je imala u džamiji šator od vunenog platna ili kućicu od kostrijeti 3 … (pa do kraja hadisa).
Kaže se da je mjesto prenoćišta ‘Ata ibn Ebi Rebbaha rahimehullah bilo u mesdžidu četrdeset godina. 4