Zadnji izdisaj nostalgije za panislamizmom

Nostalgija za panislamizmom1

Šiitska vjerovanja su dinamične dogme koje su se usljed historijskih epoha „usavršavale“ u novije forme2, zbog čega se može odgovorno reći da danas šiitska sekta sve više ima tendenciju da postane zasebna religija. Istine radi, u učenjima ove sekte postoje određene dogme koje se slažu sa izvornim islamskim učenjem, ali daleko od toga da se svrsta pod islam čiji su temelji prevashodno Kur'an i Sunnet. Otuda su muslimani kroz hod vijekova upozoravali na zabludu i pogubnost šiitskog naučavanja.

S druge strane, u periodu iza Drugog svjetskog rata pojavljuju se islamski učenjaci koji su pokušavali napraviti dijalog između sunija i šija3, ali je svaki pokušaj završio u ćorsokaku zbog razlike u razumijevanju temelja islama. Zadnje nade su legle na smrtničku postelju 1979-te god. s iranskom revolucijom koja je, nakon ustoličenja Homeinija, počela da ističe šiitske parole4, a svoje ideale o Velikoj Peziji da pretvara u stvarnost.

U tome uspjeva samo zbog neznanja i lahkomislenosti muslimana.

Zbog našeg neznanja da temelji islama nisu isti kod sunija i šija5. Zbog toga što oni ne vjeruju u Kur'an u koji mi vjerujemo6, što odbacuju poslaničku prasku koju prenose i bilježe islamski autoriteti – pa je nadomještaju predajama njihovih „bezgriješnih“ imama na koje usput iznose i brojne laži7. Zato što proklinju ashabe Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem koji su, sopstvenom žrtvom i trudom, dosljedno prenijeli ovu vjeru čovječanstvu8. Zato što optužuju majku vjernika Aišu[raa /] , suprugu posljednjeg Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem , da je počinila blud, 9 a što je naposlijetku napad na čast Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem jer Uzvišeni kaže:

ٱلْخَبِيثَٰتُ لِلْخَبِيثِينَ وَٱلْخَبِيثُونَ لِلْخَبِيثَٰتِ ۖ وَٱلطَّيِّبَٰتُ لِلطَّيِّبِينَ وَٱلطَّيِّبُونَ لِلطَّيِّبَٰتِ ۚ أُو۟لَٰٓئِكَ مُبَرَّءُونَ مِمَّا يَقُولُونَ ۖ لَهُم مَّغْفِرَةٌ وَرِزْقٌ كَرِيمٌ ٢٦

26 Nevaljale žene su za nevaljale muškarce, a nevaljali muškarci su za nevaljale žene; čestite žene su za čestite muškarce, a čestiti muškarci su za čestite žene. Oni nisu krivi za ono što o njima govore; njih čeka oprost i veliko obilje.

An-Nour, 26

I kojeg li paradoksa – upravo su oni ti koji dozvoljavaju blud nazivajući ga muta’ brakom10!?

Zato što su upravo oni izdali Husejna radijellahu 'anhu , unuka Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem , a zatim uzeli njegovu pogibiju da oplakuju praveći od toga svetkovinu u svojoj vjeri, kao što je rekao Zejnu-l-‘Abidin, sin Husejna ibn Ebi Taliba radijellahu anhum : „Ovi nas oplakuju, a ko nas je ubio do oni?!“. 11

Zato što su Mekku zamijenili Kerbelom, štaviše, ispaljuju dalekometne rakete ciljajući Mekku! 12

Zato što Aliji radijellahu 'anhu pripisuju božanska svojstva13, pa u tome sliče kršćanima koji Isaa smatraju bogom!

Zato što vjeruju da su sunije krive za ubistvo Husejna radijellahu 'anhu , pa im se stoga svete ubijajući ih zvjerski. Ovo ubjeđenje ih je navelo da predaju Bagdad Mongolima 1258. god. koji ga porušiše i zapališe a muslimansko stanovništvo pobiše, uz pomoć vezira Ibn Ulkumija koji bijaše šiija rafidija.14 I naše li žalosti kad nas točak historije pregazi istim žlijebom – dok su se muslimani iz svoje naivnosti divili iranskim povicima ‘Smrt Izraelu’ i američkoj klasifikaciji Irana u zemlje ‘osovine zla’, dotle su Iranci učestvovali u rušenju Talibana15, okupaciji Iraka i predaji Bagdada Amerikancima!

I zadnje, ali ne i posljednje – zato što vjeruju da su Mu'avija radijellahu 'anhu 16 i stanovnici Šama nanijeli nepravdu Ehlu-l-bejtu, tj. Aliji i njegovoj porodici. Upravo zbog ovoga smatraju da se trebaju osvetiti stanovnicima Šama, … Samo ovako se mogu razumjeti šiitsko-ruska krvoločna divljanja nad muslimanima Halepa i drugih sirijskih gradova.

