By Rekao je Uzvišeni Allah:
أَلَمْ تَرَ إِلَى ٱلَّذِينَ قِيلَ لَهُمْ كُفُّوٓا۟ أَيْدِيَكُمْ وَأَقِيمُوا۟ ٱلصَّلَوٰةَ وَءَاتُوا۟ ٱلزَّكَوٰةَ فَلَمَّا كُتِبَ عَلَيْهِمُ ٱلْقِتَالُ إِذَا فَرِيقٌ مِّنْهُمْ يَخْشَوْنَ ٱلنَّاسَ كَخَشْيَةِ ٱللَّهِ أَوْ أَشَدَّ خَشْيَةً وَقَالُوا۟ رَبَّنَا لِمَ كَتَبْتَ عَلَيْنَا ٱلْقِتَالَ لَوْلَآ أَخَّرْتَنَآ إِلَىٰٓ أَجَلٍ قَرِيبٍ قُلْ مَتَٰعُ ٱلدُّنْيَا قَلِيلٌ وَٱلْءَاخِرَةُ خَيْرٌ لِّمَنِ ٱتَّقَىٰ وَلَا تُظْلَمُونَ فَتِيلًا ٧٧
77 Zar ne vidiš one kojima je rečeno: "Dalje od boja, već molitvu obavljajte i milostinju dajite!" A kada im bî propisana borba, odjednom se neki od njih pobojaše ljudi, kao što se Allaha boje, ili još više, i uzviknuše: "Gospodaru naš, zašto si nam borbu propisao? Da si nas toga još neko vrijeme poštedio!" Reci: "Uživanje na ovome svijetu je kratko, a onaj svijet je bolji za one koji se grijeha klone; i nikome se od vas ni koliko trun jedan neće učiniti nepravda."
En-Nisa', 77
Ajetom se izvještava o stanju na kojem je bio Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem u stvarima džihada tokom Mekkanskog perioda prije hidžre. Naime, bili su muslimani slabi, vladalo je stanje u kojem kada neko primi Islam osjeća poniženje koje su mušrici sprovodli prema vjernicima. Muslimani su teško podnosili poniženje u Islamu nakon ponosa koji su imali kao nevjernici, pa je neke muslimane obuzeo hamas i entuzijazam da se osvete za sebe i za Islam, i tražili su dozvolu od Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem za borbu, a bili su u vremenu slabosti i malobrojnosti, pa je Allah objavio: كفوا أيديكم و أقيموا الصلاة و آتوا الزكاة – „…pustite ruke niza se, i obavljajte namaz i dajite zekat…“ Bilježe En-Nesai rahimehullah u svom Sunenu, kao i Ibn Džerir rahimehullah u tefisru, te drugi sakupljači predaja u hadisu preko ‘Ikrime rahimehullah od Ibn ‘Abbasa radijellahu 'anhuma da je rekao: „'Abdurrahman ibn ‘Avf radijellahu 'anhu i njegovi drugovi su došli Vjerovjesniku sallallahu 'alejhi ve sellem dok je bio u Mekki pa su rekli: ‘O Allahov Poslaniče, živili smo u ponosu dok smo bili mušrici, pa kada smo povjerovali postali smo poniženi. On sallallahu 'alejhi ve sellem odgovori : ‘Naređeno mi je da prelazim preko ezijeta, stoga se ne borite.'“ 1
Rekao je dio selefa-prvih muslimanskih učenjaka: Ajet je objavljen u vezi Jevreja. Prenosi Ibn Ebi Nedžih od Mudžahida rahimehumallah da je kazao: ‘Ajet je objavljen zbog Jevreja.’ 2 Najvjerodostojnije među predajama jeste da je ajet objavljen zbog muslimana u Mekki.
