By Nostalgija za panislamizmom1
Šiitska vjerovanja su dinamične dogme koje su se usljed historijskih epoha „usavršavale“ u novije forme2, zbog čega se može odgovorno reći da danas šiitska sekta sve više ima tendenciju da postane zasebna religija. Istine radi, u učenjima ove sekte postoje određene dogme koje se slažu sa izvornim islamskim učenjem, ali daleko od toga da se svrsta pod islam čiji su temelji prevashodno Kur'an i Sunnet. Otuda su muslimani kroz hod vijekova upozoravali na zabludu i pogubnost šiitskog naučavanja.
S druge strane, u periodu iza Drugog svjetskog rata pojavljuju se islamski učenjaci koji su pokušavali napraviti dijalog između sunija i šija3, ali je svaki pokušaj završio u ćorsokaku zbog razlike u razumijevanju temelja islama. Zadnje nade su legle na smrtničku postelju 1979-te god. s iranskom revolucijom koja je, nakon ustoličenja Homeinija, počela da ističe šiitske parole4, a svoje ideale o Velikoj Peziji da pretvara u stvarnost.
U tome uspjeva samo zbog neznanja i lahkomislenosti muslimana.
Zbog našeg neznanja da temelji islama nisu isti kod sunija i šija5. Zbog toga što oni ne vjeruju u Kur'an u koji mi vjerujemo6, što odbacuju poslaničku prasku koju prenose i bilježe islamski autoriteti – pa je nadomještaju predajama njihovih „bezgriješnih“ imama na koje usput iznose i brojne laži7. Zato što proklinju ashabe Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem koji su, sopstvenom žrtvom i trudom, dosljedno prenijeli ovu vjeru čovječanstvu8. Zato što optužuju majku vjernika Aišu[raa /] , suprugu posljednjeg Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem , da je počinila blud, 9 a što je naposlijetku napad na čast Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem jer Uzvišeni kaže:
ٱلْخَبِيثَٰتُ لِلْخَبِيثِينَ وَٱلْخَبِيثُونَ لِلْخَبِيثَٰتِ وَٱلطَّيِّبَٰتُ لِلطَّيِّبِينَ وَٱلطَّيِّبُونَ لِلطَّيِّبَٰتِ أُو۟لَٰٓئِكَ مُبَرَّءُونَ مِمَّا يَقُولُونَ لَهُم مَّغْفِرَةٌ وَرِزْقٌ كَرِيمٌ ٢٦
26 Nevaljale žene su za nevaljale muškarce, a nevaljali muškarci su za nevaljale žene; čestite žene su za čestite muškarce, a čestiti muškarci su za čestite žene. Oni nisu krivi za ono što o njima govore; njih čeka oprost i veliko obilje.
En-Nur, 26
I kojeg li paradoksa – upravo su oni ti koji dozvoljavaju blud nazivajući ga muta’ brakom10!?
Zato što su upravo oni izdali Husejna radijellahu 'anhu , unuka Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem , a zatim uzeli njegovu pogibiju da oplakuju praveći od toga svetkovinu u svojoj vjeri, kao što je rekao Zejnu-l-‘Abidin, sin Husejna ibn Ebi Taliba radijellahu anhum : „Ovi nas oplakuju, a ko nas je ubio do oni?!“. 11
Zato što su Mekku zamijenili Kerbelom, štaviše, ispaljuju dalekometne rakete ciljajući Mekku! 12
Zato što Aliji radijellahu 'anhu pripisuju božanska svojstva13, pa u tome sliče kršćanima koji Isaa smatraju bogom!
Zato što vjeruju da su sunije krive za ubistvo Husejna radijellahu 'anhu , pa im se stoga svete ubijajući ih zvjerski. Ovo ubjeđenje ih je navelo da predaju Bagdad Mongolima 1258. god. koji ga porušiše i zapališe a muslimansko stanovništvo pobiše, uz pomoć vezira Ibn Ulkumija koji bijaše šiija rafidija.14 I naše li žalosti kad nas točak historije pregazi istim žlijebom – dok su se muslimani iz svoje naivnosti divili iranskim povicima ‘Smrt Izraelu’ i američkoj klasifikaciji Irana u zemlje ‘osovine zla’, dotle su Iranci učestvovali u rušenju Talibana15, okupaciji Iraka i predaji Bagdada Amerikancima!
