Sekularizam je religija ateista

Svijet odavno vrvi od onih koji se nazivaju ateistima ili agnosticima, u politici, u vlastima brojnih država, u ekonomiji, kulturi, nekulturi, ratovima, svakodnevnom preživljavanju. Nazivaju se ateistima ili agnosticima, a šta to podrazumjeva, šta zaista vjeruju i koji način života primjenjuju, u pojedinačnom smislu teško je znati, ali globalno posmatrajući njihovo djelovanje daje vidljive rezultate. Temelj savremenog širenja takvog kolektivnog djelovanja, a i vjerovanja, zove se popularno – sekularizam.

Pogrešna postavka i vjernika i „ateista“ je da se ateizam temelji na nevjerovanju. Dokazano je da svaki čovjek vjeruje u nešto ili nekoga. U slučaju sekularista, ateista ali i ponekih klasičnih vjernika, moderna vjera se bazira na “religiji” zvanoj država, ponekad i materijalizam. Razni drugi ideološki „izmi,“ kao što su marksizam, boljševizam, rasizam, šovinizam, staljinizam, kapitalizam, fašizam, nacizam, komunizam, cionizam, našli su plodno tlo uglavnom u sekularnim društvima. Katastrofe dvadesetog stoljeća po gregorijanskom kalendaru, kao što su dva svjetska rata, međunarodni hladni rat, zagađenje prirode – posebno vode i zraka, moderne epidemije i pandemije, atomske bombe, testovi nuklearnog oružja, globalna pornografija, nepravedna međunarodna raspodjela prirodnih bogatstava, internacionalna pedofilija, globalna promocija homoseksualnosti, nametanje kreditnih zaduženja sa nemogućim otplatama, robovanje bankama i političarima, jačanje siromaštva, izgladnjivanje cijelih populacija, odbacivanje duhovnosti, kolonizacije… Ima toga daleko više. Sve navedeno ima svoje temelje u sekularizmu i obožavanju države, skupa sa obožavanjem materije. Odatle stižu novi ‘izmi,’ kao “državizam” i „materijalizam.”

Kako se postaviti prema ateistima, sekularistima i materijalistima koji dominiraju većinom današnjeg svijeta? Možemo reći da se Katolička crkva treba razmatrati u paketu sa sekularizmom, izraelskim cionizmom i evangelizmom Protestantske crkve sa Zapada. Komunizam i marksizam, iako naizgled suprotstavljeni svemu tome, su plodovi istog stabla. Masovni ateizam je logični izdanak svega spomenutog. Sekularizam i ateizam se mogu posmatrati i kao moderno paganstvo.

Naime, sekularizam je odavno pretvoren u pagansku religiju, sa svojim vlastitim kalendarom, dogmatskim uvjerenjima, sveštenstvom, vjerskim ratovima, božanstvima, stilom života, praznicima, svecima, hramovima, mitovima, pismima, jezikom, hereticima, fanaticima, filozofima. Veliki broj onih koji se nazivaju ateistima i agnosticima sebe su izjednačili sa sekularnim na spomenuti način, neki svjesno a neki nesvjesno.

To se može pojasniti na sljedeći način:

