Odlike Allahovog Poslanika (12-15)

Dvanaesta odlika se odražava u sljedećem: Isa 'alejhisselam je izliječio slijepa čovjeka (tj.vratio mu vid) dok su oči slijepca ostale na svome mjestu. S druge strane, Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je vratio oko nakon što je isto poteklo niz obraz1. U ovome je dvojaka mu'džiza: spajanje i namještanje oka nakon što je iscurilo, a drugo je vraćanje vida tome oku nakon što je bio izgubljen.

Trinaesta odlika je u tome da je broj mrtvih koje je Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem oživio imanom/vjerovanjem nakon nevjerstva veći od broja onih čija je tijela oživio Isa 'alejhisselam – a doći će pojašnjenje šta je imanski život, a šta život tijela.

Četrnaesta odlika je da Allah piše svakome od vjerovjesnika od nagrade onoliko koliko njegov ummet učini djela, riječi i stanja dobra. Ummet našeg Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem predstavlja polovinu stanovnika Dženneta2. Allah je obavjestio da je Poslanikov sallallahu 'alejhi ve sellem ummet najbolji ummet koji se pojavio u čovječanstvu3 , a najbolji su ummet samo zato što su se okitili osobinama spoznaje, dobrih djela, stanja, lijepog govora i ispravnih postupaka. Ne postoji spoznaja dobra, niti stanje dobra, niti ibadet, niti govor, niti nešto drugo od onoga što približava Allahu, a na što je ukazao Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem i čemu je pozivao, osim da će on sallallahu 'alejhi ve sellem imati nagradu svakoga ko je radio po tome do Sudnjeg dana4 . Nijedan od vjerovjesnika nije dosegao ovaj stepen. U hadisu je došlo: „Stvorenja su Allahova čeljad, najdraži Njemu su oni najkorisniji Njegovoj čeljadi5. Pa kada je Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem bio od koristi polovini stanovnika Dženneta, kao i drugim od vjerovjesnika – zapravo je bio na korist i dijelu preko polovice stanovnika Dženneta – onda je njegov stepen u blizini Allahu shodno stepenu koristi drugima. Dakle, nema znalca iz njegovog ummeta osim da on ima poput nagrade njegove spoznaje uz dodatak njegovoj vjerovjesničkoj sallallahu 'alejhi ve sellem spoznaji; nema nijednog vjernika u nekom stanju dobra od pripadnika njegovog sallallahu 'alejhi ve sellem ummeta osim da Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem ima poput njegove nagrade za to stanje, uz dodatak svakome stanju dobra koje je Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem doživio; nema nijednog govornika koji je rekao nešto čime se približava Allahu osim da i njemu sallallahu 'alejhi ve sellem pripada ista ta nagrada, uz dodatak nagrade za njegov vlastiti govor i dostavljanje poslanice; ne postoji djelo kojim se približava Allahu, poput namaza, zekata, oslobađanja iz ropstva, džihada, dobročinstva, općeg dobra, zikra, sabura, oprosta, prelaska preko greške, osim da i Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem ima poput nagrade onoga ko je to činio, dodajući na to nagradu njemu za njegova djela; nema uzvišenog stepena niti visokog položaja koje je zadobio neko iz njegovog ummeta po njegovom ukazu i upućivanju osim da i on sallallahu 'alejhi ve sellem ima nagradu poput te, pridodajući tome njegov stepen i položaj. Sve ovo mnogostruko povećava činjenica da ko iz njegovog ummeta poziva ka uputi6, ili uvede neku lijepu praksu ima nagradu svakoga ko to čini, i tako nagradu svih koji su to radili – zatim će se sve ovo umnogostručiti našem Vjerovjesniku sallallahu 'alejhi ve sellem jer je on prvi na to dobro ukazao i uputio. Zbog toga je Musa 'alejhisselam zaplakao u noći Israa plačem kojim je zaželio blagostanje koje će pripasti Vjerovjesniku sallallahu 'alejhi ve sellem jer će iz Vjerovjesnikovog sallallahu 'alejhi ve sellem ummeta ući u džennet veći broj nego li iz ummeta Musaa 'alejhisselam 7. Nije plakao iz zavisti prema Poslaniku sallallahu 'alejhi ve sellem – kako to neosnovano misle neke neznalice – već iz žalosti što ga je mimoišao položaj koji će pripasti Poslaniku sallallahu 'alejhi ve sellem .

