By I dođe pitanje istospolnih brakova na red…
Eto, sad možemo pričati viceve o Muji i Sulji, isključit ćemo Fatu iz budućih dogodovština… Nema više potrebe.
Kao da čujem (anti)junaka u nekom masnom bosanskom vicu, kada čujem izjavu: “Na putu smo EU. Sve što na tom putu susretnemo mi akceptiramo kao potrebu.”1 Izjava tako jezgrovita, kada bismo o njoj razmislili…
Tako danas govore političari, tik nakon izbora, i neposredno prije formiranja nove vlade i novog saziva parlamenta, jer nakon izbora nema kajanja, a u sljedećoj vladi možda ne budu, pa će ovaj vrući krompir moći prebaciti drugome. A šta će uraditi drugi? Što se mora, mora se.
Je li ovo iznenađenje? Ne mislim da se iko iznenadio, još manje da ga je ovaj potez zaprepastio. Teren za ovo je pripreman godinama kroz popularizaciju LGBT pitanja putem milionskih propagandnih kampanja.
Šta se faktički mijenja? Danas biti u istospolnoj zajednici nije kažnjivo zakonom, kao ni u poligamnoj, pa šta znači ovo puko slovo na papiru. Znači puno za budućnost jednog naroda. Znači da država stoji kao zaštitnik ovim zajednicama, da potiče njihovo formiranje i održavanje. Tako izopačenost prijašnjih naroda, koja je bila uzrokom nestanka mnogih od njih, poprima legalan i javan oblik, zaštićen od strane države.
Zdrava porodica je osnovna gradivna ćelija društva. Ako ovo zdravlje bude narušeno u svojoj osnovi, za očekivati je da će se društvo samo u sebe urušiti i nestati.
Međutim, tu se postavljaju druga pitanja. Kako jedna “islamistička”, konzervativna stranka, koja je pozvana prije svih da se bori za očuvanje porodičnih vrijednosti ovako nonšalantno ovo baci u proceduru? Odgovor je jednostavan: što se mora, mora se.
Isto opravdanje kojim se pravdaju “islamističke” stranke, iliti sljedbenici “demokratskog islama” svugdje u svijetu kada dođu pitanja u kojima se vaga između slijeđenja jasnih principa islama i zadovoljavanja želja njegovih neprijatelja. “Islamistička” politička platforma se lako može sažeti dvije rečenice: “Šuti, moglo bi gore” i “Što se mora, mora se”.
Čekaj, otkud SDA da bude “islamistička” stranka? Ne znam, i ja se to pitanje pitam, ali eto, pokušavaju me uvjeriti sa svih strana, čak kažu da sam “neprijatelj vjere i naroda” ako ih ne podržavam. A sama SDA se pere od islamizma i “političkog islama” gdje god stigne, slijedeći Obaminu platformu kojom je definisao prijatelje među muslimanima. Što se mora, mora se…
Kada SDA koristi islamizam? U predizbornim kampanjama da privuče ljude koji imaju “islamistički” način razmišljanja. A kada koristi sekularizam? Svugdje drugo.
Islamizam i sekularizam su u potpunosti suprotstavljeni sistemi, koji se ne mogu nikako ujediniti, osim otkidanjem od jednog za interes drugog, a ja ne viđoh dosad da je u njihovom konkretnom primjeru sekularizam ikad trpio.
Kada se, virtuelno niotkud, prije nekoliko godina pojavila inicijativa za legalizaciju poligamnih brakova SDA je pohrlila da, urbi et orbi, obejani svoje odricanje od inicijative smatrajući da “brak sa više osoba nije u skladu sa tradicijom i načinom života u BiH, kao evropskoj državi”. Da mi je znati šta li su praktikovali bosanski muslimani više od 450 godina, čak i u doba Kraljevine Jugoslavije?
Čudan li je taj islamizam: odbijaš nešto što je bez sumnje potvrđeno, a usvajaš i činiš obaveznim nešto što je bez najmanje sumnje strogo zabranjeno. Nužda … Nužda u islamu nije definisana ugrožavanjem lične komocije, ili strahom od nestanka privilegija, ili strahom od nečijeg prekora.
Njihova platforma djelovanja je nacionalizam i populizam, gdje se islam koristi kao naslijeđe tradicije, ne kao princip. Zato oni usvajaju kvazitradicionalno tumačenje islama,2 u kojem je dopušteno sve što se slaže sa željama Zapada i nemuslimana, koliko god bilo gnusno, vješto izbjegavajući ikakvu identifikaciju sa “bliskoistočnom” varijantom islama. Tako oni ostaju islamistima samo u huškačkim izjavama Milorada Dodika, koji svjesno koristi euro-američku islamofobiju, dok je svima, a i njima samima, pa i Miloradu, jasno da su oni i islamizam dva potpuno različita pojma.
I onda ja “neprijatelj vjere i države” zato što ne želim da pristajem uz onoga čiji je raskorak između djela i riječi kao između istoka i zapada, i čiji se sekularizam i udaljenost od islamizma očituje u svakoj maloj i velikoj stvari?
Likovanje nad ovim novim dokazom njihovog gnjurenja u jamu poltronizma i servilnosti u smislu “jesmo li vam rekli…” ne nosi sa sobom ništa pametno. Svaki savjestan roditelj treba da bude zabrinut za budućnost svoje djece u ovakvom okruženju, gdje moralno postaje nenormalno, a izopačeno poželjno i zaštićeno.
Volio bih da sam u krivu, pa da SDA bar ustraje u očuvanju tradicionalnih i porodičnih vrijednosti, na koje se kao tradicionalistička i desničarska stranka poziva, i da bar jednom otkako znam za njih ne kažu: “Što se mora, mora se.”
Kaže Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem: “Onaj koji se zasićuje onim što mu nije dato je kao onaj koji nosi dvije lažne odjeće.” Ne može se sjediti na dvije stolice, i obično je konačnica takvih da ostanu bez ijedne. Kad-tad.
