Osma šubha Idiša: Opis haridžija da ubijaju muslimane ne važi za nas?

Autor: Hamud ibn ‘Alijj El-‘Amri

Osma šubha/nejasnoća, a ujedno i jedanaesto svojstvo, koje sam našao kod haridžija u (hadiskim) tekstovima, i našao da se podudara sa Idišom danas je: „oni ubijaju pripadnike islama, a ostavljaju sljedbenike mnogoboštva“
Ovime su pomutili stvar svojim sljedbenicima govoreći: To je opis haridžija, dočim mi ubijamo krstaše, rafidije/šiite, obožavaoce kaburova i otpadnike (od islama), – pa gdje je ovo naše stanje naspram opisa haridžija koji je došao u hadisu.

Da bi odgovorili na ovu šubhu, neminovno je spomenuti i sljedeću šubhu, kako bi odgovorili na obje istovremeno.
Deveta šubha i ujedno dvanaesta osobina haridžija je njihov (Idišov) govor: Haridžije proglašavaju nevjerstvom činjenje velikog grijeha, – pa jeste li našli kod Islamske države proglas u kojem označava nevjerstvom djelo velikog grijeha?!

Kažem: Nije došlo ni u jednom (hadiskom) tekstu od onih što su vjerodostojni u opisu haridžija, da oni smatraju nevjerstvom čin velikog grijeha. Otuda je čudno kada neko ostavi opise koji su došli u vjerodostojnim predajama i pribjegne knjigama o sektama (u islamu).

Ako kažu: Je li to hoćeš da ukineš ovaj opis od haridžija?

Kažem: Nije t(ak)o, već (je suština onoga što) govorim da je ta osobina nastala kasno nakon njihove pojave. Oni nisu počeli s time, nego su pretjerali u nekim propisima vjere i puno naglašavali osudu onoga ko se s njima raziđe u tome, toliko da ih je to pretjerivanje odvelo u smatranje nevjernikom onoga ko čini velike grijehe. Prva stvar s kojom su bili proglasili nevjernicima ‘Aliju radijellahu 'anhu, Mu'aviju radijellahu 'anhu i ostale s njima (dvojicom) nije bila njihov stav da je počinitelj velikog grijeha nevjernik, već su pretjerali sa svojim plitkim razumom u tom vjerskom propisu (sudstva). ¹

Ashabi radijellahu anhum im nisu osporavali da su nastali na toj novotarskoj osnovi (smatranje velikog griješnika nevjernikom), – jer zapravo i nisu, -već su im negodovali što su neke ogranke vjere, ili pravna pitanja idžtihada, učinili od osnova (vjere) zbog kojih čovjek (kada pogriješi) postane nevjernikom.

I ovo je tačno ono u što su danas upale haridžije, tj. Idiš; Nisu otišli do toga da smatraju nevjernikom počinitelja velikog grijeha, nego su odredili ono što NE izvodi iz vjere da je to nevjerstvo.

Od najpoznatijih stvari, i prije i sada, s kojima proglašavaju nešto nevjerstvom:

• Pitanja iz oblasti sudstva. Ovo su učinili vratima s kojih se istjeruje (iz vjere). Svi koji se raziđu s njima u ovome su u riddetu (otpadništvu), u svim varijantama ovog pitanja, i varijantama koje jesu nevjerstvom i oblicima koji to nisu. Čak u nekim pitanjima idžtihada ² ove oblasti proglašavaju oponenta nevjernikom. Ovo ću spomenuti sa dodatkom i pojašnjenjem u zasebnom pasusu inšaAllah.
• Isto su uradili sa propisima ljubavi i mržnje (u vjeri), pa su to učinili jednim naličjem i njegove propise (nepridržavanje istih) otpadništvom, čak u oblicima koji ne dosežu do nevjerstva i otpadništva, odnosno u stvarima koje su od pitanje idžtihada, te u drugim poglavljima (riddeta).
  Naime, nećeš naći u (hadiskim) tekstovima niti u hutbama prvih haridžija tekst (koji svjedoči) o smatranju nevjerstvom djelo velikog grijeha, nego ih je njihova stvarnost i njihovo praktikovanje (vjere) odvelo do toga, da bi zatim ulema to označila njihovim temeljom. Zatim kada su haridžije postale apologetskom sektom koja ima svoju teoriju, oni su se i pridržavali toga, kao što se to nalazi u knjigama nasljednika haridžija u teoriji, a to su ibadijje.