Dakle, ajet se odnosi na muslimane u Mekkanskom razdoblju, zbog prethodne predaje od Ibn ‘Abbasa radijellahu 'anhuma , zatim slične predaje, takođe vjerodostojne od Katade i Ikrime rahimehumallah . 3 Ovaj stav podržava haber da je Ibn ‘Abbas radijellahu 'anhuma tumačio riječ zekat spomenutu u ajetu: و آتوا الزكاة – i dajite milostinju…’ na način da je rekao: „Pokornost Allahu i iskrenost.“ 4
Uzroci i vrste pobjede i dominacije.
U ajetu je dokaz o obaveznosti da se ostvare uzroci pobjede i dominacije prilikom borbe protiv neprijatelja. Postoje dvije vrste uzroka: šerijatski/vjerski uzroci i fizičko-materijalni ili kosmički uzroci. Tako su npr. svi šerijatski uzroci bili pri Vjerovjesniku sallallahu 'alejhi ve sellem u vremenu Mekke, ali mu se nisu ostvarili fizički uzroci.
Šerijatski uzroci su iskrenost prema Allahu, i pravedno postupanje naspram Allahovog prava i prava stvorenja. Prvi muslimani koji su bili u Mekki sa Vjerovjesnikom sallallahu 'alejhi ve sellem su najbolji stanovnici Zemlje u svom vremenu, i najbolji među ashabima, međutim njihov broj je bio malehan a oprema krajnje slaba. Unatoč tome nije ih ponijela potpunost imana i njihova savršena dobrota da ostave fizičke uzroke koji se ogledaju u snazi i sposobnosti. Ipak, pošto su manjkali u fizičkim uzrocima Allah je objavio: كفوا أيديكم – pustite ruke niza se…’, jer može biti da budu poraženi iskreni vjernici zbog slabosti njihove vojne opreme i malobrojnosti od strane nevjernika nepravednika zbog snage njihove vojne opreme i brojčanog mnoštva. Naime, Allah je Taj koji je objavio šerijatske uzroke, i On je Taj koji je stvorio fizičke uzroke pa je otuda razmatranje i ostvarenje svih ovih uzroka od stvari vjerovanja u Allaha. Od muslimana kojim se ovo naređuje se ne traži da budu jednaki s neprijateljem u broju i opremi ili da ih u tome nadvladaju, naprotiv mora da bude pri muslimanima snaga u opremi i brojčano mnoštvo jer muslimani nadjačavaju svojim vjerovanjem dominaciju neprijatelja makar oni bili brojniji od muslimana.
Šerijatski uzroci su mnogobrojni, a osnova im je vjerovanje u Allaha i jačanje vjerovanja činjenjem propisanih dobrih djela, jer činjenje ibadeta učvršćuje muslimana pri teškoćama. Stoga je Allah isto naređivao svakom vjerovjesniku, jer neće postići vlast i stabilnost na Zemlji osim onaj ko se Allahu pokorava i pravedno postupa prema Njegovim stvorenjima:
وَعَدَ ٱللَّهُ ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ مِنكُمْ وَعَمِلُوا۟ ٱلصَّٰلِحَٰتِ لَيَسْتَخْلِفَنَّهُمْ فِى ٱلْأَرْضِ كَمَا ٱسْتَخْلَفَ ٱلَّذِينَ مِن قَبْلِهِمْ وَلَيُمَكِّنَنَّ لَهُمْ دِينَهُمُ ٱلَّذِى ٱرْتَضَىٰ لَهُمْ وَلَيُبَدِّلَنَّهُم مِّنۢ بَعْدِ خَوْفِهِمْ أَمْنًا يَعْبُدُونَنِى لَا يُشْرِكُونَ بِى شَيْـًٔا وَمَن كَفَرَ بَعْدَ ذَٰلِكَ فَأُو۟لَٰٓئِكَ هُمُ ٱلْفَٰسِقُونَ ٥٥
55 Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni – oni su pravi grješnici.
