Ovo je . dio od 7 u serijalu Sažetak islamskog fikha

Znaj, pomogao Allah i mene i tebe i sve muslimane, da je naša vjera savršena i potpuna, ništa nije izostavljeno od onoga čega su ljudi potrebni u njihovim vjerskim i svjetskim poslovima a da to nije pojašnjeno, kako bi se čovjek, kojeg je Allah odlikovao, razlikovao od životinja onime čime ga je Allah odlikovao; naša vjera je vjera čistoće, tako da postoje šerijatski adabi za ulazak u toalet i obavljanje nužde.

Pa kada musliman treba da uđe u toalet, što je mjesto rezervisano za obavljanje nužde, pohvalno je da kaže: “بسم الله، أَعُوذُ بِاللهِ مِنَ الْخُبْثِ وَالْخَبَائِث” (Sa Allahovim imenom, tražim utočište kod Allaha od šejtana i šejtanica)

Prednjačit će lijevom nogom pri ulasku, a pri izlasku će prednjačiti desnom, i reći će: “غُفْرَانَكَ، الْحَمْدُ للهِ الَّذِي أَذْهَبَ عَنِّي الْأَذَى وَعَافَانِي ” (Tražim Tvoj oprost, hvala Allahu koji je uklonio od mene štetu i popravio mi stanje) To je zato što se desna strana korisi u stvarima koje su od časti i uljepšavanja, a lijeva u stvarima koje su od uklanjanja štete i slično tome.

A kada treba da vrši nuždu na otvorenom, tj. na mjestu koje nije rezervisano za obavljanje nužde, onda je pohvalno da se udalji od ljudi, kako bi bio sam, i zaklonio se od pogleda zidom, drvetom, ili drugim, i zabranjeno je da se okrene prema Kibli ili da joj okrene leđa prilikom obavljanja nužde, nego treba da se okrene stranom, jer je Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem zabranio da se okreće prema Kibli ili da joj se okreću leđa prilikom obavljanja nužde. Nadalje mu je obaveza da se čuva prskanja mokraće i onečišćavanja time svoga tijela ili odjeće, pa će za mokrenje odabrati mehkano mjesto, kako mu se ne bi od nje išta vratilo.

Nije mu dopušteno da dira svoj spolni organ desnom rukom, niti mu je dopušteno da nuždu vrši po putu gdje ljudi prolaze, ili mjestu koje su uzeli za sjenu ili na mjestima gdje se dolaze pojiti vodom, jer je ovo Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem zabranio, zbog štetnosti i činjenja neugodnosti ljudima.

Neće ući na mjesto vršenja nužde sa ičim na čemu je spomen Allaha 'azze we dželle ili što sadrži Kur'an, a ako se pribojava za ono što je pri njemu a sadrži spomen Allaha, tada mu je dopušteno da uđe sa njime, ali treba da ga pokrije.

Ne priliči mu da govori tokom obavljanja nužde, jer je spomenuto u hadisu da Allah to mrzi, i zabranjeno mu je da uči Kur'an.

Pa kada okonča obavljanje nužde, očistit će mjesto izlaza (izmeta ili mokraće) tako što će ga oprati vodom ili otrljati kamenom ili nečim sličnim, ili će uraditi oboje, što je bolje, a ako uradi jedno od tog dvoga, bit će dovoljno.

Trljanje biva kamenom, ili onim što ga mijenja, od lišća, drveta i slično, što može da očisti mjesto izlaza i posuši ga, i uslovljavaju se tri trljanja ili više ako želi povećati. Nije dopušteno trljati kostima i izmetom stoke, jer je Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem to zabranio. Obaveza je ukloniti trag onoga što je izašlo i posušiti ga, kako ne bi ostalo išta od nečistoće na njegovom tijelu i kako se ne bi nečistoća prenijela na drugi dio njegovog tijela ili njegovu odjeću.

Kažu neki pravnici da je trljanje jedan od uslova ispravnosti abdesta i da mu nužno mora prethoditi, pa kada bi uzeo abdest prije njega, ne bi bio ispravan, prema hadisu Mikdada, koji je muttefekun ‘alejhi: “Oprat će svoj spolni organ, a onda abdestiti.”

Kaže Nevevi: “Sunnet je da se očisti od nužde prije abdesta, kako bi izišao iz razilaženja i bio siguran od poništavanja svoje čistoće.”

O muslimanu! Trudi se da se očistiš od mokraće jer nedostatak u tome je od stvari koje čine obaveznim kaznu u kaburu. Od Ebu Hurejre radijellahu 'anhu se prenosi da je rekao: “Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je rekao: ‘Čistite se od mokraće, jer je većina kazne u kaburu zbog nje.'” Hadis prenosi Darekutni a Hafiz (Ibn Hadžer) kaže: “Vjerodostojnog lanca prenosilaca, a ima i predaja koje mu svjedoče, dok je njegova osnova u dva Sahiha.”

O muslimanu! Potpunost čistoće olakšava obavljanje ibadeta i pomaže u njegovom upotpunjavanju, usavršavanju i vršenju odredbi.

Imam Ahmed rahimehullah prenosi od nekog čovjeka od ashaba Allahovog poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem da je Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem im klanjao sabah, pa je na njemu učio suru Er-Rum, pa je pogriješio. Kada se okrenuo, rekao je: “Poremećava nam se učenje Kur'ana, doista neki ljudi od vas koji dođu klanjaju sa nama ne uzmu lijepo abdest, pa ko prisustvuje namazu sa nama, neka lijepo uzme abdest.”

Allah je pohvalio džematlije mesdžida Kuba’ riječima: “… u njemu su ljudi koji vole da se čiste, a Allah voli one koji se puno čiste…” pa kada su upitani o načinu čišćenja rekli su: “Mi pratimo kamenje vodom.” Prenosi Bezzar.

Ovdje se mora napomenuti jedna stvar, a to je da neki ljudi od neukog svijeta smatraju da je podapiranje od abdesta, pa kada želi da se abdesti počne sa podapiranjem, makar se već podaprao prije toga, nakon obavljanja nužde. Ovo je greška, jer podapiranje nije od dijelova abdesta, nego od njegovih uslova, kao što je prethodilo, a mjesto mu je nakon obavljanja nužde, i nema potrebe da se ponavlja uz nepostojanje onoga što ga čini obaveznim, a to je obavljanje nužde i onečišćavanje izlaza.

O muslimanu! Naša vjera je vjera čistoće i došla je sa najljepšim adabima i najplemenitijim ahlakom, obuhvata sve što je potrebno muslimanu, i sve što je dobro za njega i nije ništa izostavila od onoga u čemu je korist za nas, pa hvala Allahu i molimo Ga za postojanost u ovoj vjeri i uvid u njene propise, i rad po njenim odredbama uz iskrenost Allahu u tome, da bi nam naša djela bila ispravna i primljena.