Dvanaesta odlika se odražava u sljedećem: Isa 'alejhisselam je izliječio slijepa čovjeka (tj.vratio mu vid) dok su oči slijepca ostale na svome mjestu. S druge strane, Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je vratio oko nakon što je isto poteklo niz obraz1. U ovome je dvojaka mu'džiza: spajanje i namještanje oka nakon što je iscurilo, a drugo je vraćanje vida tome oku nakon što je bio izgubljen.

Trinaesta odlika je u tome da je broj mrtvih koje je Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem oživio imanom/vjerovanjem nakon nevjerstva veći od broja onih čija je tijela oživio Isa 'alejhisselam – a doći će pojašnjenje šta je imanski život, a šta život tijela.

Četrnaesta odlika je da Allah piše svakome od vjerovjesnika od nagrade onoliko koliko njegov ummet učini djela, riječi i stanja dobra. Ummet našeg Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem predstavlja polovinu stanovnika Dženneta2. Allah je obavjestio da je Poslanikov sallallahu 'alejhi ve sellem ummet najbolji ummet koji se pojavio u čovječanstvu3 , a najbolji su ummet samo zato što su se okitili osobinama spoznaje, dobrih djela, stanja, lijepog govora i ispravnih postupaka. Ne postoji spoznaja dobra, niti stanje dobra, niti ibadet, niti govor, niti nešto drugo od onoga što približava Allahu, a na što je ukazao Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem i čemu je pozivao, osim da će on sallallahu 'alejhi ve sellem imati nagradu svakoga ko je radio po tome do Sudnjeg dana4 . Nijedan od vjerovjesnika nije dosegao ovaj stepen. U hadisu je došlo: „Stvorenja su Allahova čeljad, najdraži Njemu su oni najkorisniji Njegovoj čeljadi5. Pa kada je Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem bio od koristi polovini stanovnika Dženneta, kao i drugim od vjerovjesnika – zapravo je bio na korist i dijelu preko polovice stanovnika Dženneta – onda je njegov stepen u blizini Allahu shodno stepenu koristi drugima. Dakle, nema znalca iz njegovog ummeta osim da on ima poput nagrade njegove spoznaje uz dodatak njegovoj vjerovjesničkoj sallallahu 'alejhi ve sellem spoznaji; nema nijednog vjernika u nekom stanju dobra od pripadnika njegovog sallallahu 'alejhi ve sellem ummeta osim da Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem ima poput njegove nagrade za to stanje, uz dodatak svakome stanju dobra koje je Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem doživio; nema nijednog govornika koji je rekao nešto čime se približava Allahu osim da i njemu sallallahu 'alejhi ve sellem pripada ista ta nagrada, uz dodatak nagrade za njegov vlastiti govor i dostavljanje poslanice; ne postoji djelo kojim se približava Allahu, poput namaza, zekata, oslobađanja iz ropstva, džihada, dobročinstva, općeg dobra, zikra, sabura, oprosta, prelaska preko greške, osim da i Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem ima poput nagrade onoga ko je to činio, dodajući na to nagradu njemu za njegova djela; nema uzvišenog stepena niti visokog položaja koje je zadobio neko iz njegovog ummeta po njegovom ukazu i upućivanju osim da i on sallallahu 'alejhi ve sellem ima nagradu poput te, pridodajući tome njegov stepen i položaj. Sve ovo mnogostruko povećava činjenica da ko iz njegovog ummeta poziva ka uputi6, ili uvede neku lijepu praksu ima nagradu svakoga ko to čini, i tako nagradu svih koji su to radili – zatim će se sve ovo umnogostručiti našem Vjerovjesniku sallallahu 'alejhi ve sellem jer je on prvi na to dobro ukazao i uputio. Zbog toga je Musa 'alejhisselam zaplakao u noći Israa plačem kojim je zaželio blagostanje koje će pripasti Vjerovjesniku sallallahu 'alejhi ve sellem jer će iz Vjerovjesnikovog sallallahu 'alejhi ve sellem ummeta ući u džennet veći broj nego li iz ummeta Musaa 'alejhisselam 7. Nije plakao iz zavisti prema Poslaniku sallallahu 'alejhi ve sellem – kako to neosnovano misle neke neznalice – već iz žalosti što ga je mimoišao položaj koji će pripasti Poslaniku sallallahu 'alejhi ve sellem .

Petnaesta odlika se odražava tome da je Allah poslao svakog vjerovjesnika samo njegovom narodu, dočim je našeg Vjerovjesnika Muhammeda sallallahu 'alejhi ve sellem poslao i džinnima i ljudima. 8Otuda svakome vjerovjesniku pripada nagrada dostavljanja poslanice svome narodu, dok našem Vjerovjesniku sallallahu 'alejhi ve sellem pripada nagrada dostavljanja poslanice svima onima kojima je poslan, jednom po osnovi direktnog dostavljanja, a zatim (kada to drugi dostavi) po osnovi što se poslanica njemu pripisuje. Zbog toga je Allah ovo istakao kao blagodat prema njemu sallallahu 'alejhi ve sellem , kada je rekao:

وَلَوْ شِئْنَا لَبَعَثْنَا فِى كُلِّ قَرْيَةٍ نَّذِيرًا ٥١

51 Da hoćemo, u svaki grad bismo poslali nekoga da opominje;

Al-Furqane, 51

Ovo nabrajanje blagodati se očituje u sljedećem: da je Allah poslao u svako naselje opominjača ne bi Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem zadobio osim nagradu za opominjanje stanovnika svog vlastitog naselja9.

Navigacija serijalom<< Odlike Allahovog Poslanika (8-11)Odlike Allahovog Poslanika (16-20) >>

Možda vam se sviđa

Komentari

Komentari su zatvoreni.