En-Nur, 55
Shodno vjerovanju i pokornosti Allahu biva postavljanje na vlast i učvršćenje. Pokornost podrazumjeva potčinjenost Allahu, poniznost Njegovoj naredbi, a s obzirom na pobjedu i stabilnost u vlasti klasifikujemo pokornost Allahu dvojako.
Prva vrsta jeste pokornost u pogledu isključivo Allahovog prava, poput ispoljavanja jednoće Allahu – tevhida i obožavanja samo Njega – ibadeta. Od toga je namaz, post, hadždž, ‘umra, zikr – spominjanje Allahu, dobročinstvo. U vezi ove vrste pokornosti, Allah obećava ponos i visost pojedincima i grupama koje isto izvršavaju. Zapravo je ponos potvrđeniji, jači i bliži pri pojedincima nego li pri zajednicama usljed ove pokornosti, jer se jedinki obećavaju prostranost prsa, ubjeđenje, čvrstoća i zadovoljstvo; kad god takav poveća ibadet Allah mu time poveća od datog obećanja. Rekao je Uzvišeni:
مَنْ عَمِلَ صَٰلِحًا مِّن ذَكَرٍ أَوْ أُنثَىٰ وَهُوَ مُؤْمِنٌ فَلَنُحْيِيَنَّهُۥ حَيَوٰةً طَيِّبَةً وَلَنَجْزِيَنَّهُمْ أَجْرَهُم بِأَحْسَنِ مَا كَانُوا۟ يَعْمَلُونَ ٩٧
97 Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.
En-Nahl, 97
Lijep život obuhvata i dunjaluk i ahiret, kao što je u Allahovom govoru o suprotnom stanju:وَمَنْ أَعْرَضَ عَن ذِكْرِى فَإِنَّ لَهُۥ مَعِيشَةً ضَنكًا وَنَحْشُرُهُۥ يَوْمَ ٱلْقِيَٰمَةِ أَعْمَىٰ ١٢٤
124 A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti.
Ta-Ha, 124
Isto tako, zajednicama vjernika Allah daje od milosti koje nema u nevjerničkim zajednicama i narodima, pa makar i kad sišla na vjerničku zajednicu kušnja – ista je čišćenje (od grijeha) i razdvajanje nje od unutrašnje nečistoće.
Međutim, spomenuta vrsta ibadeta koja se tiče isključivo Allahovog prava se veže na dunjaluku za potporu pojedinaca i njihovu čvrstoću više nego se veže za oslonac i bazu država i zajednica. S druge strane, vezanost u potpori skupina i država za drugu vrstu ibadeta je veće, a druga vrsta pokornosti je pokornost Allahu u pogledu prava Njegovih robova.
U ovu pokornost spada sprovođenje šerijatskih kazni, davanje svakome njegovog prava, odagnavanje nepravde i nasilja od čega je odvratnost u ljudskoj prirodi Allah stvorio. Naime, Allah neće dati učvršćenje nekoj vjerničkoj državi koja čini nepravdu prema Njegovim stvorenjima. Ovo važi zbog činjenice da Allah Svoje pravo odgađa za ahiret dočim prava Svojih robova požuruje na dunjaluku, u čemu se upravo ogleda Njegova pravda prema stvorenjima. Dakle, Allah daje vlast vladaru koji je pravedan prema stvorenjima makar on bio nevjernik u Stvoritelja, a neće odugovječiti i učvrstiti vladara nepravednog prema stvorenjima makar on bio vjernik u Stvoritelja!
