Odgovor na šubhe/nejasnoće suvremenika

  • Facebook
Navigacija serijalomHadis Ebu Se'ida El-Hudrija >>
Share on Facebook0

Iz djela „El-iman inde-s-selefi“ šejha Muhammed ibn Mahmud Alu Hudajr

„Vjerovanje po shvatanju selefa“ : Odgovor na šubhe/nejasnoće suvremenika.

Odgovor na hadis o kartici (ar.el-bitakah)

Od Abdullaha ibn ‘Amra da je kazao:

Rekao je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem: „ Pozvaće se čovjek iz mog ummeta na Sudnjem danu pred svim stvorenjima, pa će mu se pokazati devedeset i devet sidždžila/deftera (grijeha), svaki dopire dokle pogled, zatim će reći Allah ‘azze ve džell: Da li poričeš išta od ovoga?, pa će on reći: Ne, o Gospodaru. Pa će reći Allah: Jesu li ti nepravdu učinili Moji pisari (meleki) čuvari? Zatim će kazati: Imaš li naspram toga dobrog djela? Onda će se ovaj čovjek pobojati i odgovoriti: Ne. Pa će Allah kazati: Naprotiv, ti kod nas imaš dobrih djela!, i zaista ti neće biti učinjena nepravda danas. Tada će se izvaditi kartica (ar.bitaka) na kojoj će stojati: Svjedočim da nema boga osim Allaha, i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik. Pa će reći ovaj čovjek: O Gospodaru, šta je ova kartica naspram svih ovih sidždžila/deftera. Allah će reći: doista ti se neće učiniti nepravda! Onda će se staviti ovi sidždžili na jedan tas a kartica na drugi tas vage, pa će zalepršati sidždžili i pretegnuti kartica“. Hadis bilježe Ahmed i Tirmizi(2639) i Ibn Madžeh(4300), a Albani ga ocjenjuje sahihom.

Ovim hadisom neki učenjaci dokazuju da djela ne ulaze u sastavni dio vjerovanja/imana, kazavši da je u hadisu naznaka da dotični nema od od dobrih djela osim ovu karticu sa šehadetom. Odgovara im se:

Prvo: Vlasnik ove kartice je, po bukvalnom tekstu hadisa, u moguća dva stanja:
da je samo vanjštinski izgovorio šehadet, tj bez iskrenosti i ubjeđenja – i ovo je batil/ništavno, jer je nasuprot nužno poznatim stvarima u vjeri (poput da se mora biti ubjeđeno u istinitost šehadeta…). Ovo je spomenuo Ibnu-l-Kajjim u Medaridžu-s-salikine 1/339.
Ili da je izgovorio šehadet iskreno i sa ubjeđenjem. Pri tome, nemoguće je da ostavi sva vanjštinska djela poput namaza i dr., jer je akidetsko pravilo koje zagovara ehlu-s-sunneti vel-džema'at da su vanjština (riječi i djela) uzajamno povezani sa unutrašnjošću (srcem),tj. da kada se nalazi iman u srcu isti nužno mora izaći na vanjštinu, kako na to upućuju brojni ajeti i hadisi. Stoga, ispravno je reći da ovaj hadis podilazi pod kategoriju „'amun mukajjedun“, tj. općenit tekst (hadis) koji je ograničen i protumačen drugim tekstovima (hadisima) na istu temu. Ovo je spomenuo šejh Ibn ‘Usejmin.

Drugo: Tvrdnja da dotični čovjek nije došao sa namazom, zekatom, postom, hadždžom nije ispravna. Naprotiv, u hadisu je nedvosmisleno kazano da isti posjeduje dobra djela.
Tako u rivajetu kod Ibn Madžeh stoji: „… ti kod nas imaš dobrih djela (ar.hasenat)“ što jasno upućuje na postojanje djela. Međutim, čovjek će se prepasti zbog devedest i devet zapisanih i popunjenih sidždžila grijeha pa će iz straha odgovoriti da nema dobrih djela.

