By Autor: Hamud ibn ‘Alijj El-‘Amri1 2 3
Trinaesta šubha/nejasnoća je njihov govor: ovo su slike šehida koji se smiju, pa jesu li bili u zabludi kada su ubijeni, i jesu li oni džehennemski psi? Šta vam je kako rasuđujete! Tragovi lijepog završetka boraca Idiša su postali raširena stvar koju negira samo oholnik i zavidnik.
Kažem, odgovarajući na ovu šubhu kojom su pecali i staro i mlado, a vidio sam i čuo one koji su zavedeni ovom šubhom, kako starije tako i mlađe: Ovo je, tako mi Allaha, zbunjujuća šubha. Znaj moj brate, da ova šubha/nedoumica ne prolazi kod onog ko posjeduje znanje i razboritost, i to zbog nekoliko razloga:
Prvo: ne postoji dokaz u Kur’anu i sunnetu koji ukazuje na to da su tragovi lijepog završetka dokaz da si bio na istini, i nije mi jasno kako su obmanuli ljude time da osmijeh prilikom smrti pokazuje da sam ja na istini a moj protivnik na zabludi, – ovo je velika obmana.
Drugo: ubijene su stotine boraca Idiša, kao što je ubijeno od drugih skupina više od toga, pa da li je svaki od njih uslikan kao nasmijhani šehid, ili samo neki od njih, tj.manjina? Vidjeli smo, kako od vaših tako i od drugih, ubijene na kojima nema nikakva osmijeha, a i kada bih sakupio slike onih koji se smiju bile bi to slike malobrojnih pojedinaca među hiljadama ubijenih, i ovo nije nikakvo generalno pravilo.
Treće: gdje je dokaz da onaj ko preseli bez osmijeha nema lijep završetak? Vidio sam kod ove omladine čuda kada je u pitanju preuveličavanje stvari o kojima nije došao nikakav dokaz u šerijatu, a kada čitaš siru ispravnih prethodnika (selefa) i šehida, i prije njih ashaba, skoro da ne možeš naći ovakvo preuveličavanje u pogledu osmijeha mejjita ili šehida u ovom obliku kojeg vidimo (kod Idiša).
I ja ne negiram da je osmijeh jedan od znakova lijepog završetka, ali on nije dokaz, niti poludokaz, da je onaj ko preseli nasmijan bio na ispravnom, a da su njegovi protivnici bili na neispravnom putu i zabludi. I pored toga što, bez imalo sumnje, za IDIŠ kažem da su haridžije, da su u zabludi i da su neispravni, ja takođe znam da u njihovim redovima ima onih koji su obmanuti njime (IDIŠ-om), ili ima lijepo mišljenje o njima, ili želi da popravi stanje među njima, ili im se pridružio prije nego je uvidio njihove zločine, ili smatra da su oni (i pored njihovih grešaka) najbolji na tom prostoru u koji je otišao, ili neke druge stvari kojima ih pravdamo i zbog kojih se nadamo da će završiti (preseliti) u lijepom stanju, ali sve ovo niti pomaže niti odmaže u prepoznavanju istine. To je zato što istina ima svoje relevantne znakove i dokaze, a to nikako nisu ove sentimentalne šubhe koje obmanjuju omladinu.
I niko od učenjaka nije rekao da je svako ko je ubijen iz Idiša stanovnik vatre, ili da nema nikakava opravdanja kod Allaha, ovo su stvari gajba i to je prepušteno Allahu. I mi ni za koga ne tvrdimo da je od stanovnika Dženneta ili Vatre, jer je to ubjeđenje ehlus-sunneta wel džema’ata, ali tvrdimo za vašu skupinu da je novotarska, zabludjela i haridžijska skupina, i mi smo to dokazali argumentima, a ne osjećajnim šubhama kojima vi pecate omladinu i mase. I nema opravdanja onaj kome su zabluda i haridžizam Idiša postali jasni da ostane sa njima, ili da prema njima gaji simpatije oslanjajući se na njihove osjećajne šubhe, a osjećaji naspram istine nimalo ne koriste.
Ova šubha je slična prethodno spomenutoj šubhi prizivanja prokletstva, kojom samo zbunjuju ljude, a kada je istražiš ne možeš naći dokaza za nju. Vjernik takođe umire sa znojem na čelu, kao što je to rekao Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem, a nije rekao da je od znakova imana/vjerovanja osmijeh mejjita.4 Ovo su slučajevi koji se događaju nekim ljudima, a nekima ne, i nije dozvoljeno sumnjati u iman ovih drugih.
Zatim, da vam i priznamo autentičnost tih slika, to se dogodilo u borbi protiv nevjernika, rafidija i nusajrija, a ne u vašim zasjedama protiv mudžahida i muslimana. I ja sam vidio njihove slike, ali nisam vidio da su nasmijani kao što tvrdite.
