Ovo je . dio od 12 u serijalu Odgovori na šubhe (nejasnoće) suvremenika

 

  1. Osjećaj tvrdoće i grubosti srca.

Ovo se očituje time da učenje Kur'ana ne ostavlja trag na srcu čovjeka, niti njegovo slušanje, niti osjeća skrušenost u namazu. Spomen smrti i svega što dolazi nakon nje takođe ne ostavlja trag na srcu čovjeka. Ovo stanje Uzvišeni spominje kroz pokudu sinova Israilovih nakon što su vidjeli Allahove dokaze i oživljavanje mrtvog čovjeka:

ثُمَّ قَسَتْ قُلُوبُكُم مِّنۢ بَعْدِ ذَٰلِكَ فَهِىَ كَٱلْحِجَارَةِ أَوْ أَشَدُّ قَسْوَةً وَإِنَّ مِنَ ٱلْحِجَارَةِ لَمَا يَتَفَجَّرُ مِنْهُ ٱلْأَنْهَٰرُ وَإِنَّ مِنْهَا لَمَا يَشَّقَّقُ فَيَخْرُجُ مِنْهُ ٱلْمَآءُ وَإِنَّ مِنْهَا لَمَا يَهْبِطُ مِنْ خَشْيَةِ ٱللَّهِ وَمَا ٱللَّهُ بِغَٰفِلٍ عَمَّا تَعْمَلُونَ ٧٤

74 Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom ruši. – A Allah motri na ono što radite.

El-Bekare, 74

Ibn Kesir rahimehullah je u tefsiru ovog ajeta rekao da je Allah zabranio vjernicima da budu ovakvog stanja rekavši:

أَلَمْ يَأْنِ لِلَّذِينَ ءَامَنُوٓا۟ أَن تَخْشَعَ قُلُوبُهُمْ لِذِكْرِ ٱللَّهِ وَمَا نَزَلَ مِنَ ٱلْحَقِّ وَلَا يَكُونُوا۟ كَٱلَّذِينَ أُوتُوا۟ ٱلْكِتَٰبَ مِن قَبْلُ فَطَالَ عَلَيْهِمُ ٱلْأَمَدُ فَقَسَتْ قُلُوبُهُمْ وَكَثِيرٌ مِّنْهُمْ فَٰسِقُونَ ١٦

16 Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomene, i da oni ne budu kao onī kojima je još davno data Knjiga, pa su srca njihova, zato što je proteklo mnogo vremena, postala nemilosrdna, i mnogi od njih su nevjernici.

El-Hadid, 16

 

  1. Upadanje u grijeh bez opiranja.

Duša čovjeka navraća na zlo – pa kada je vlasnik duše osoba slabog imana, onda on postaje lahka meta za šejtana. Takav krši Allahove zabrane i čini grijehe bez pružanja otpora šejtanu i duši. Ponekad kalemi grijeh na grijeh i pri tome nema osjećaja kajanja nakon počinjenog, niti razmišlja o pokajanju koje bi izbrisalo tragove griješenja. Ovo stanje može biti još opasnije pa da čovjek čini grijeh pred drugima radeći to bez stida. Takav podilazi pod prijetnju iskazanu u riječima Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem : „Cijelom mom ummetu biće oprošteno osim onima koji javno čine grijehe. Zaista je od javnog činjenja grijeha to da čovjek tokom noći učini neko djelo, pa kada osvane, a Allah mu to djelo zaklonio od ljudi, on kaže: O ti i ti, juče sam učinio tako i tako. Proveo je noć a njegov Gospodar ga je zaklanjao, a kada je osvanuo razotkrio je ono što je Allah sakrio o njemu.“ 1

 

  1. Lijenost prema pokornosti i ibadetu Allahu, upropaštavanje prilika za ibadet, i rijetko spominjanje Allaha.

Ovo stanje ukazuje da nifak polagano curi u takvo srce.  Allah Uzvišeni je ovako opisao munafike:

إِنَّ ٱلْمُنَٰفِقِينَ يُخَٰدِعُونَ ٱللَّهَ وَهُوَ خَٰدِعُهُمْ وَإِذَا قَامُوٓا۟ إِلَى ٱلصَّلَوٰةِ قَامُوا۟ كُسَالَىٰ يُرَآءُونَ ٱلنَّاسَ وَلَا يَذْكُرُونَ ٱللَّهَ إِلَّا قَلِيلًا ١٤٢

142 Licemjeri misle da će Allaha prevariti, i On će ih za varanje njihovo kazniti. Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu;

En-Nisa', 142

.

