Zaista su muslimani ehli-sunneta izloženi danas dodatnoj propagandi koja ih odvodi u smutnju u njihovoj vjeri. Ovo dolazi od strane njihovih neprijatelja, te onih u čijim je srcima bolest a koji se pripisuju muslimanima. Riječ je o pojavi jedne velike novotarije – novotarije zbližavanje između sunija i šija. Ova novotarija zapravo daje istoimenoj zabludi šerijatski imidž.

Poziv na zbližavanje je već uzrokovao ogromne gubitke među pripadnicima ehli-s-sunneta, te veliku štetu koja se ne može predočiti osim da čovjek zastane naspram broja plemena koja su u cijelosti prihvatila šiizam, a da ne govorimo o pojedincima koji su to učinili. Ovo je toliko izraženo da se, npr. Irak pretvorio od većinsko sunijskog u većinsko šiitsko stanovništvo, a sve zbog ovog poziva na zbližavanje. Ko pogleda u knjigu “'Unvanu-l-medždi“ , autora El-Hajderija El-Irakija, naći će da spominje arapska plemena koja su pošizila1, poput plemena: K'ab, ‘Umareh, Benu Lam, El-Haz'ail i druga. 2 Ko ovo čita slomi mu se duša od  žalosti za gubljenjem glavnice ehli-sunneta tako što su iz njihovih redova ova plemena ukradena, i obuzme ga tuga zbog griješnog nemara da se ova plemena sačuvaju od zamke rafidizma i šiizma3. Ovaj prevrat u Iraku od većinsko sunijskog u većinsko šiitsko stanovništvo se nije desio osim zbog ovoga. Isto se dogodilo i u nekim zemljama istoka, u Horosanu4, Iranu i drugim nearapskim zemljama.

U ovom našem vremenu šiitske daije su odmah nakon Iranske revolucije brzo se uputile u nerazvijene zemlje Afrike u kojima je tada vladalo neznanje i siromaštvo. Iskoristili su za širenje šiizma spomenute uzroke pa su neke grupe kao i pojedinci uzeli rafidizam za vjeru – a nema moći niti snage osim uz Allaha Silnog i Mudrog. 5

Šiitski šejhovi kuju planove za širenje šiizma svim sredstvima, a posebno pod sloganom zbližavanja (sunija i šiita). Nakon Iraka, isto su otpočeli u ostalim muslimanskim zemljama: kupili su za sebe „olovke“ (tj. pisce), obmanuli duše slabog imana, na varku dobili nemarne i neznalice i od njih načinili razglase za rafidijsku propagandu i stupanje među šije.

Zbog ovog poziva na zbližavanje sunija i šija zašutili su brojni učenjaci u tome da objasne neispravnost te novotarije i pojasne istinu.

U ime ovog zbližavanja nastale su šiitske knjige i medijski kanali, te drugi oblici šiitske novotarije u zemljama ehli-s-suneta.

U ime zbližavanja rafidijski učenjaci su počeli da se kreću zemljama sunija  s lahkoćom i bez smetnji, da šire svoje knjige, a ugošćavale bi ih neznalice i griješnici, vlasnici kapitala, te rukovodioci medijskih kuća od vlasnika printanih medija, tv kanala, foruma – sve to u zemljama ehli-s-suneta – kako bi oni (šije) održali svoja predavanja i govore, i time širili svoje poganstvo.

Pa hoće li se osvjestiti oni što padoše u toj smutnji zbližavanja?! Ima li veće i ozbiljnije odgovornosti od njihove?!

Zašto ne pročitaju šiitske akidetske i hadiske knjige koje su kod njih relevantne? 6 Zašto ne čitaju knjige historije? 7

Zašto ne čitaju Allahovu knjigu i sunnet Njegovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem, i zašto ne izučavaju tevhid  – vjerovanje u Allahovu jednoću? Ako su iskreni, siguno će se povratiti od šiitske novotarije odmah! A ako budu neiskreni – pa loše li je ono što spremaju za sebe (na ahiretu). 8