Islamski preporod je imperativ svakog muslimana, velika čast pripada onome ko mu doprinese, nagrada mu je kod Allaha zagarantovana jer popravlja opšte stanje ljudi u vjeri, i izvršava misiju koju su i vjerovjesnici 'alejhimusselam nosili. Kada se postigne preobražaj ljudi ka vjeri ostavio se faktor snage u narodu; ka tome se potpomaže politikom ali strogo u šerijatskim okvirima, jer je svaki neislamski sistem paukova mreža iz koje se teško izbavi ako se upadne u nju, ali i lahko ukloni kad se priđe s vana. 1
U ovoj paučini se danas nalaze razni kukci i paraziti koji obmanjuju muslimane sloganima pravde i da rade za interes cijelog naroda, a zapravo kao jarmom vuku i sebe i druge u polje tuđih koristi, najblaže kazano.

Svačiji cjelokupni rad se može razumiti tek kad se sagleda u najširem kontekstu, a svoje pojedinačno djelo, i dobro i loše, svaki musliman će naći kod Allaha da Danu sudnjem.
U islamu se kontekst uzima kao pravilo u razumijevanju šerijatskih tekstova, tj. Kur’ana i hadisa.
Kaže Ibnu Dekiki-l-‘id rahimehullah : (السِّيَاقُ مِنَ المُقَيِّدَاتِ وَتَرْجِيحِ أَحَدِ المُحْتَمَلَاتِ) tj. kontekst govora je način kojim se sužava i daje prednost jednom od mogućih značenja. 2
S obzirom da se kontekst uvažava u razumijevanju tekstova Objave priozilazi da se njime pomaže u razumijevanju primjene ili ostavljanja primjene Objave u postupanju muslimana.

Samo zbog naraštaja koji ostaju.

Kada inicijativu tzv.pravde i pomirenja i cijeli politički angažman nj.nosioca, posebno parole tipa ‘ne slažući se sa tezom da je historija nužno učiteljica života’ 3 stavimo u kontekst dobijemo nevjerovatan rezultat:
1. okupili se muslimani oko zablude pomirenja i počeli opuštati da mogu mirno i sigurno živjeti ako njegov zakleti neprijatelj prizna da je učinio genocid;
2. izgrađivali kod sebe podanički mentalitet da žive pod srpskom vlašću jer imaju svoga predstavnika u najvećim državnim institucijama, ta, čak se upušta kandidovati za predsjednika Srbije;
3. ostavili izgrađivati vlastitu snagu jer, pošto su historiju odbacili kao učiteljicu4, posve naivno zaključuju da će ih štititi vjekovni progonitelj i koljač, ili pak neko sa Zapada;
4. dali materijal srpkom državnom vrhu da dokazuju pred Evropljanima kako oni poštuju prava muslimana – evo vidite, njihov vjerski vođa sjedi u Skupštini. Znači, jaki razlozi Zapadu koji bi ih udaljili da bilo čime simboličnim reaguju, ili tzv. dobijanje na vremenu;
5. postavili paradigmu bošnjačke politike po srpskim željama, tzv. ruski model u Čečeniji, iliti (neostvareni) bošnjački Ramzan Kadirov. Da se ovakav politički diskurs prenese u BiH – a mnogi ga već kopiraju – Bosne bi nestalo kao zajednice, a zatim kao države. 5

Razlog velike zbunjenosti narodnih masa jeste u činjenici da je vođa veoma obrazovan u islamu, hrabar u nekim nastupima, elokventan, retoričar, jednom rječju – kapacitet. Ovu zavrzlamu svako iskren otklanja veoma lahko – Iblis je sigurno učevniji o islamu, o samim ljudima, i veći kapacitet cijele historije, pa ga se unatoč svom nj. znanju ne slijedi jer vodi čovjeka u nevjerstvo na dunjaluku i vatru na ahiretu; ima znanje ali odbija pokornost Allahu. Tačno zbog toga je Allahovo prokletstvo na Iblisu, i zbog istog razloga je Allahova srdžba na Jevrejima (ne svim Izraelćanima). Musa 'alejhisselam nije bio rječit, naime imao je govornu mahanu pri sebi6, ali to nije smetalo da ga Allah odredi poslanikom, vođom izraelske nacije, i oličenjem istine, iskrenosti i borbe nad tiranijom.
Zaista, iza svakog zla uvijek stoji pamet kao što i iza svakog dobra uvijek stoji pamet.

Allah je postavio Davuda 'alejhisselam namjesnikom među ljudima pa ga upozorio da ne slijedi svoje niti tuđe strasti 7 – otuda je isto upozorenje drugim ljudima još preče – i naređuje najboljem Vjerovjesniku sallallahu 'alejhi ve sellem bogobojaznost i zabranjuje pokoravanje nevjernicima i licemjerima, onda je isto za druge muslimane još preče! 8
Muslimani moraju shvatiti da im je garant opstanka samo vlastita snaga, ne Istok niti Zapad, jer ko se uzda u strano tražeći kod njih oslonac ‘leti u tuđe jato pa u blato.’ To je osobina licemjera – muslimana koji se prikazuju vjernicima a oni to zapravo nisu:

ٱلَّذِينَ يَتَّخِذُونَ ٱلْكَٰفِرِينَ أَوْلِيَآءَ مِن دُونِ ٱلْمُؤْمِنِينَ أَيَبْتَغُونَ عِندَهُمُ ٱلْعِزَّةَ فَإِنَّ ٱلْعِزَّةَ لِلَّهِ جَمِيعًا ١٣٩

139 koji prijateljuju sa nevjernicima, a ne s vjernicima! Zar kod njih traže snagu, a sva snaga pripada samo Allahu?

En-Nisa', 139