By Da li ste vidili ovaj snažni opis koji je Hafiz Ibn Kesir rahimehullah dao o ovom izmišljenom zakonu u osmom stoljeću, zakonu koji je osmislio neprijatelj islama, Džingis Kan?!
Zar ne vidite da on opisuje stanje muslimana u ovom vremenu, tj. u četrnaestom stoljeću, uz jednu razliku na koju smo maločas ukazali – da se ovo (sprovođenje zakona Jasik) desilo jednoj specifičnoj generaciji vladara kojima je poslije prošlo njihovo vrijeme pa su srasli i asimilirali se u islamski ummet, te je nestao trag onoga što su napravili? A danas su muslimani lošijeg stanja i u većoj tmini od njih, jer se većina islamskih naroda gotovo asimilirala u ove zakone koji oponiraju islamskom šerijatu, zakone koji su najsličniji „Jasiku“.
Ovi zakoni što ih izmišljaju ljudi koji se pripisuju Islamu, a koje potom izučavaju djeca muslimana i ponose se time – kako očevi tako i sinovi – a zatim sve svoje stvari prepuštaju onima koji su prigrlili ovaj savremeni Jasik i potcjenjuju one koji se ne slažu u tome s njima, nazivajući one koji ih pozivaju u svoju vjeru i svoj zakon (šerijat) nazadnim, konzervativnim, i drugim pogrdnim imenima.
Šta više, upetljali su svoje ruke u ono što je ostalo od šerijata u tim zakonima, želeći i to prilagoditi svom novom Jasiku, koristeći se ponekad suptilnošću i blagošću, a ponekad spletkama i prevarom, a ponajčešće sa onim što posjeduju od vlasti, i pri tome jasno govore, nimalo se ne stideći, da rade na odvajanju države od vjere.
Pa je li, pored svega ovoga, dozvoljeno bilo kome od muslimana da prigrli ovu novu vjeru, tj. ovaj novi zakon. I je li dozvoljeno ocu da pošalje svoje sinove da uče ovo, da ga prigrle, da vjeruju u to i da rade po tome, svejedno bio otac učen ili neuk. I je li dozvoljeno muslimanu da obnaša funkciju sudije u okrilju ovog savremenog Jasika i da radi po njemu okrećući leđa svom jasnom šerijatu.
Smatram da nema nijednog muslimana koji poznaje svoju vjeru i vjeruje u nju u cjelosti, I vjeruje da je Allah ovaj Kur’an objavio svome Poslaniku sallallahu 'alejhi ve sellem kao savršenu knjigu kojoj laž ne može prići ni s prijeda ni ozada, i da je pokornost Njemu subhanehu we te'ala I pokornost Njegovom Poslaniku sallallahu 'alejhi ve sellem eksplicitna obaveza u svim okolnostima – ne vidim ga da može osim da zagovara, bez dvoumljenja i ličnog tumačenja, bilo šta drugo mimo toga da je obnašanje sudstva u ovom slučaju neosnovano (ar.batil) u temelju, i da se ovaj batil nikako ne može učiniti ispravnim niti dozvoljenim, i da ga ispravnost ili dozvoljenost i ne dotiču.
Uistinu je stvar po pitanju ovih svjetovnih zakona jasna kao sunce, oni su otvoreni kufr po pitanju kojeg ništa nije skriveno, i oko kojeg nema nikakve polemike. I zaista nema opravdanja niko ko se pripisuje Islamu – ma ko on bio – da radi po njima, niti da im se pokori, niti da ih prizna. Pa neka se svaki čovjek pripazi, jer svako je odgovoran za svoje postupke. I neka učeni ne bojeći se ispolje istinu, ne bi li dostavili ono što im je naređeno da dostave, bez odgađanja i propusta u tome.
Reći će o meni obožavaoci i pomagači – pristalice ovog savremenog Jasika da sam konzervativan i nazadan, te druge slične govore. Pa neka govore šta god hoće, nikad nisam ni obraćao pažnju na ono što se govori o meni, nego sam rekao ono što je obaveza de kažem. 1
