Upitana je Stalna komisija za fetve o pozivu na zbližavanje sunija i šiija, pa je odgovorila sljedeće1:

„Zaista su se Druzi2, Nusajrije3 i Ismailije 4, te ostali koji im sliče, kao Behaije5, poigrali sa vjerskim tekstovima6i propisali sebi ono što Allah nije dozvolio, i tako krenuli putem Jevreja i kršćana u iskrivljavanju i mijenjanju vjere. Uradili su to slijedeći strasti i povodeći se za kolovođom prve smutnje Abdullahom ibn Sebe’ El-Humejrijem7a on je glava novotarije, zablude i rascjepkanosti svih muslimana. Njegovo zlo i iskušenje je sveobuhvatno, i zbog njega su u smutnju pale mnoge grupe muslimana pa zanevjerovale nakon islama, i upravo se njegovim uzrokom desila podjela među muslimanima.

 

Stoga je poziv na zbližavanje između ovih grupacija i iskrenih muslimana poziv koji nema koristi, a trud da se ostvari susret između njih i iskrenih muslimana trud osuđen na propast – jer su ove sekte, te kršćani i Jevreji sličnih srca u zastranjivanju, iskrivljavanju (vjere), nevjerstvu, zabludi, mržnji i spletki prema muslimanima, makar raznovrsne bile njihove težnje i pojila8 a različiti ciljevi i strasti. Zato je njihov primjer kao primjer Jevreja i kršćana u odnosu na poziv ka zbližavanju sa muslimanima.

 

U ostvarenje ovog poziva na zbližavanje (sunija i šiija ) trud je uložila grupa egipatskih učenjaka sa Azhara, pa odmah nakon Drugog svjetskog rata povela dijalog sa Kumijem, irancem i šiijom.  Uložili su veliku ozbiljnost u nastojanju zamišljenog zbližavanja. Ovi učenjaci  su bili malobrojni, ali su bili  veliki  i iskreni učenjaci, od onih čija su srca čista9, ali su se obmanuli upravo s ovim pozivom. Život ih nije naučio iskustvu, pa su izdali magazin kojeg nazvaše „Magazin o zbližavanju“, ali ubrzo se otkri njihova stvar onima što bijahu zavedeni njima, pa natrag krenu  stvar ove grupe koja je pozivala na zbližavanje. I nije se čuditi, jer su srca jednih (sunija) i drugih (šiija) međusobno različita, razmišljanja suprotstavljena, a svjetonazori kontradiktorni – daleko je, daleko da se spoje dvije suprotnosti i ujedine dvije oprečne stvari.“ 10