Petnaesta odlika se odražava tome da je Allah poslao svakog vjerovjesnika samo njegovom narodu, dočim je našeg Vjerovjesnika Muhammeda sallallahu 'alejhi ve sellem poslao i džinnima i ljudima. 8Otuda svakome vjerovjesniku pripada nagrada dostavljanja poslanice svome narodu, dok našem Vjerovjesniku sallallahu 'alejhi ve sellem pripada nagrada dostavljanja poslanice svima onima kojima je poslan, jednom po osnovi direktnog dostavljanja, a zatim (kada to drugi dostavi) po osnovi što se poslanica njemu pripisuje. Zbog toga je Allah ovo istakao kao blagodat prema njemu sallallahu 'alejhi ve sellem , kada je rekao:

وَلَوْ شِئْنَا لَبَعَثْنَا فِى كُلِّ قَرْيَةٍ نَّذِيرًا ٥١

51 Da hoćemo, u svaki grad bismo poslali nekoga da opominje;

Al-Furqane, 51

Ovo nabrajanje blagodati se očituje u sljedećem: da je Allah poslao u svako naselje opominjača ne bi Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem zadobio osim nagradu za opominjanje stanovnika svog vlastitog naselja9.

Navigacija serijalom<< Odlike Allahovog Poslanika (8-11)

  1. Upućuje na predaju koju bilježi Ebu Ja'la i Ebu Nu'ajm „da je Katade radijellahu 'anhu pogođen u oko na dan Uhuda, pa je zjenica potekla niz obraz, i htjedoše neki da je presjeku te upitaše Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem , a on odgovori: Ne! Zatim ga pozva pa zatvori njegovo oko svojim dlanom. Poslije nije znao koje njegovo oko je bilo pogođeno.“ Ovo spominje Es-Sujuti (1/541), a citirani izraz je u Musnedu Ebu Ja'la. Istu predaju je naveo i El-Hejsemi u El-Medžme'a (297,298/8) rekavši: u njegovom lancu prenosilaca je Jahja ibn Abdulhamid El-Hammani a on je slab prenosioc. Kažem (tj.Albani): Međutim, ista predaja kod Ebu Nu'ajma (str.418) se prenosi s druga dva lanca, tako da ojačavaju citiranu predaju.

  2. Ovo se prenosi u Hadisu Ebu Se'ida El-Hudrija, da je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem rekao: „Allah će reći na Sudnjem danu: ‘O Ademe’ On će odmah odgvoriti: ‘Odazivam ti se Gospodaru, odazivam.’ Pa će pozvati glasom: ‘Allah ti naređuje da od svog potomstva izvedeš otpremu za Vatru.’ On će reći: ‘O Gospodaru, koliki je broj za vatru?’ Reći će: ‘Od svake hiljade – mislim da je rekao – devetsto devedeset i devet. Tada će trudnica pobaciti svoj plod, osijediti dijete, i vidjet ćeš ljude pijane, a ustvari neće biti pijani nego će Allahova kazna biti žestoka. Ovo saznanje bijaše teško ljudima, dotle da su im se lica promijenila, pa Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem reče: ‘Od Je'džudža devetsto devedeset i devet, a od vas jedan. Zatim, vi ste među ljudima kao jedna crna dlaka na boku bijeloga bika, ili kao bijela dlaka na boku crnoga bika. Zaista se nadam da ćete biti četvrtina stanovnika Dženneta’. Odmah smo uzviknuli “Allahu ekber,” a on zatim reče: ‘…trećina stanovnika Dženneta’ – pa smo opet donijeli tekbir – a onda reče: ‘…polovina stanovnika Dženneta’, pa opet donesosmo tekbir.“ Ovaj hadis bilježe Buharija, Muslim i drugi; zabilježen je u Es-Sahihah pod brojem (3250), u Sahihu-l-Džami’ (7998).

  3. Autor cilja na govor Uzvišenog:

    Alu-Imran,

    .

  4. Autor aludira na hadis: „Ko uvede u islam lijepu praksu ima nagradu za to, i nagradu svih onih koji budu nakon njega to činili bez da se njihova nagrada imalo umanji…“.Hadis bilježe Muslim i drugi, a prenosi se putem Džerira ibn ‘Abdullaha El-Bedželija radijellahu 'anhu . Zaveden je u Ahkamu-l-dženaiz na str.176.

