By Pitanje:
Sta je rekla Zejneb bint Alijj b. Ebi Talib radijellahu 'anhuma u Šamu pred Jezidom, u svom govoru odmah nakon događaja na Kerbeli? I zašto je Jezid odbio pustiti porodicu Husejna radijellahu 'anhu ?
Ako nije Jezid licno izvršilac, nije li ono što se desilo porodici (ehlu bejt) Allahovog Poslanika sallallahu ‘alejhi ve sellem, bilo naređenjem od njega (Jezida)?
Odgovor:
Zahvala pripada Allahu, neka su salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu i sve njegove ashabe.
Muslimani nisu prestali bivati u iskušenju i belaju od navođenja slabih predaja i lažnih priča iz zabilješki historije. A da razuman čovjek razmotri i analizira govora Allaha Uzvišenog (u prijevodu): ‘ Taj umet je bio i nestao…’ 1, zatim da zaustavi svoj jezik i zašuti od raspravljanja u vezi hadisa koji spominju fitne, i da se ogradi od nepravde pred svojim Gospodarom, i uzme za svjetonazor ljubav prema porodici Allahovog Poslanika sallallahu ‘alejhi ve sellem, i mržnju prema njihovim neprijateljima – tako bi bio bogobojazniji kod svog Gospodara i predaniji svojoj vjeri.
U mnogim rivajetima kojima se prenose predaje koje se tiču fitne koja se desila između muslimana, se izdvajaju prenosioci optuženi (za laž), poznati lažovi, ili nepoznate osobe, otuda nije dozvoljeno nikome da se oslanja na nešto od onoga što prenose ovi, jer su isti izgubili ‘adalet/pravednost 2 Uzvišeni Allah kaže:
يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوٓا۟ إِن جَآءَكُمْ فَاسِقٌۢ بِنَبَإٍ فَتَبَيَّنُوٓا۟ أَن تُصِيبُوا۟ قَوْمًۢا بِجَهَٰلَةٍ فَتُصْبِحُوا۟ عَلَىٰ مَا فَعَلْتُمْ نَٰدِمِينَ ٦
6 O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.
El-Hudžurat, 6
Od ovih lažnih predaja je i ono što bilježi Et-Taberi rahimehullah u svome “Et-Tarihu“ (461/5), i Ibn Asakir rahimehullah u svome djelu “Tarihu Dimešk“ (176/69) preko Ebu Mihnefa, od Harisa b. Ka'ba, od Fatime b. Alijj rahimehumullah da je rekla:
“Kada smo dovedeni da sjednemo pred Jezida b. Muaviju, blago nam se obrati, naredi da nam se nešto donese, i ljubazno se ponese. Rekla je (tj.Fatima): zatim čovjek od naroda Šama, a bijaše crvenkast, ustade prema Jezidu pa reče: ‘O vođo pravovjernih, pokloni mi ovu’, misleći na mene, a bila sam mlada djevojka, naočita, pa sam zadrhtala i preplašila se. Pomislila sam da im je to dozvoljeno, pa sam se uhvatila za odjeću svoje sestre Zejneb. Rekla je (tj.Fatima) – a moja sestra Zejneb bijaše starija i razumnija od mene, znala je da to tako ne može pa je progovorila: ‘Lažeš, tako mi Allaha, i zlo činiš, to ne može pripadati ni tebi ni njemu.
Pa se razljuti Jezid i reče: ‘Ti lažeš, tako mi Allaha, to je moje pravo, ako želim da to učinim učinit ću. Rekla je (tj.Zejneb): ‘Ne, tako mi Allaha, to ti Allah nije učinio tvojim pravom, osim da izađeš iz naše vjere i ispoljiš drugu mimo naše vjere.’
Kaže Fatima: Ražljuti se Jezid, plahnu i uzruja se, a zatim reče: ‘Meni se obraćaš s ovim? Tvoj otac i brat su izašli iz vjere!’.
Reče mu Zejneb: ‘Allahovom vjerom, i vjerom mog oca, i vjerom mog brata i djeda, si ti upućen, i tvoj otac i tvoj djed.’ Reče joj: ‘Lažeš, o Allahova neprijateljice.’ Ona reče: ‘Ti si si vladar koji potčinjava, psuješ nepravedno, i nadvladavaš svojom vlašću.’
Kaže (tj.Fatima): ‘Tako mi Allaha, kao da se zastidio, pa zašuti. Zatim se vrati onaj šamljanin pa reče: ‘O vladaru pravovjernih, pokloni mi ovu djevojku.’ On odgovori: ‘Budi neženja , Allah ti dodijelio smrt da te dokrajči.'“
Ovako prenosi i Ibn Kesir rahimehullah u “El-Bidajetu ve-n-nihajeh (11/562)” putem Ebu Mihnefa.
Ebu Mihnef se zove Lut b. Jahja.
Kaže Ez-Zehebi rahimehullah : „Njegovi hadisi su pokvareni, ne može se pouzdati u njih, odbacio ga je Ebu Hatim rahimehullah i drugi.
Kaže Ed-Darakutni rahimehullah : slab.