Treće: u hadisu nema pomena iskrenosti vlasnika kartice, ali unatoč tome insistira se na tvrdnji da on ima djela srca od iskrenosti (ar.ihlas) i istinoljubivosti (ar.sidk), jer je općepoznato da šehadet mora izgovoriti iskreno od srca. Time se došlo u kontradiktornost jer su isti učenjaci tvrdili da je tumačenje po kojem se vlasnik kartice predstavlja onim koji ima određena vanjska djela zapravo dopuna i ispravka (ar. istidrak) na riječi Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem. Kontradiktornost je u tome što su kazali da je to dopuna i ispravka (ar. istidrak) hadisa, a onda su u pojašnjenju njegovog imana rekli da ima djela srca dodavajući (ar. istidrak) to na tekst hadisa. Naime, tačno je da je vlasnik kartice opisan time da ima dobra djela (ar.hasenat), što po ehli-s-sunnetu uključuje i djela srca kao i djela udova, s obzirom na ostale hadise koji su došli na istu temu. Ovo je spomenuo šejh Ibn ‘Usejmin kao „ammun mukajjed“ – vidi prvi odgovor!

Četvrto: Isti učenjaci priznaju da primjer vlasnika kartice nije slučaj svakog od ummeta Muhammeda sallallahu 'alejhi ve sellem, – i ovo je tačno! Zapravo, svaki musliman ima uz sebe ovu karticu sa šehadetom. Otuda, kada bi ovo bio slučaj svakog muslimana onda ne bi niko od griješnika ušao u vatru!, a to je posve neosnovano (ar.batil). Šerijatski tekstovi (ajeti i hadisi) ukazuju na to da će određena skupina od ovog ummeta ući u vatru, a zatim iz nje izaći zauzimanjem (ar.šefa'atom) ili nakon čišćenja od grijeha boravkom u vatri. Ibnu-l-Kajjim spominje da je tajna zbog koje je, za razliku od ostatka ummeta, prevagnula kartica ovog čovjeka, a zalepršali sidždžili u onome što se našlo u srcu ovog čovjeka iako je imao i drugih dobrih djela (medaridžu-s-salikine 1/340).

Peto: Prenosi se od skupine Ashaba radijallahu ‘anhum govor o nevjerstvu onoga ko ostavi namaz, odnosno imam Tirmizi u predaji Abdullaha ibn Šekika bilježi njihovo jednoglasno mišljenje (ar. ‘idžma'a) po tom pitanju. Međutim, ne prenosi se da su ih ova i slične predaje zbunile, ili da su zbog ovog i sličnih hadisa drugačije tumačili sve ostale predaje koje ukazuju na nevjerstvo onoga ko pri sebi nema vanjskih djela!

Šesto: Moguće da se ovaj hadis odnosi na posebno stanje, ili pojedinačan događaj koji ne važi za sve vlasnike kartice, pa da se njime ne kontrira konsenzusu Ashaba radijallahu ‘anhum.
Na primjer: da se radi o čovjeku koji je bio nepravedan prema sebi činjenjem grijeha, oglušen i nemaran u pogledu prava njegovog Gospodara, da je uradio brojne grijehe, a zatim rekao la ilahe illellah iskreno i uz ubjeđenje bez da se pokajao od svih tih grijeha. Ovo je tumačenje koje zastupa šejhu-l-islam (vidi: tejsiru-l-‘azizi-l-hamid; fethu-l-medžid; medžmu'u-l-fetava 7/489-494). Rečeno je „bez da se pokajao“ – jer, da se pokajao grijesi bi bili zamijenjeni dobrim djelima, kao što je u riječima Uzvišenog: „ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova rđava djela u dobra promijeniti“ (El-Furkan:70).

Sedmo: Govor šejha Saliha El-Fevzana: „ u ovom hadisu je dokaz da zbog tevhida roba Allah Uzvišeni briše greške koje se ne odnose na otpadinštvo i izlazak iz islama…“ ( El-munteka min fetava eš-šejhi-l-Fevzan 2/10)

Zaključak: svi navedeni odgovori se mogu svesti na dvoje:
– da je riječ o čovjeku klanjaču što znači da nije ostavio djela potpuno;
– da se govori o posebnom stanju, tj. onome ko je pred smrt izgovorio šehadet iskreno i s ubjeđenjem bez da se pokajao od prethodnih grijeha(iz hadisa se zaključuje da se nije pokajao od svojih grijeha jer su mu predočeni na sidžilima).

Navigacija serijalomHadis Ebu Se'ida El-Hudrija >>
Share on Facebook0