  5. Kažem (tj.Albani): Ovaj hadis ima veoma slab lanac prenosilaca iako je čuven među muslimanima. Ovo sam pojasnio u Silsiletu-l-ehadisi-d-da'ifeh (3591), te Revdu-n-nadir (433,434/1). Međutim, dovoljan je namjesto ovog drugi hadis kojeg prenosi Džabir ibn ‘Abdullah od Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem da je rekao: „Najbolji ljudi su oni koji su najkorisniji ljudima.“ Ovaj hadis je dobar (hasen), kako sam to objasnio u Es-Sahihah (426). Kada bi bilo da je autor stavio ovaj hadis umjesto gore citiranog bilo bi bolje.

  6. Autor cilja na riječi Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem : „Ko bude pozivao ka uputi ima nagradu poput svih onih koji ga budu slijedili, a to neće umanjiti ništa od njihove nagrade…“ Hadis bilježe Muslim i drugi, a uvršten je u Es-Sahihah pod br.: 863.

  7. Ovo je vjerodostojno prenešeno u kazivanju o Mi'radžu, u hadisu kojeg prenosi Enes ibn Malik radijellahu 'anhu od Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem koji kaže: „Zatim sam bio uspet na šesto nebo… pa kada sam završio – kad ono Musa. Džibril reče: ‘Nazovi mu selam.’ Ja ga poselami i on uzvrati a onda reče: ‘Dobrodošlica nek je bratu dobrome, i vjerovjesniku dobrome.’ Pa kada sam prešao on zaplaka. Bijaše mu rečeno: ‘Šta te rasplakalo?’ pa odgovori: ‘Plačem jer je nakon mene poslat čovjek iz čijeg će ummeta više ljudi ući u džennet negoli iz mog ummeta.“ Hadis bilježe Buharija i Muslim i drugi; naveden je u valorizaciji hadisa ‘Fikhu-s-sireti/Tahridžu fikhi-s-sireti: str.64.

  8. Kao što je u govoru Uzvišenog:

    وَمَآ أَرْسَلْنَٰكَ إِلَّا رَحْمَةً لِّلْعَٰلَمِينَ
    ١٠٧

    107
    a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.

    Al-Anbiya, 107

    بِسْمِ ٱللَّهِ ٱلرَّحْمَٰنِ ٱلرَّحِيمِ تَبَارَكَ ٱلَّذِى نَزَّلَ ٱلْفُرْقَانَ عَلَىٰ عَبْدِهِۦ لِيَكُونَ لِلْعَٰلَمِينَ نَذِيرًا
    ١

    1
    Neka je uzvišen Onaj koji robu Svome objavljuje Kur'an da bi svjetovima bio opomena,

    Al-Furqane, 1

    Dokaz istome su riječi Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem : „Dato mi je pet stvari koje nisu date nijednom vjerovjesniku prije mene: potpomognut sam (protiv neprijatelja) strahom na mjesec dana hoda; učinjena mi je Zemlja mesdžidom i čistom, pa kada kojeg god čovjeka iz moga ummeta dosegne namaz, neka klanja; dozvoljen mi je ratni plijen; bijaše prije vjerovjesnik slat samo svome narodu a ja sam poslan svim ljudima; i dat mi je šefa'at.“ Hadis bilježe Buharija i Muslim i drugi preko Džabira; zaveden je u Irvau-l-galil (285) .

  9. Rekoh (tj.Albani): U ovome govoru je pristojna napomena da nema međusobne isključivosti između citiranog ajeta (25:51) i riječi Uzvišenog:

    إِنَّآ أَرْسَلْنَٰكَ بِٱلْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا ۚ وَإِن مِّنْ أُمَّةٍ إِلَّا خَلَا فِيهَا نَذِيرٌ
    ٢٤

    24
    Mi smo te poslali s Istinom da radosne vijesti donosiš i da opominješ; a nije bilo naroda kome nije došao onaj koji ga je opominjao.

    Fatir, 24

    Ovo važi jer se s prvim ajetom cilja na Poslanikovo sallallahu 'alejhi ve sellem vrijeme, a sa drugim ajetom se cilja na vrijeme prije njega.