Kaže Ibn Me'in rahimehullah : nije pouzdan.
Kaže Murre rahimehullah : ne vrijedi ništa.
I kaže ibn Adijj rahimehullah : šija gorljivi, pristalica njihovih predaja.“ 3
Otuda ova (prethodno navedana) predaja je laž, nije ispravna.
Od onoga što oni (šije) spominju jeste da je Jezid b. Muavija čaprkao štapom po zubima (sjekutićima) (mrtvog) Husejnaradijellahu 'anhu , pa da mu je rekla Zejneb radijellahu 'anha : “Da li ti misliš, o Jezide, budući da si od nas uzeo predjele zemlje i obzorja neba, pa smo došli na to (postadosmo) da nas se vodi kao što se vodi roblje, da je na Allahu da nam dadne poniženje, a tebi da dodjeli počast, i da je sve to zbog veličine tvog ugleda kod Njega, pa si uzdigao nos, i gledaš u svoju suosjećajnost veseo i radostan. Je li to od pravde, o sine oslobođenog roba, tvoje omamljivanje vlastitih slobodnih žena i vlastitih robinja, i što vodiš kćeri Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kao roblje, otkrio si njihova vela i pokazao njihova lica, da ih neprijatelj goni (kao deve) pjevajući od zemlje do zemlje.”
Ovo je upravo jedna od predaja koje nemaju osnova u knjigama učenjaka, već je to od predaja u čijim se rivajetima izdvajaju, po laži poznate pristalice šiizma.
Kaže šejhu-l-islam Ibn Tejmijje rahimehullah : “Ono što je potvrđeno u Sahihu Buharije je ‘da je glava odnešena pred Ubejdullaha b.Zijadu, te je on počeo da se igra strugajući štapom po nj. prednjim zubima, u prisustvu Enesa b. Malika radijellahu 'anhu.
U Musnedu stoji da je to bilo u prisustvu Ebu Berzeta El-Eslemija radijellahu 'anhu . Međutim, neki ljudi to prenose prekinutim senedom da je ovo čaprkanje (po prednjim zubima ubijenog Husejna) bilo u prisustvu Jezida b. Muavije, dakle, to je neosnovano.” 4
Takođe je rekao: “Jezid b. Muavija bio je u Šamu, odnosno nije bio u Iraku za vrijeme ubistva Husejna radijellahu 'anhu . Otuda onaj ko prenosi da je on čačkao po njegovim zubima štapom u prisustvu Enesa i Ebi Berzeta, a pred Jezidom, pa takav je lažov bez sumnje,na stepenu laži koja je poznata putem mutevatir predaje .” 5
Drugo:
Poznato je da Jezid b. Muavija nije naredio ubistvo Husejna radijellahu 'anhu , niti da je bio zadovoljan time, čak je pogrdio Ibn Zijada zbog njegovog ubistva, a plemenito se ponio prema Husejnovoj radijellahu 'anhu porodici koji su bili s njim na putovanju, a zatim ih je otpratio u Medinu, bez da ih je pritvorio kod sebe.
Rekao je šejhu-l-islam ibn Tejmije rahimehullah : “Jezid sin Muavijin rodio se za vrijeme hilafeta Osmana b. Affana radijellahu 'anhu . Nije bio od onih koji su poznati po vjeri i pobožnosti, bio je od muslimanske omladine. Zaposjeo je vlast nakon svog oca uz negodovanje jednog dijela muslimana, a na zadovoljstvo drugog dijela njih. Bila je pri njemu hrabrost i plemenitost, nije bio poznat po razvratu kako to prenose o njemu njegovi oponenti. Za vrijeme njegove uprave (hilafetom) desili su se izvjesni veliki događaji. Jedan od tih događaja je i ubistvo Husejnaradijellahu 'anhu . On nije naredio ubistvo Husejna radijellahu 'anhu , niti je pokazao radost zbog njegovog ubistva, niti je čaprkao štapom po njegovim zubima, niti je odnio glavu Husejna radijellahu 'anhu u Šam. Međutim, naredio je da se spriječi Husejn radijellahu 'anhu (u preuzimanju vođstva u Iraku), da ga se odagna od vlasti, pa makar to bilo i sa borbom.
Njegovi zastupnici (u Iraku) su pridodali (određene stvari) na ovu njegovu naredbu. Šemr b. Zi-l-Dževšen je podsticao Ubejdillaha b. Zijada na ubistvo Husejna radijellahu 'anhu , pa je Ubejdullah b. Zijad učinio nasilje nad njim. Husejn radijellahu 'anhu je tražio od njih da dođe do Jezida, ili da ode na granice (hilafeta) kao jedan od onih koji čuvaju granice, ili da se vrati u Meku. Pa su mu zabranili sve to, osim da im se preda kao zarobljenik. Naredio je Omeru b. Sa'du borbu protiv njega pa su ga nepravedno ubili, njega i skupinu iz njegove porodice.
Njegovo ubistvo bijaše od velikih musibeta. Uistinu, ubistvo Husejna radijellahu 'anhu , i prije toga ubistvo Osmana radijellahu 'anhu , su bili od najvećih uzroka fitne u ovom umetu; a ubili su ih oni koji su od najgorih stvorenja kod Allaha.
