Sedma šubha/nejasnoća Idiša: “Brijanje glave”

Autor: Hamud ibn Alijj El-‘Amri

Deseto svojstvo koje sam vidio da se podudara kod prijašnjih haridžija i Idiša danas je „njihovo svojstvo brijanja (glave)“.
Ovo svojstvo je takođe (sedma) nejasnoća kojim zbunjuju druge. Ova osobina, iako je od njihovih svojstava, -kao što je došlo u hadisu-, današnje haridžije su ga uzele kao dokaz u svoju korist, opravdavajući se od svojstava haridžija. Otuda kažu: Mi smo u suprotnosti od toga, pa skoro da se i ne brijemo (glavu).

Brijanje (kose), iako je od svojstava prvih haridžija, ipak ono u svom domenu nije najvažnije, nego je najbitnije to da su se oni odvojili od ummeta ideologijom, djelom čak i izgledom! ¹
Ovi osjećaji za izdvajanjem i isticanjem nad većinom ummeta su zapravo spomenuti u ovom (hadiskom) tekstu kao i ostalim. I zato što ovo preokrene stanje zadovoljstva kod dotičnog, onda ga (isticanje) vodi ka potcjenjivanju svakoga ko nije poput njega.

U drugom hadisu stoji: „Ko obuče odijelo isticanja, Allah će ga odjenuti odijelom poniženja“² .
Kao ovaj, i drugi šerijatski tekstovi podstiču na ulazak/miješanje među muslimane općenito sve dok su oni na sunnetu. Ovo je stvar koju su shvatili prijašnji učenjaci (selef), pa bi bili skloni primjeni sunneta koji ih ne bi odvajao od muslimana općenito, kao što su to činili neki od njih u skraćivanju odijela i neskraćivanju ³ .

Zaista je pokušaj isticanja i razlikovanja od safova ummeta, njegovih obilježja i vanjštine ustvari poziv na izdvajanje od ummeta u njegovoj akidi (vjerovanju i dogmi) i njegovoj ideologiji. Ovo je ono u što su zapale prve haridžije, a to je da su se vanjštinom izdvojili od ummeta, tj. sa brijanjem (glave) i sličnim pretjeranim primitivnostima, zatim, nije dugo potrajalo pa su se izdvojili od ummeta u ideologiji i menhedžu/putu. Upravo ovo vidimo danas kod Idiša i mnogih koji suosjećaju sa njima ili nose njihovu ideologiju. Od toga je oduljivanje u pretjeranim emocijama, oblačenje crne odjeće, pokrivanje lica šalom itd. Oni nemaju za to dokaz u sunnetu ili neku relevantnu predaju, nego je to bolest izdvajanja od većine muslimana.

Ja ovdje niti hvalim niti kudim brijanje (glave), to je obična vanjština, nego je cilj suprostavljanje tom isticanju, njegovom utjecaju na čovjeka i na nj. ideologiju, te na menhedž/pravac koji ostavlja u naslijeđe teške bolesti i opasna izokretanja.

Ako uzmemo u obzir da je većina onih koji su upali pod utjecaj ovog isticanja mladići ludih ideja, otuda ćeš naći ovu vanjštinu, -a to je ljubav prema isticanju, – kod svakog dobrog i drugih koji to nisu. Odnosno, nemoj se čuditi ovome kod dobrog mladića, jer to je utjecaj te životne faze, i možda će kod njega potrajati taj utjecaj, kao što to vidimo kod onih koji nisu dobri.

Pri tome, spominjem da mi je jedan od njih pričao, – a on je od najrazboritijih među njima, – rekao je: Bili smo u zatvoru, kad vidjesmo jednog mladića da je pustio svoju kosu. Rekli smo među sobom: Ovo je menhedž, čudeći se njegovom djelu i izgledu. Naime, povezanost ovog svojstva, – a ono je deseto od važnih svojstava, – je radi spoznaje niza misli ove skupine u prošlosti i danas, te radi shvatanja ove poslaničke mu'džize.

Ovo je deseto svojstvo, i ujedno, s druge strane, zapravo sedma idišova šubha; Oni smatraju da je nepostojanje brijanja (glave) kod njih dovoljno da izadju iz okvira haridžija, – a to je veliko neznanje.

Ovo je što se veže za deseto svojstvo u kojem se podudaraju haridžije danas i haridžije juče, i ovo je takođe njihova sedma šubha.