Svi vjerski uzroci – posebno stvari ibadeta – ako budu odsutni u srcu, jeziku i tijelu, polučiće da čovjek neće imati nikakvu vezu sa svojim Gospodarom, niti će mu njegov Gospodar biti na pomoći, pa će stoga vaga pobjede i dominacije biti isključivo materijalna i fizička. Dakle, nema božanske pomoći takvome! Dočim, kada se nađu vjerski uzroci pri čovjeku isti nadomještaju pomanjkanje i nesklad u fizičko-materijalnom odnosu između sljedbenika istine i nevjerničke gomile, dotle da bude moguća pobjeda sljedbenika malobrojne i žestoke skupine nad mnogobrojnom ljudskom grupom, pri čemu je razdvajajuća granica u tome zalog u domenu ostvarenog odnosno izgubljenog od vjerskih i fizičkih uzroka. Sve spomenuto se može izvagati pojavama ko je ne izlaze van okvira Objave i osjetilnog, pri čemu su stepeni ljudi jako različiti: nekada ojačaju šerijatski uzroci do mjere da je za pobjedu dovoljan najmanji i najslabiji fizički uzrok, kao što je u slučaju Musaa 'alejhisselam i njegovog štapa (kao uzroka), jer ga je Allah pomogao putem toga. Međutim, nisu svi ljudi kao Musa 'alejhisselam . Zatim, ni Musau 'alejhisselam ne bi bio dovoljan štap da mu nije bilo naređeno od njegovog Gospodara da se zadovolji s štapom. Preciznije kazano, čovjeku je naređeno da balansira između vjersko-šerijatskih i materijalnih uzroka. Ono u vezi čega nema razilaženja jeste da Allah neće pomoći nikoga, čak da je to i neko od vjerovjesnika 'alejhimusselam , osim posredstvom fizičkog uzroka, makar isti bio malehan! Ovo se podrazumjeva u poimanju fizičko-osjetilnog kao relevantnog uzroka, a ne improvizovani – ‘ofrlje’ odnos naspram materijalnog, jer sve u kosmičkim uzrocima bivstvuje u preciznom kružnom ciklusu iz kojeg ne odstupa. Otuda Allah nije razdvojio more Musau 'alejhisselam osim s udarcem štapom – a Allah je kadar da ga razdvoji bez štapa – i nije spustio datule na Merjemu 'alejhasselam osim kada je zatresla palmino stablo – a On je kadar da ga spusti i ubliži bez zatresanja, i upravio je Allah opaljenje strijelom Vjerovjesnika Muhammeda sallallahu 'alejhi ve sellem pa nije promašio 5– a Allah je kadar da ih porazi i bez gađanja – međutim, ovi uzroci neminovno moraju postojati.
Usklađenost između vjerskih i fizičkih uzroka pobjede
Kada ojačaju vjerski uzroci Allah njima nadomjesti slabost fizičkih uzroka, međutim nisu šerijatski uzroci, i kada bi se svi sakupili, neovisni od fizičkih uzroka ako izostanu, jer ne određuje događaje u fizičkim pojavama bez ikakvog uzroka osim Onaj koji je učinio da bivstvuju nakon nepostojanja, a to je Allah. 6
S obzirom da stvorenja svjedoče fizičkim pojavama Allah im naređuje da uzmu za shodno sve uzroke koje Allah stvorio u kosmičkom i vjerskom odnosu. Stoga, kada oslabe materijalni uzroci povećajte u domenu šerijatskih uzroka, kako bi time Allah nadomjestio prve, kao što je Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem povećao činjenje dove, čak neumorno uporan bio u dovi pri teškoćama, poput u slučaju Bedra, Uhuda, Ahzaba – dovom je privlačio Allahovu pomoć, usmjerenje i pobjedu. I povećajte u domenu šerijatskih uzroka da bi Allah pokazao na neke fizičke uzroke koje je lakše preduzeti, dostupnije u ljudskoj mogućnosti, jer, iako isti bili jednostavni i skriveni, više mogu uticati (u ovim okolnostima) na ishod nego vanjštinski uzroci.
Otuda ne postoji nijedan vjerovjesnik 'alejhisselam a da se nije posvetio i vjerskim i fizičkim uzrocima skupa.
Et-Tefsiru ve-l-bejan: 2/ 884 – 888. ; Šejh ‘Abdul'aziz ibn Merzuk Et-Tarifi, Allah ga sačuvao.