  1. Ateisti za sebe nerijetko kažu kako su slobodni ljudi, to jest slobodni od vjere, dogme, religije, međutim i njima su potrebni zakoni radi funkcioniranja života na ovome svijetu. Državni, to jest sekularni zakoni, koji su mahom nastali na Zapadu, a onda propagirani i nametani svugdje u svijetu, baziraju se velikim dijelom na zapadnoj verziji kršćanstva, pomiješanom sa zakonicima Starog svijeta: Rima i Atine. Ipak, vremenom se stvorio dojam da su to isključivo zakoni koji nemaju veze sa crkvenom ustanovom, koja je u zapadnjačkim društvima formalno odvojena od države. No, da li je zaista odvojena i koliko, ostaje veliko pitanje. Ovi konglomeratski zakonici se, nekada propagandom, a nekada silom, pokušavaju nametnuti cijelom čovječanstvu, a poznato je da je zakonodavstvo jedan od temelja na kojem počivaju sve religije: islam, kršćanstvo, hinduizam, … jer sljedbenici svake religije iz tekstova koje drže svetim izvode zakone po kojim uređuju svoja društva i vladaju njima. Tako ovi zakonici, nastali na ateističkom poimanju svijeta, zauzimaju mjesto religije.
  2. Ateisti, kao i svi ljudi svijeta imaju potrebu za kalendarom za dnevno, godišnje i ostala vremenska mjerenja i cikluse. Ovdje već dolazi do izražaja crkvena simbioza sa sekularizmom. Recimo, subota i nedjelja kao obavezno neradni dani su zapravo crkveni neradni dani; subota zbog hebrejskog Šabata, kada je židovima zabranjen rad, a nedjelja prema nedjeljnoj misi i prema blasfemičnom crkvenom vjerovanju da je “Bog sebi odredio sedmi dan za odmor,” pa se i ljudska bića trebaju odmarati taj dan, iako je poznato da se Allah subhanehu we te'ala nikad ne umara, pa mu samim tim ne treba ni odmor. Ovakav sedmični raspored se uspio nametnuti i među mnogim muslimanima. Godišnji kalendar za sekulariste je upadljivo rimski, još iz paganskog doba. Mjeseci u godini su nazvani po rimskim božanstvima i rimskim imperatorima. Zapadnjačka verzija zimskog Božića je skoro pa neupitna dogma na Zapadu i donekle na Istoku. Svima su obavezni neradni dani za Božiće i Nove godine, ateistima i drugima. Kupovina i razmjena darova za Božić je također “obavezna” i većina ljudi u zapadnoj hemisferi to radi po inerciji kao nešto podrazumijevajuće samo po sebi. Nova godina po rimskom kalendaru je zapravo spomendan katoličkog pape Silvestra, po čemu se praznik i zove Silvestrovo. Komunizam, koji je na geopolitičkom terenu bio interesno suprotstavljen zapadnoj i kapitalističkoj hemisferi, imao je svoje vlastite praznike, temeljene na datumima svojih revolucija i na kultu obožavanja ličnosti, što je također vid paganstva. Pošto je komunizam prihvatio proslavu Silvestrova, samo pod nazivom Nova godina, te koristio isti sedmični i isti godišnji rimski kalendar kao i Zapadnjaci, i jedna i druga geopolitička strana se mogu smatrati zapravo licem i naličjem istog paganizma. Oba su se temeljila na zakonima koje su donosili, ili još donose, obični ljudi, uglavnom po vlastitom nahođenju. Ateisti, sekularisti, materijalisti i ostali srodni, robuju takvim zakonima koji su neuniverzalni i promjenjivi, a pokušavaju ih nametnuti kao univerzalna pravila.
  3. Mnogi ateisti i agnostici smatraju arapsko, pa i hebrejsko pismo isključivo vjerskim obilježjem, istovremeno promovirajući latinično pismo kao obilježje sekularnosti, ne znajući, ili ne želeći da znaju kako se radi o službenom pismu Katoličke crkve, kao i starog Rimskog carstva. To pismo je sada globalno nametnuto u širenju ateizma i sekularizma. Međutim, arapski brojevi su zadržani na globalnoj sceni, vjerovatno kao praktičniji u odnosu na rimske brojeve. Arapske brojeve ateisti ne odbacuju kao nešto religijsko.
  4. Sličnosti sa džahilijetom ili drevnim paganstvom ovdje ne prestaju. Bankovni sistemi sekularne uprave su pretežno temeljeni na uzimanju kamata i duboko su umreženi u savremeni finansijski svijet. Javna promocija homoseksualnosti je odavno prisutna, ali tek zadnjih par decenija, ili manje, otprilike, to se radi na visoko institucionalnom nivou. Na primjer, u SAD-u izvjesno vrijeme traju političke rasprave za i protiv homoseksualaca u američkoj armiji. Neke američke savezne države su već legalizirale homoseksualne brakove i mogućnosti usvajanja djece za njih. Evropska Unija na sofisticiran način ucjenjuje svoje države članice, kao i one države koje bi im se priključile, sa insistiranjem na legalizaciji homoseksualizma. Javna pornografija i prostitucija su već legalni niz godina u Holandiji, Njemačkoj, Francuskoj… Pedofilija, pornografija i homoseksualizam već nastupaju skupa kao u nekoj ‘koaliciji,’ preko interneta, na ulicama, u literaturi, televiziji, kinematografiji, reklamnim porukama, čak i dječijim slikovnicama i crtanim filmovima, širom zapadnog svijeta, uz dobrano zahvaćenu i istočnu hemisferu. Ovdje se već može prepoznati opomena: “Luta, kad reče narodu svome: “Zašto vršite razvrat koji niko prije vas na svijetu nije činio? Sa strašću prilazite muškarcima, umjesto ženama. Vi ste narod koji prelazi sve granice zla!” 1
Pročitajte:  Samo pošteno...

Tako, sa židovima i kršćanima samo ako su iskreni deklarisani sljedbenici svojih svetih knjiga, treba se ophoditi kao prema „sljedbenicima Knjige“, dok pri susretu sa onima što naglašavaju da su ateisti, modernisti ili onima što insistiraju na sekularizmu po svaku cijenu, treba se ophoditi kao prema paganima, mnogobošcima i obožavateljima dunjaluka, neovisno od toga da li imaju muslimanska, kršćanska, hebrejska, slavenska ili kineska imena.

U Kur’anu, u pričama o vjerovjesnicima 'alejhimusselam i njihovim narodima imamo mnoge pouke kako se odnositi prema paganima u vremenima njihove prevlasti. Obaveza nam je da ih pozivamo mudrošću i lijepim savjetom.

  1. El-A’raf, 80-81.