Rekao je šejh Abdulhamid Kišk rahimehullah : „Njihova djela su utemeljena na prevari, toliko da su u tome dosegli stepen gdje misle da oni varaju Poznavaoca tajni, pa su im srca zaslijepila naspram suštine stvari, i zaboravili su da Allah zna šta oči kriomice gledaju i šta prsa kriju – pa Allah njih vara, tj. kažnjava ih za njihova djela.

Od njihovih je osobina da, kada ustanu na namaz, ustanu lijeno, tromo i s teškoćom, kao da na leđima nose planine, a Allah je učinio u namazu odmor za srce kada se otklanja i smiraj za dušu kada se umori… ne obavljaju ga nastojeći steći Allahovo zadovoljstvo, nego se time samo pokazuju ljudima, i ne spominju Allaha osim malo, tj. kada ih ljudi vide pokazuju pred njima pokornost i skrušenost, a kada se osame predoče Allahu goleme stvari (svog stanja).“  2

 

  1. Nepostojanje ljutnje kada se čine harami i povređuju Allahove svetinje.

Rekao je imam Ibnu-l-Kajjim rahimehullah : „Kad god ojača umiješanost roba u grijehe, izađe iz njegovog srca ljubomora3  prema njemu, njegovoj porodici i ljudima općenito. Ista zna mnogo oslabiti u srcu, dotle da čovjek ne vidi ružnim (djelom) ono što je ružno kod njega lično, niti što je ružno pri drugome. Kada dođe do ove granice zapravo je ušao na vrata propasti. Mnogi ljudi od ove kategorije se ne ograniče na to da ne vide ružna djela ružnim, već vidi lijepim razvrat i nepravdu prema drugome, uljepšava mu to, poziva u to, podstiče na to i trudi se da to zadobije. Zbog toga su osobe koje nemaju ljubomore (ar. dujus)  najpokvarenija Allahova stvorenja, pa im je džennet zabranjen. Isto važi za onoga ko dozvoljava nepravdu i nasilje drugome i čini mu ga lijepim – pa pogledaj na što ga je ponijela manjkavost ljubomore (da radi)! Ovo ukazuje da je ljubomora u osnovi vjere, i da nema vjere ko nema ljubomore (prema Allahovim granicama). Zaista ljubomora čuva srce čovjeka, i time mu čuva njegove udove (od grijeha), odagnava od njega zlo i razvrat, dok nepostojanje ljubomore usmrćuje srce pa time umru njegovi udovi (u odbijanju grijeha) i ne ostane pri osobi nikakvo odagnjavanje zla. Primjer ljubomore u srcu je poput primjera snage koja otjeruje bolest i s njome se bori, pa kada nestane snage bolest nađe sebi spremno mjesto, ne susretne otpor, nego tu ovlada i tako nastupi propast.“ 4

 

  1. Želja za vlašću i istupanje pred skupovima ljudi.

Ovo važi kada čovjek nema iskustvo za spomenuto a pri tome je slabe bogobojaznosti.

Prenosi se od Ebu Umame radijellahu 'anhu da je rekao Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem : „Nema čovjeka koji preuzme stvar desetorice pa na više, osim da će doći Allahu na Sudnjem danu rukama stisnutim za svoj vrat; razvezat će ruke svojim dobročinstvom5, a upropastiti ih svojim grijehom6; njen početak je grdnja, sredina kajanje a kraj poniženje na Sudnjem danu.“ 7

Ova stvar je u većini slučajeva puka želja za vođstvom i istupanje ispred boljeg, odnosno rijetki su slučajevi poput Jusufovog 'alejhisselam . Što se tiče istupanja na skupovima  i sijelima, pa to je produkt ljubavi za pokazivanjem, a takva ljubav kod čovjeka se javlja zbog slabog imana.

Rekao je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem: „Ko voli da se ljudi usprave pred njim stojeći, neka sebi pripremi mjesto u vatri.“ 8 S druge strane, ako čovjek ne voli da drugi ustaju pred njim, ali oni to učine iz poštovanja prema njemu, onda od nema grijeha zbog toga.

 

Iz djela: ‘Sahihu vesaja-r-resuli’: 1/58 -62 ; Se'id Jusuf Ebu ‘Aziz; El-Mektebetu-t-tevfikijjeh.