Kada je došle njegova (Husejnova) porodica pred Jezida b.Muaviju, počastio ih je i otpratio u Medinu. Prenosi se od njega da je proklinjao Ibn. Zijada zbog njegovog ubistva, i da je rekao: ‘Bio sam zadovoljan sa pokornošću stanovnika Iraka bez da ubiju Husejna.’ Međutim, ujedno s tim, nije bilo vidljivo pri njemu osuđivanje njegovog ubistva, niti da se svetio zbog njega, niti da je tražio odmazdu za njega, a to mu je bilo obaveza. Zato su sljedbenici istine počeli da ga grde zbog ostavljanja vadžiba, pridodajući na to i neke druge stvari. A što se tiče njegovih protivnika – povećali su na to mnoštvo od izmišljotina.” 6
Navodi se da je poslije žalio za ubistvom Husejna, i da je govorio: “A šta bi mi bilo da sam podnio ezijet, da sam ga primio u svojoj kući, i da sam ga ovlastio u onome što je želio, pa makar to po mene bilo sramotom i slabošću u mojoj vlasti, a zbog pažnje prema Allahovom Poslaniku sallallahu ‘alejhi ve sellem, i brige za njegovo pravo, i brige za njegovom rodbinom.”
Zatim je rekao (tj. Jezid): “Allah prokleo ibn Merdžaneta (Ubejdullah b.Zijad) jer on ga je izveo i prisilio, a bio je tražio (Husejn) od njega da ga pusti da ide svojim putem, ili da meni dođe, ili da bude na jednoj od granica muslimana (hilafeta) dok ga Allah Uzvišeni ne usmrti na tome, pa ne učini (Ubejdullah b.Zijad) tako, i odbi ga, i još ubi ga, pa omrzi mene njegovim ubistvom kod muslimana, i posija u njihovim srcima spram mene neprijateljstvo, pa me zamrzi i dobročinitelj i griješnik sa onim što ljudi uvećaše u mom ubistvu Husejna. A šta ja imam ja sa Ibn Merdžanetom – Allah ga prokleo i rasrdio se na njega.” 7
Rekao je ibn Kesir rahimehullah : „Najviše što se prigovara Jezidu b. Muaviji od njegovih djela jeste pijenje vina, da je pristupao nečemu od razvrata, a što se tiče ubistva Husejna radijellahu 'anhu , pa uistinu on – kao što je rekao njegov djed Ebu Sufjan radijellahu 'anhu na Dan Uhuda – : ‘Nije to naredio, pa mu nije ni zlo nanio.’
Naveli smo da je (Jezid) rekao: “Da sam bio ja, ne bih uradio prema njemu (Husejnu) ono što je uradio Ibn Merdžane, tj. ‘Ubejdullah ibn Zijad.” A rekao je izaslanicima koji su mu bili došli sa njegovom glavom: “Bilo bi vam dosta pokornosti i bez ovog .” Pri tome, ništa im nije uručio, a počastio je porodicu Husejnovu radijellahu 'anhu i vratio im sve ono što im je bilo nestalo, i još dodatak na to. Vratio ih je u Medinu u veličanstvenoj ljepoti i raskoši, a njegova (Jezidova) porodica je jadikovala u vlastitoj kući za Husejnom zajedno sa njegovom porodicom dok su bili kod njega (Jezida) tri dana.“ 8
Ovo (napisano) nije radi odbrane i izražavanja prijateljstva prema Jezidu, nego središnji stav naspram njega: njegov propis je kao i propis nekog drugog od pokvarenih namjesnika, zulumčara – niti mu se izražava prijateljovanje niti neprijateljovanje, niti se vole niti grde.
Kaže šejhu-l-islam Ibn Tejmije rahimehullah : “Zbog ovoga je ono na čemu opstoji vjerovanje ehlu sunneta i imama ummeta da se on ne psuje niti voli.”
Rekao je Salih b. Ahmed b. Hanbel rahimehumallah : “Rekao sam svome ocu (tj.imamu Ahmedu) : ‘Narod zaista govori da oni vole Jezida?’ Reče: ‘O sinčiću, da li Jezida voli bilo ko koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan? Pa rekoh: ‘O oče, pa zašto ga onda ne proklinješ?’ Reče: ‘O sinčiću, a kada si ti vidio svoga oca da ikoga proklinje.” 9
Takođe je rekao (tj.Ibn Tejmijje): „Rekao je Ebu Muhammed El-Makdisi rahimehullah , kada je bio upitan o Jezidu – u onome što je došlo do mene – : ‘niti se psuje, niti voli.’ Došlo je do mene takođe da je naš djed Ebu Abdullah b. Tejmijje rahimehullah bio upitan o Jezidu, pa je rekao: “Ne oduzimaj niti dodaji.”
Ovo je ono najpravednije i najljepše od govora o njemu i njemu sličnim. 10
Za više informacija u vezi ispravnog stava prema Jezidu pogledati fetvu br.23116.
A Allah najbolje zna.