Neki od haridžija su se, još prije, borili u redovima islamske vojske protiv Perzijanaca, pa kada je proklijala klica haridžija pridružili su im se i borili se protiv Alije radijellahu 'anhu i njegovih sljedbenika, a ovo je baš ono što se dogodilo nekim mladićima koji nose gene haridžijske ideologije. Pa onaj ko je ubijen u borbi protiv kršćana i rafidija nadamo se da je šehid, međutim, neki od njih su doživjeli borbu Idiša protiv mudžahida i u njima se pobudila haridžijska ideologija pa im se pridružio, i taj je od njih. A imate li vi jasan dokaz za lijep završetak onoga ko je ubijao mudžahide, smatrao ih nevjernicima i raznio se među njima?
A postoji i drugi način za odgovor na ovu šubhu, a to je da smo ovakve slike vidjeli kod svih skupina protiv kojih se borite i dozvoljavate njihovu krv, štaviše smatrate ih nevjernicima. Pa jesu li te slike dokaz i za njih i za vas, ili su one samo dokaz za vas?
Pa ako su dokaz za obje strane, to upućuje da one ne pokazuju ni istinu ni zabludu, nego su to slučajevi svojstveni onima kojima su se dogodili i ništa više. A ako kažete: “to je dokaz isključivo za nas zato što su te fotografije kod drugih bile prije nego što su postali sahawati i murteddi i prije nego su se borili protiv Dewle”, ja kažem da drugi takođe mogu vama uzvratiti istim odgovorom i reći: “one su samo dokaz za nas, a fotografije koje posjeduju IDIŠ-ovci su fotografije prije nego su ispoljili svoj haridžizam i borili se protiv muslimana i proglasili ih nevjernicima.”
I sa svim navedenim, one nisu dokaz ni za koga, i ovo je jedino tačno. Znači, niko nema dokaza u tim fotografijama. Najviše što se može reći za ono što se nalazi na tim slikama jeste lijepo mišljenje o završetku tog ubijenog, čak ako je imao i grešaka, jer možda ima opravdanje kod Allaha ili je neke stvari pogrešno shvatio, i kao što smo prethodno spomenuli, nas zanimaju propisi dunjaluka a ne propisi ahireta, i nemoj, dragi brate, da izmišljaš laži na Allaha tvrdeći za nekoga da je u Džennetu ili Vatri po sopstvenoj procjeni, mišljenju i pretpostavci.
Postoji i stvar koja vam više proturiječi od ove prethodne, a to su slike šehida Hamasa, na kojima su desetine slika u istom stanju koje ste i vi spomenuli, a to je osmijeh, iako su pripadnici Hamasa kod većine vas nevjernici, čak su neki od vas jasno rekli da je borba protiv njih preča od borbe protiv Židova. Pa hoće li im ove slike koristiti kod vas da ublažite svoje stavove prema njima? Ili ćete se izvući iz ovoga na hiljadu načina koji obmanjuju a ne raduju, zato što ne potvrđuju istinu niti opovrgavaju laž.
I dobro ispitaj, dragi brate, sve što čuješ od nekoga ko želi da ti pomuti stvari, pa da nešto smatraš dokazom iako to nije dokaz, i nemoj da budeš obmanut vanjštinom. Ova svojstva haridžija koja je spomenuo Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem , – vanjština im je lijepa a nutrina im je čisto zlo, govore najljepšim govorom, a osorniji su prema muslimanima od bilo koga drugog.
I možda se prisjetiš Alijinog radijellahu 'anhu ubice: nema razilaženja da je ibn Muldžim bio haridžija, a hadis koji govori da je on u Vatri je vjerodostojan, ali kada je bio izveden da ga se ubije, nakon što je ubio Vođu pravovjernih (Aliju) radijellahu 'anhu, ovaj haridžija je učio Kur’an i spominjao Allaha. Pa jesu li ashabi bili obmanuti ovim njegovim stanjem, i da li su mu tražili opravdanje, i da li su sumnjali da je Alija radijellahu 'anhu na istini, a da je ovaj haridžija, i pored ovih zavodljivih djela, od stanovnika Vatre? Ne, nisu bili obmanuti, zato što su znali čime se istina dokazuje, i nisu ih obmanuli vanjski izgled i osjećaji ma kakvi oni bili. I da mi je samo znati, kada bi Ibn Muldžim bio živ, koliko bi ih bilo zavedeno njime, i koliko bi ih bilo obmanuto njegovom lijepom vanjštinom, a pogotovo da ga vide kako uči Kur’an dok ga privode da ga ubiju?
