Knjiga čistoće

Poglavlje o propisima čistoće i voda

Namaz je drugi stub islama nakon šehadeta, on rastavlja između vjernika i nevjernika, on je stub islama i prvo za što će rob biti obračunat, pa ako bude ispravan i prihvaćen, bit će prihvaćena ostala djela, a ako bude odbijen, biće odbijena ostala djela.

Namaz je spomenut na mnogo mjesta u Kur'anu sa različitim svojstvima, pa Allah nekada naređuje njegovo uspostavljanje, nekada pojašnjava njegove odlike, nekada pojašnjava njegovu nagradu, a nekada ga veže sa strpljenjem i naređuje da se njime pomogne u teškoćama.

Otuda je radost oka Allahovog poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem bio namaz na ovom svijetu, jer je namaz ukras vjerovjesnika, odjeća dobrih, on je veza između roba i Gospodara svjetova, i on zabranjuje nemoral i ružne stvari.

Pošto namaz nije ispravan osim uz čistoću klanjača od hadesa ¹ i nedžesa ² prema mogućnosti, a sredstvo za čišćenje je voda ili ono što je mijenja, tj. tejemmum kod nestašice vode, islamski pravnici bi počinjali sa knjigom čistoće, jer pošto namaz prednjači nad drugim ruknovima, osim šehadeta, onda je prilično početi njime, a dio namaza je čistoća, jer ona je ključ namaza, kao što je došlo u hadisu: “Ključ namaza je čistoća.” To je zato što hades sprečava namaz, i on biva kao lokot koji se stavlja na čovjeka koji je obredno nečist, pa kada uzme abdest otključa se.

Tako je čistoća najčvršći uslov za zamaz, a uslov mora prethoditi uslovljenom.

Taharet (čistoća) jezički znači čistoća od prljavštine, bilo osjetilne ili moralne, a šerijatski podizanje hadesa i nestanak nedžesa.

Podizanje hadesa nastaje korištenjem vode sa namjerom po čitavom tijelu ako je veliki hades, ili na četiri organa ako je mali hades, ili korištenjem onoga što mijenja vodu prilikom nepostojanja ili nemogućnosti korištenja, tj. zemlje, na specifičan način, a bit će spomenuto kasnije, ako Allah da, pojašnjenje načina čišćenja od obje vrste hadesa.

Sada nam je cilj da pojasnimo svojstvo vode kojom se postiže čišćenje i vode kojom se to ne postiže.

Kaže Uzvišeni: “… i poslali smo sa nema čistu vodu…”, i kaže: “…i pošalje vam sa nema vodu kojom vas je očistio…”
Svojstvo vode “tahur” spomenuto u ajetu znači čista po sebi, čisteća za drugo, a to je voda koja je ostala na istom svojstvu kako je stvorena, svejedno bila spuštena sa neba, kao kiša ili otopina snijega ili mraza, ili teče zemljom kao vode rijeka, izvora, bunara, mora, ili kapa odnekle.

Ovakvom vodom se ispravno očistiti od hadesa i nedžesa, pa ako bude promijenjena nečistim, onda nije dozvoljeno čišćenje njom, i u ovome nema razilaženja među islamskim pravnicima, a ako bude promijenjena nečim čistim što je ne nadvlada, onda ispravno mišljenje učenjaka je da se ispravno njome očistiti.

Kaže šejhul-islam Ibn Tejmijje: “… što se tiče pitanja mijenjanja male ili velike količine vode čistom stvari, kao što je sredstvo za pranje, sapun, lotus, hibiskus, zemlja, pasta,… i ostale stvari koje mijenjaju vodu, kao posuda u kojoj se nalazi lotus i hibiskus u koju se stavi voda pa se time promijeni, uz ostanak imena vode, u pogledu ovoga imaju dva poznata mišljenja kod učenjaka.”

Potom ih je spomenuo sa pojašnjenjem svakog mišljenja, te je preferirao mišljenje o ispravnosti čišćenja njome i rekao je: “To je ispravno, jer Allah Uzvišeni kaže: ‘… a ako ste bolesni ili na putu ili je jedan od vas vršio nuždu, ili ste se dodirivali sa ženama a niste našli (ikakve) vode, onda naumite čistu zemlju, pa potrite po licima i rukama njome…’ Kod riječi “a niste našli (ikave) vode” voda je spomenuta neodređeno uz negaciju, pa obuhvata sve ono što je voda, te nema razlike između jedne i druge vrste.”

Pa ako ne bude vode ili se ne bude u mogućnosti koristiti njome iako je prisutna, Allah je dao u zemlji zamjenu za nju, na način korištenja koji je Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem pojasnio u svome sunnetu, i doći će pojašnjenje toga u posebnom poglavlju.

Ovo je od milosti Allaha prema Njegovim robovima i uklanjanje poteškoće od njih. Kaže Uzvišeni: “… a ako ste bolesni, ili na putu, ili je jedan od vas obavio nuždu, ili ste se dodirivali sa ženama, a ne nađete vode, onda naumite čistu zemlju pa potarite lica i ruke. Doista je Allah onaj koji puno prašta.”

Kaže Ibn Hubejre: “… i složni su da je čistoća vodom obavezna svakome kome je čistoća obavezna uz prisustvo vode, a ako je ne bude onda onime što je mijenja, prema riječima Uzvišenog: ‘… a ne nađete vodu, onda namjerite čistu zemlju…’ i riječima: ‘… i sa neba vodu spusti da vas njome očisti…'”

Ovo je jedna od stvari koje upućuju na veličinu islama, koji je vjera čistoće, moralne i materijalne, kao što upućuje i na veličinu namaza, gdje nije ispravan ulazak u njega bez obje vrste čistoće: moralne čistoće od mnogoboštva, što biva tevhidom, i čišćenjem obožavanja Allaha (od primjesa drugoga), i materijalne čistoće od obredne i fizičke nečistoće, što biva ili vodom ili onim što je mijenja.

Znaj da ako voda ostane onakvom kakva je stvorena i ne pomiješa se sa njom druga materija, takva je čisteća po konsenzusu učenjaka, a ako se jedno od tri svojstva, miris, ukus ili boja, promijeni (nečistoćom), onda je nečista po konsenzusu i njeno korištenje nije dopušteno, a ako se neko od njenih svojstava promijeni miješanjem sa čistom materijom, kao što je lišće drveća, sapun, sredstvo za čišćenje, lotus i drugo, i to ne nadvlada nad njom jedan dio učenjaka u tom pogledu ima detaljno tumačenje i postoji razilaženje, a ispravno je da je čisteća, da je dopušteno da se njome čisti od obredne i fizičke nečistoće.

Prema ovome, ispravno je reći:

Voda se dijeli na dvije vrste:

Prva vrsta: čisteća; ispravno je čišćenje njome, svejedno ostala onakvom kakva je stvorena ili se pomiješala sa čistom materijom koja nije nad njom nadvladala i nije sa nje uklonila njeno ime. ³

Druga vrsta: nečista, čije korištenje nije dopušteno, niti podiže obrednu nečistoću, niti uklanja fizičku nečistoću, a to je voda koja je promijenjena nečistoćom.

A Allah najbolje zna.