I zadnje, ali ne i posljednje – zato što vjeruju da su Mu'avija radijellahu 'anhu 16 i stanovnici Šama nanijeli nepravdu Ehlu-l-bejtu, tj. Aliji i njegovoj porodici. Upravo zbog ovoga smatraju da se trebaju osvetiti stanovnicima Šama, … Samo ovako se mogu razumjeti šiitsko-ruska krvoločna divljanja nad muslimanima Halepa i drugih sirijskih gradova.
Zadnji izdisaj
Svaka statistika je hladna i bezosjećajna, zato ju je nezahvalno spominjati – jedna suza samo jednog djeteta što mu je ubijena majka je najveća svjetska tragedija, „a nestanak dunjaluka je kod Allaha manji nego ubistvo čovjeka muslimana“ 17
Allahu Veliki – kako nakon svega musliman može biti indolentan i tvrda srca pa da ne osudi zločine nad muslimanima Sirije?! Zar je muslimanska žrtva zločina u Halepu manje vrijedna od muslimanske žrtve u Srebrenici?! I zar ne bi Bošnjaci trebali biti prvi među narodima koji osuđuju svaki zločin?! Zar čelni ljudi Bošnjaka iz političkog i vjerskog miljea nisu našli za shodno da se javno osudi zločin u Halepu, ma kako tumačili uzroke tih sukoba – a puka osuda nije dovoljna sve dok se ne imenuje i zločinac! 18
Pravo gorko razočarenje19 je optužba uleme Istoka za redukcionizam vjerskih tekstova i nemoralne ustupke vlastima. Iz ovoga proizilazi da ulema ne razmije istine islama (!?) i da se boje korumpirane vlasti više nego Allaha, a Uzvišeni kaže (u prijevodu): „Allahe se od Njegovih robova boje učeni.“ 20
Bojati se da se u prigovoru ulemi skriva optužba na nosioce islama i nasljednike Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem , posebno jer je šiitska propaganda prepoznatljiva po udaru na čast islamske uleme 21. I bojati se da je skrivena poruka šiizma kada se citira kao ispravan stav učenjaka Basre 22 u kojem se osuđuje postupak stanovnika Medine23 – jer čovjek pohranjuje u svoju svijest sve što percipira.
Strahujemo da će nas koštati opstanka naša nostalgija za panislamizmom koji postoji još samo kao ideja u glavama nekih muslimana. Ovo ne znači da bosanski muslimani objave šiijama rat. Ne, nego da im se zatvore vrata djelovanja i naučava o njima onako kako su o šiitima pisali priznati islamski učenjaci.24.
Pouke iz historije su nužnost budućnosti, naročito jer je nostalgija za jugoslovenstvom, bratstvom i jedinstvom slavenskih naroda koštala Bošnjake genocida i etničkog čišćenja – sve zbog okretanja od načela vjere i lahkomislenosti spram historijskih činjenica.
Allah je iz Svoje mudrosti htio da nam posljednji rat u Bosni pokaže da Bošnjaci pripadaju muslimanskom korpusu, i Allah je htio da Sirija i Halep pokažu da su muslimani i šiiti dvije međusobno odbijajuće strane puknutog magneta, i da zvijer ostavi trag.
Neizrečenost u govoru se nadomješta emocijama, a tekst referencom iz djela učenjaka. Posljednji dah ideje zbližavanja sunija i šiija jedan vrli učenjak je opisao tragedijom naše stvarnosti: “Cilj25je da se zbliži između istine i laži sve do momenta kada ova opasna zavjera dobije mogućnost i snagu za uništenje ehli-s-sunneta, pa puhne u raspirivanje smutnje, produbi korijene razilaženja, i tada se pokažu skriveni temelji šiizma. Time je ostvarena priprema da se zapali ummet u nekom određenom trenutku. 26
Allah Uzvišeni nas nije učinio izuzetkom od ostalih stvorenja – vrijeme je faktor svemu – i Allah će sigurno pokazati ko govori istinu a ko iznosi laži.