Zadnji izdisaj

Svaka statistika je hladna i bezosjećajna, zato ju je nezahvalno spominjati – jedna suza samo jednog djeteta što mu je ubijena majka je najveća svjetska tragedija, „a nestanak dunjaluka je kod Allaha manji nego ubistvo čovjeka muslimana“ 17

Allahu Veliki – kako nakon svega musliman može biti indolentan i tvrda srca pa da ne osudi zločine nad muslimanima Sirije?! Zar je muslimanska žrtva zločina u Halepu manje vrijedna od muslimanske žrtve u Srebrenici?! I zar ne bi Bošnjaci trebali biti prvi među narodima koji osuđuju svaki zločin?! Zar čelni ljudi Bošnjaka iz političkog i vjerskog miljea nisu našli za shodno da se javno osudi zločin u Halepu, ma kako tumačili uzroke tih sukoba – a puka osuda nije dovoljna sve dok se ne imenuje i  zločinac! 18

Pravo gorko razočarenje19 je optužba uleme Istoka za redukcionizam vjerskih tekstova i nemoralne ustupke vlastima. Iz ovoga proizilazi da ulema ne razmije istine islama (!?) i da se boje korumpirane vlasti više nego Allaha, a Uzvišeni kaže (u prijevodu): „Allahe se od Njegovih robova boje učeni.“ 20

Bojati se da se u prigovoru ulemi skriva optužba na nosioce islama i nasljednike Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem , posebno jer je šiitska propaganda prepoznatljiva po udaru na čast islamske uleme 21. I bojati se da je skrivena poruka šiizma kada se citira kao ispravan stav učenjaka Basre 22 u kojem se osuđuje postupak stanovnika Medine23 – jer čovjek pohranjuje u svoju svijest sve što percipira.

Strahujemo da će nas koštati opstanka naša nostalgija za panislamizmom koji postoji još samo kao ideja u glavama nekih muslimana. Ovo ne znači da bosanski muslimani objave šiijama rat. Ne, nego da im se zatvore vrata djelovanja i naučava o njima onako kako su o šiitima pisali priznati islamski učenjaci.24.

Pouke iz historije su nužnost budućnosti, naročito jer je nostalgija za jugoslovenstvom, bratstvom i jedinstvom slavenskih naroda koštala Bošnjake genocida i etničkog čišćenja – sve zbog okretanja od načela vjere i lahkomislenosti spram historijskih činjenica.

Allah je iz Svoje mudrosti htio da nam posljednji rat u Bosni pokaže da Bošnjaci pripadaju muslimanskom korpusu, i Allah je htio da Sirija i Halep pokažu da su muslimani i šiiti dvije međusobno odbijajuće strane puknutog magneta, i da zvijer ostavi trag.

Neizrečenost u govoru se nadomješta emocijama, a tekst referencom  iz djela učenjaka. Posljednji dah ideje zbližavanja sunija i šiija jedan vrli učenjak je opisao tragedijom naše stvarnosti: “Cilj25je da se zbliži između istine i laži sve do momenta kada ova opasna zavjera dobije mogućnost i snagu za uništenje ehli-s-sunneta, pa puhne u raspirivanje smutnje, produbi korijene razilaženja, i tada se pokažu skriveni temelji šiizma.  Time je ostvarena priprema da se zapali ummet u nekom određenom trenutku. 26

Allah Uzvišeni nas nije učinio izuzetkom od ostalih stvorenja – vrijeme je faktor svemu – i Allah će sigurno pokazati ko govori istinu a ko iznosi laži.

Navigacija serijalom<< Trud ka jedinstvu muslimana i šiitskih sekti je uzaludanDa li je moguća saradnja sa šiijama protiv vanjskog neprijatelja? >>

  1. panislamizam je ideja ujedinjenja sunija i šiija nastala u prošlom stoljeću.

  2. Npr. bezgrešnost njihovih imama i poricanje mogućnosti greške i zaborava imama (Tebsitu delaili-n-Nubuvve, 2/528) nije bilo poznato među prvim šiijama, da bi se ta ideja danas razvila do toga da kažu da su njihovi imami na stepenu koji ne doseže niti bliski melek, niti poslani poslanik (Homeini, El-Hukumetu-l-Islamijje, 52). Sam njihov prvak iz četvrtog hidžretskog stoljeća, Ibn Babevejh, kojeg nazivaju imamom muhaddisa proklinje onoga ko odriče zaborav Allahovom poslaniku sallallahu 'alejhi ve sellem (šiitski izvor:Men la jahduruhul-fekih, 1/234).

  3. Primjer toga je Jusuf Karadavi, koji je godinama govorio da je razlika između šiija i sunnija političke prirode, da bi se nakon šiijske agresije u Siriji povukao od tog mišljenja rekavši da je pogriješio u svojoj procjeni, kao što je izjavio u svom intervjuu za Al-Jazeera Balkans prilikom njegove posjete Sarajevu.

