By Upitan je šejh Ibn Baz rahimehullah :
‘Sukladno vašem poznavanju historije šiita, šta je vaš stav o pitanju zbližavanja između njih i ehli-s-sunneta?’
Odgovor:
„Zbližavanje između rafidija-šiija i ehlu-s-suneta je nemoguće jer je akida/vjerovanje različito. Akida ehlu-s-sunneta ve-l-džemata je ispoljavanje jednoće Allahu, iskreno obožavanje Allaha – da se u dovi ne obraća nikome (osim Allahu), ni bliskom meleku1, ni poslanom vjerovjesniku, i da samo Allah poznaje gajb/transcedentno. Od akide ehlu-s-sunneta je ljubav prema svim ashabima, zadovoljstvo sa njima, vjerovanje da su oni najbolja stvorenja nakon vjerovjesnika 'alejhimusselam, da je najbolji među njima Ebu Bekr Es-Siddik, zatim Omer, zatim Osman, zatim Alija – neka je Allah sa svima njima zadovoljan.
Rafidije-šiije su kontra ovoga, pa stoga nije moguće zajedništvo između njih i sunija, kao što nije moguće sjediniti Jevreje, kršćane, idolopoklonike i sunije. Zato nije moguće ni zbližavanje između rafidija-šiija i ehli-s-sunneta. Dake, radi razlike u akidi koju smo pojasnili.
Pitanje:
‘Da li je moguće saradnja sa njima radi borbe protiv vanjskog neprijatelja, poput komunista i dugih?
Odgovor:
„Ne vidim to mogućim. Naprotiv, pripadncima ehlus-sunneta je obavezno da se ujedine i budu jednim ummetom i jednim tijelom, te da pozivaju rafidije-šiije da se pridržavaju istine na koju upućuje Allahova knjiga i Poslanikov sallallahu 'alejhi ve sellem sunnet. Pa ako se budu toga pridržavali biće naša braća, a na nama je obaveza da sarađujemo sa njima. Dočim (potpomaganje nije moguće) dok god budu bili uporni na onome na čemu su sada, od mržnje i psovanja ashaba radijellahu anhum – osim malog broja njih – psovanja Ebu Bekra i Omera radijellahu 'anhuma, pretjerivanja u pogledu ehlu-l-bejta, poput Alije, Fatime, Hasana i Husejna radijellahu anhum, njihova uvjerenja u vezi dvanaest imama – da su oni bezgriješni, da poznaju gajb/nevidljivo. Sve ovo je od najništavnijih laži, i sve ovo kontrira vjerovanju na kojem je ehlu-s-sunnet ve-l-džema'at.“ 2