Dakle, relevantno je praktikovanje vjere i stvarnost.

Upravo je to stanje danas sa Idišom, slično k'o perka perki; Nisu proglasili nevjerstvom počinioca velikog grijeha, nego su odredili ono što ne izvodi iz vjere da izvodi, zatim to sproveli, – kad ono rezultat isti (tj. kao kod prijašnjih haridžija).

Zato se ne obmanjuj, o moj brate, njihovim govorom (kada kažu) : Gdje nalazite da islamska država proglašava nevjerstvom za veliki grijeh?
(Kažem): Zaista se ovo ne nalazi čak ni u hutbama Nafi'u ibn Ezreka ³ niti Šebiba El-Haridžijja⁴ ! Naime, jedino što je bitno jeste da se pogleda u njihovu stvarnost!

Kada ti postane jasan ovaj odgovor na (spomenutu) šejtansku šubhu/nejasnoću, onda se sa ubjeđenjem zna da su oni najpreči ljudi za ovaj opis koji je došao u knjigama o sektama,tj. opis koji je od najpoznatijih njihovih osobina i stanja.
Ovdje postaje jasnim odgovor na prethodnu šubhu, a to je: Da oni ubijaju pripadnike islama, a ostavljaju sljedbenike mnogoboštva, – i ovo je opis (njih) iz govora najiskrenijeg sallallahu 'alejhi ve sellem .

Pa ako pitaš: Kako to, reći ću ti:
Vidjeli smo i čuli mnogo puta u njihovim zvaničnim izjavama: Da je borba protiv otpadnika i njihovo razaranje preče nego borba protiv nevjernika u osnovi. Ova stvar je raširena i poznata iz njihovih govora, izjava i djelovanja, i to je ono najvažnije.

Neće te obavijestiti istinitije o stvarnosti ove stvari niko do mudžahidske jedinice koje su vidjele kod njih sprovođenje ovoga. I to je baš onako kao što spominje Allah subhanehu we te'ala : (da su to) „ šejtanove stope“ ⁵ .

Oni (Idiš) su ih (prvo) proglasili nevjernicima, kako bi izašli iz grijeha borbe protiv muslimana i ostavljanja nevjernika, zatim su odredili za prioritet borbu protiv tih otpadnika – „sahavata“. I izumili su terminologiju da bi im bila pokriće za njihovo proglašavanje nevjernicima raznih grupa rekavši (za sve) „sahavati“.
Mi ne poričemo da postoji kategorija (pravih) sahavata koji su u savezu sa rafidijama i krstašima od onih koje oni (Idiš) tako kategorišu, a koji su se razišli s njima (Idišom).

(Na primjer), vidjeli smo da je od njihovih nadasve poznatih stavova to što neki od njih preferiraju i daju prednost borbi protiv Hamasa nad borbom protiv Jevreja, jer je to (po njima) sukladno pravilu da je borba protiv otpadnika preča nego borba protiv nevjernika u osnovi.

I pitaj o njima stanovnike Šama, i o lažima njihovim na mudžahidske jedinice, čak i najbliže ljude njima, – kako su to prethodno tvrdili, – a to je Front podrške (ar.džebhetu-n-nusreh): i njih su proglasili nevjernicima i ohalalili njihovo ubijanje. I isto ovo važi za njihov pokolj nad Slobodnim stanovnicima šama (ar.ahraru-š-šam) i drugim od mudžahidskih jedinica. Sproveli su nad (svima) njima ubistva, i eksplozije, i (razne) zamke. Ubijali su ih kao otpadnike (kako tvrde), a ne braneći se.

Ovo ne kažem izmišljajući o njima. Naprotiv, ovo je doslovno govor Adnanija i drugih njihovih glasnogovornika, dotle da je jedan od njih rekao: Naše greške su grijesi, a vaše greške su riddet/otpadništvo!

Kada spojiš ovaj njihov govor sa njihovim izjavama da je borba protiv otpadnika preča nego protiv nevjernika u osnovi, i kada saznaš ko je po njima otpadnik, – onda ti se obejani da oni ubijaju pripadnike islama a ostavljaju sljedbenike mnogoboštva.