  4. Kao što se desilo u Homeinijevom govoru povodom godišnjice rođenja “Mehdija”, kada je rekao, ukratko, da vjerovovjesnici 'alejhimusselam nisu uspjeli izvršiti svoju zadaću, i da se otuda javila potreba za slanjem “Mehdija”. Ova njegova izjava je izazvala salvu reakcija u islamskom svijetu, a on je optužio sve one koji su ga osuđivali da rade na uništavanju jedinstva muslimana!

  5. Iako šiije spominju da je sunnet uz Kur'an osnovni izvor zakonodavstva, oni u sunnet uključuju “predaje” njihovih imama, od kojih je posljednja došla u prošlom stoljeću, iako je njihov posljednji imam umro u trećem hidžretskom stoljeću!!! Što se tiče temelja u kojim se u potpunosti razlikuju od ehlus-sunneta, njih je više nego da bi se spomenuli u ovoj fusnoti. Navešćemo neke kao primjer: mehdijstvo i gajbijstvo (vjerovanje u imama Mehdija koji se skriva u nekakvoj pećini već skoro 1200 godina i čeka svoj termin da se pojavi), redž'a (vjerovanje da će njihovi imami biti proživljeni na ovom svijetu i vratiti se da vladaju zemljom), zuhur (pojavljivanje imama nakon smrti pred određenim ljudima, a onda njihov povratak u kaburove), beda’ (“predomišljanje”, neuzubillah, Allaha), tine (da će njihova loša djela biti natovarena sunnijama, a od sunnija biti uzeta dobra djela i biti data njima)…

  6. Pa se trude da ga iskrive na dva načina: prvo govorom o iskrivljavanju Kur'ana (Ihsan Ilahi Zahir, Eš-Ši'atu ves-Sunne, 122), a onda govorom o postojanju “unutrašnjeg” i “vanjskog” značenja, pa navlače sebi Kur'anska značenja onako kako im odgovara. (šiitski izvor:Usulul-Kafi, 1/374)

  7. Njihov govor da bi Alija, kada bi se zakleo da oživi sve ljude to i uradio (šiitski izvor:Biharul-envar, 41/201) i mnoge druge gadosti, od kojih nije pošteđen nijedan njihov imam, do te mjere da su imami, koji su, usput, od njih čisti, za vrijeme svog života proklinjali prenosioce predaja od njih i optuživali ih za laž.

  8. šiitski izvor:Usulul-kafi, 2/244

  9. Pogledaj Tefsir šiitskog učenjaka Kummija 2/99, i šiitske tefsire 11. ajeta sure En-Nur.

  10. http://arabi21.com/story/831456/مدينة-مشهد-الإيرانية-غارقة-في-تجارة-الجنس-وزواج-المتعة

  11. šiitski izvor: Tabersi, El-Ihtidžadž: 2/25; menšuratu-š-šerifi-r-rida.

  12. http://www.islambosna.ba/reakcije-uleme-na-teroristicki-napad-na-mekku/ 

  13. šiitski izvor: Usulul-Kafi, 1/435.

  14. Ibn Kesir u djelu El-Bidaje ve-n-Nihaje spominje cifre od 800 hiljada, milion i dva miliona ubijenih muslimana.

  15. Jer dio Afganistana spada u nekadašnju Perziju

  16. op.prev.Mu'avija je bio namjesnik Šama, a na tu poziciju ga je postavio Omer ibnu-l-Hattab, odnosno Osman ibn ‘Affan radijellahu 'anhuma

  17. Hadis bilježe Et-Tirmizi, Ibn Madže i En-Nesai, a Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim u Sahihu-l-džami’: 9208.

  18. Ovi redovi su napisani 3 mjeseca od početka ofanzive na Halep, mjesec dana od intenziviranja napada, nakon 9 dana od početka evakuacije koliko je ista i trajala.  

  19. http://www.islamskazajednica.ba/vijesti/aktuelno/24678-misiju-islama-zadrzati-u-rukama-kompetentnih-ljudi

  20. Fatir, 28-29.

  21. Kao šiitski učenjak Kulejni u Kafiju “prenoseći” od Musa El-Kazima, kaže: “Allah prokleo Ebu Hanifu, govorio je ‘Kaže Alija, a ja (Ebu Hanife) kažem, i (govorio je) kažu ashabi…'”

  22. U Basri danas žive šiiti

  23. U Medini žive suniti

  24. Primjera radi, veliki bošnjački alim Hasan Kafija Pruščak u svome djelu Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere, str. 272., kaže da je osnova šiizma licemjerstvo i otpadništvo.

  25. tj.cilj poziva na zbližavanje sunija i šiija.

  26. Et-Tebširu bi-t-tešejju'i: str. 91-92; šejh Bekr ibni Abdillahi Ebu Zejd rahimehullah. Šejh je preselio 2008.g.