Četvrta i peta osobina haridžija: lijep govor a ružno djelo

Autor: Hamud ibn Alijj El-‘Amri

Četvrta i peta osobina haridžija prenešena u vjerodostojnom sunnetu je: „Govore govorom najboljeg stvorenja , a izlaze iz vjere kao što strijela izlazi iz lovine.“ Ove dvije osobine su prenešene u dva Sahiha (Buharija i Muslim).

Što se tiče prve osobine, a to je da govore govorom najboljeg stvorenja, – ovo je poslaničko upozorenje da nas ne obmanu fraze i parole sve dok ne vidimo djela. Naime, od osobina haridžija jesu zvučne fraze, poput : “Sprovođenje šerijata”, “džihad”, “uklanjanje nepravde”, “ljubav i mržnja (radi Allaha)”, te druge parole koje nisu ništa bolje od fraza njihovih prethodnika (prvih haridžija) kojima su dozivali u lice Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem i lice Osmana radijellahu 'anhu i ostalih ashaba. To su njihove parole do danas, riječ istine kojom se želi neistina (batil), kako ih je (parole) opisao Alija radijellahu 'anhu.

Tako i ova obraćanja Bagdadija , Adnanija i ostalih u njihovoj skupini, – čućeš u njima od govora najboljeg stvorenja, međutim kad ih pozoveš u sprovođenje tih tvrdnji, – kad ono to je samo gorčina koju osjete muslimani. Upravo je ova haridžijska osobina ta koja je obmanula mnoge mladiće i one koji su naklonjeni njima. Čuo sam to od nekih više puta. To je zato sto musliman po svojoj prirodi naginje govoru Allaha subhanehu we te'ala i Njegovog poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem.

Štaviše, čudno je da ćeš naći interesantnu podudarnost nekih fraza u obraćanjima Idiša s onim (frazama) koje su potpuno iste u hutbama prvih haridžija, a to je zato što se novotarija podudara i bez nijeta za to.

Tako je traženje pravde od fraza koje zarobljavaju duše i pobuđuju osjećaje, ali ne zaboravi da su te fraze izrečene od njihovih prethodnika Poslaniku sallallahu 'alejhi ve sellem, – pa zar će te obmanuti nakon toga!

Također, kada čuješ govor Adnanija:  – Pripremite Sahavatima – a to su oni koji se s njima razilaze – autobombe i prigušivače (ili zasjede) i…  – ovo isto ne važi kad su u pitanju Nusajrije (šiitska otpadnička sekta kojoj pripada Asad), nego onda kada su u pitanju muslimani.

Kad ovo čuješ sjetićeš se govora njihovih prethodnika koji su poticali neke od njih na borbu protiv najboljih stanovnika zemlje tada –Alije radijellahu 'anhu i onih koji su bili s njim (riječima): “Ustanite ka odmoru, ustanite ka džennetu koji je kao nebesa i Zemlja,“  pa da li će te obmanuti nakon ovog njihovog govora (?) makar bio od govora najboljeg stvorenja, kao što je o tome obavijestio Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem, iskreni kojem istinitost potvrđujemo.

I zaista lijep govor nije dovoljan dok ga ne bude uslijedilo lijepo djelo. Otuda ovaj lijep govor od haridžija i trud u ibadetu ne sprečava ih da izlaze iz vjere kao što strijela izlazi iz lovine, pa nemoj da te prevare , o brate moj,  sa svojim obraćanjima i hutbama!

Možda će neko reći: Da li da prešućujemo govor koji je hajr kako se ne bi poistovijetili sa haridžijama?!

Kažem im: zaista kuđenje haridžija nije zbog njihovog lijepog govora, nego zbog (ne)sprovođenja tog govora, i nakon što su rekli govor najboljeg stvorenja, uradili su djela najgorih stvorenja, pa su prevarili ljude s izlaganjem (govora), a poklali su ih kod sprovodenja tog izlaganja, i izveli su ljude iz vjere u skupinama. Ovo je potpuno isto ono što radi Idiš danas: hutbe su velike, ali njihove hutbe nad muslimanima su još veće!

Naime, nema učenjaka, ni da'ije, ni skupine mudžahida, ni džemata (muslimana) a da se ne žali na njihovo zlo, – pa da li ih je spriječio taj njihov govor od ubijanja muslimana i mudžahida(?), i od proglašavanja njih nevjernicima(?), i od nazivanja njih fasicima (velikim griješnicima), te od prevare istih. Ovo ide dotle da je postao svako ko se s njima razilazi u zemlji džihada sahavat, a to je sinonim za riddet (otpadništvo) kod njih!

Ovo je četvrta i peta osobina, došle su zajedno u hadisu a tako i u stvarnosti: lijep govor a ružno djelo; govor koji obmanjuje maloumnike, a djelo iz kojeg pouku uzimaju pametni.