Četrnaesta šubha idiša: Zašto se borite protiv muvehida?

Autor: Hamud ibn ‘Alijj El-‘Amri

Četrnaesta šubha, a to su njihove riječi: “Zašto se borite protiv pripadnika tewhida i muwehhida (tj.pripadnika monoteizma i monoteista)?

I samo se vrte oko ovog obilježja da bi njime pohvalili sebe i samim time omalovažili druge. Ovo je, tako mi Allaha, šejtanova spletka njima, jer puka imena niti potvrđuju istinu niti negiraju laž, nego je pouka u onome što se krije iza tih imena. I vidjećeš da su za svaku novotariju njeni sljedbenici izabrali najljepša i najbolja imena; rafidije su šije (pristalice) porodice Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem, haridžije su šurah (oni koji su sebe prodali Allahu), aludirajući na ajet “Allah je od vjernika kupio njihove živote”, mu’tezile su pripadnici pravde i tewhida, čak štaviše batinije su sljedbenici suštine i tewhida, pa jesu li im ta imena išta pomogla? I jesu li išta promijenila od srži njihove novotarije i zablude?

I trebao bi, dragi brate, da pridaješ pažnju činjenicama i značenjima, a ne parolama i nazivima. Još jedna stvar vezana baš za ovaj naziv, tj. tewhid, a to je da su ga isticali najudaljeniji ljudi od istine, isticale su ga prve haridžije, zatim mu’tezile sve do danas, i on je jedan od njihovih pet temelja. Zatim su haridžije Magriba isticali ovaj naziv i pod njegovim plaštom su klali sljedbenike sunneta, a svoju državu su nazvali dewletu-l-muwehhidin (tj. država muwehhida)¹ , iako je to bila država tiranije, ubijanja i novotarije, koja je dokrajčila državu Murabituna koristeći se potpuno istim dokazima kao Idišovci danas. I kako samo novotarije sliče jedna drugoj! Klevetali su Murabitune da čine ružna djela i prijestupe, a kada je stvar dospjela u njihove ruke, ispostavilo se da su Murabituni bili pravedni hilafet u poređenju sa Muwehhidima.

I sam ovaj naziv nije spriječio učenjake da ih okrive za novotariju i haridžizam, i da su oni sljedbenici zablude i novotarije. I, tako mi Allaha, nisam vidio među novotarima, u sadašnje vrijeme, da neko više sliči Muwehhidima od Idišovaca, niti sam vidio da ijedan metod više nalikuje metodu ibn Tumerta ²  od Bagdadijevog. A onaj ko poznaje historiju ove dvojice zna istinitost toga, a već sam prije pisao poređenje između njih dvojice.

Pa ako neko od njih poviče: “Zar se ovo isto ne odnosi i na da’wu šejha Muhammeda ibn Abdu-l-Vehhaba i njegovu školu (pravac), zato što su se i oni tako nazivali, a stavili su svoju da’vu u službu ostvarivanja tewhida, pa šta kažeš na ovo?

Kažem da da’wa ovog učenjaka nije stekla naklonost i legitimitet sa tim nazivima i parolama, jer da od tewhida nije imala ništa osim naziva i parola ne bi bila nimalo drugačija od Idiša. Naprotiv, onaj ko istražuje tu da’wu i njene studije kojima su pojašnjavali tewhid, vidjeće da su oni znanje, dokaz i tekstove šerijata iznosili (isticali) prije svakog govora i djela. Oni su sljedbenici tewhida zato što su bili takvi, a ne samo zato što su istakli ovu parolu.

A gdje su Idišovci, kod kojih skoro da nemožeš naći nikoga ko se bavi znanjem, a kamoli pravog učenjaka, u poređenju sa da’wom ovog šejha (Muhammeda ibn Abdu-l-Wehhaba) koja se borila sa svojim protivnicima dokazima i argumentima, i njena historija je prepuna velikih učenjaka i njihovih djela za koja zna i bliski i daleki, i za njeno vrijeme stekli su znanje mnogi učenjaci i imami. Pa zar ćeš je porediti (ovu da’wu) sa ubicama mudžahida?

Ovo bi bilo sve vezano za ovu šubhu. A kamo sreće, dragi brate koji gajiš simpatije prema ovoj haridžijskoj skupini, da ovo čitaš pravedno i bez pristrasnosti, jer pristrasnist sprečava da vidiš i čuješ istinu.

Tako mi Allaha, ovime (što pišem) nasihatim tebe i sebe, i nisam štedio truda u pojašnjavanju istine sebi i tebi. I, tako mi Allaha, sve ovo sam napisao samo radi nasihata lakovjernoj omladini, koju su obmanule adnanijevske  ³propovijedi i bagdadijevske šubhe, pa sam poželio da ih stavim na vagu znanja, dokaza i argumenta. Pa, ukoliko prepoznaš u mom govoru istinu nemoj se od nje sustezati, zato što nećeš imati nikakva opravdanja.