Poglavlje o onome što je zabranjeno upražnjavati onome ko je obredno nečist

Postoje djela koja su muslimanu zabranjena kada nije obredno čist da ih upražnjava zbog njihove cijenjenosti i ugleda. Ova djela ćemo ti spomenuti sa dokazima, kako bi ti bila na pameti, pa da se ne odvažiš ni na jedno od njih osim uz potrebnu čistoću.

Znaj brate da postoje djela koja su zabranjena čovjeku koji je obredno nečist, svejedno bila njegova obredna nečistoća (hades) velika ili mala, dok postoje neka djela koja su posebno zabranjena samo onome pri kome je velika obredna nečistoća.

Stvari koje su zabranjene u bilo kojem stanju obredne nečistoće su:

1. Dodirivanje mushafa, tako da ga čovjek u stanju obredne nečistoće ne dodiruje direktno bez pregrade, prema riječima Uzvišenog: “… ne dodiruju ga osim očišćeni…”¹ tj. oni koji su se očistili od obredne nečistoće, dženabeta, ili drugoga, prema mišljenju da se ovaj ajet odnosi na očišćene od ljudi, a ima učenjaka koji smatraju da se ovo odnosi na meleke.
   Čak iako se ovaj ajet odnosi na meleke, to obuhvata i ljude uz dokaz ukazivanja, i kao što je došlo u pismu koje je Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem pisao stanovnicima Jemena u hadisu Amra ibn Hazma: “Neka mushaf ne dira osim čist.” Prenose ga Nesai i drugi povezanog.
   Kaže Ibn AbdilBerr: “On liči mutevatiru zbog toga što su ga ljudi prihvatili.”
   Kaže Šejhul-islam Ibn Tejmijje u pogledu zabranjenosti dodirivanja mushafa onome ko nema abdesta: “To je stav četvorice imama.”
   Kaže Ibn Hubejre u djelu “El-Ifsah”: “Složni su” tj. četiri imama “da nije dopušteno onome ko je u stanju obredne nečistoće da dodiruje mushaf.”
   Nema smetnje da čovjek u stanju obredne nečistoće nosi mushaf u omotu ili torbi, uz to da ga ne dodiruje, niti ima smetnje da ga gleda ili lista bez dodirivanja.
2. Čovjeku u stanju obredne nečistoće je zabranjen namaz, svejedno obavezni ili dobrovoljni, i to po konsenzusu učenjaka, ako je u stanju da se očisti, prema riječima Uzvišenog: “O vjernici, kada ustanete na namaz, operite vaša lica i ruke do laktova, a potarite po glavama, i (operite) noge do članaka. A ako ste džunubi očistite se.”²
   I kaže Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem: “Allah ne prima namaz bez čistoće,” prenose Muslim i drugi, i hadis: “Allah ne prima namaz onoga ko izgubi abdest dok ne uzme abdest.”³ Tako nije dopušteno čovjeku da klanja bez čistoće ako je moguće očistiti se, namaz mu nije ispravan, svejedno znao ili ne znao, imao namjeru ili zaboravio, iako onaj koji zna i namjerno klanja bez čistoće je grešan i takav se kažnjava, a ako klanja ne znajući ili zaboravivši neće biti grešan, ali mu namaz neće biti ispravan.
3. Čovjeku pri kojem je obredna nečistoća je zabranjeno tavafiti oko Ka’be, prema riječima Allahovog poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem: “Tavaf oko Ka’be je namaz, samo što je u njemu dopušten govor.” ⁴ Allahov poslanik se abdestio za tavaf, i vjerodostojno je prenešeno od njega da je zabranio ženi u hajzu tavaf oko Ka’be dok se ne očisti. Sve to je od stvari koje upućuju na zabranjenost tavafa čovjeku pri kome je obredna nečistoća dok se očisti.
   A od stvari koje upućuju na zabranjenost onome pri kome je veliki hades su Allahove riječi: “O vjernici, ne približavajte se namazu dok ste pijani, dok ne znate šta govorite, niti džunubi, osim u prolazu, dok se ne okupate”⁵ tj. ne ulazite u mesdžid dok ste džunubi osim da prolazite; zabrana ulaska u mesdžid da bi se u njemu boravilo nužno iziskuje zabranu tavafa, kao prečeg za zabranu.

Sva ova djela su zabranjena čovjeku pri kojem je obredna nečistoća, svejedno bila ona velika ili mala.

Što se tiče stvari koje su zabranjene onome pri kome je velika obredna nečistoća mimo male, to su:

1. Zabranjeno je čovjeku pri kome je veliki hades učenje Kur’ana, prema hadisu Alije: “Nije ga sprečavalo” tj. Allahovog poslanika “od Kur’ana ništa, osim dženabeta.” Prenose Tirmizi i drugi, a tekst kod Tirmizija je: “… podučavao nas Kur’anu osim ako je bio džunub.” Ovo upućuje na zabranjenost učenja Kur’ana džunubu, a u njegovom značenju je i žena u hajzu i nifasu, međutim neki učenjaci, kao šejhul-islam Ibn Tejmijje, daju olakšicu ženi u hajzu da uči Kur’an ako se boji da će ga zaboraviti.
   Nema smetnje da čovjek u obrednoj nečistoći govori onime što se slaže (izrazom) sa Kur’anom, sve dok ne namjerava učenje Kur’ana, nego zikr, kao: “bismillahirrahmanirrahim”, “elhamdulillahi rabbil-alemin”,… prema hadisu koji prenosi Aiša radijellahu 'anha da je Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem spominjao Allaha u svim stanjima.
2. Zabranjeno je onome pri kome je veliki hades, bio on dženabet, hajz ili nifas, boravak u mesdžidu bez abdesta, prema Allahovim 'azze we dželle riječima: “O vjernici, ne približavajte se namazu kad ste pijani dok ne budete znali šta govorite, niti džunubi, osim u prolazu, dok se ne okupate…”⁶ tj. ne ulazite u mesdžid da bi boravili u njemu; i prema riječima Allahovog poslanika: “Ne dopuštam mesdžid ženi u hajzu, niti džunubu.” Prenosi Ebu Davud u hadisu Aiše, a vjerodostojnim ga smatra Ibn Huzejme.
   Pa kada uzme abdest onaj pri kojem je veliki hades, dozvoljeno mu je boraviti u mesdžidu, prema riječima Ata’a: “Vidio sam ljude od ashaba Allahovog poslanika da sjede kao džunubi kada uzmu abdest kao za namaz.” Mudrost ovog abdesta je olakšavanje dženabeta.
   Takođe, dopušteno je onome pri kome je veliki hades da prođe kroz mesdžid bez sjedanja, prema riječima Uzvišenog: “osim u prolazu”, tj. prolazeći kroz njega kako bi izašli, a izuzimanje od zabrane je dozvola, pa je to ono što čini posebnim uopštene riječi Allahovog poslanika: “Ne dopuštam mesdžid ni ženi u hajzu, ni džunubu.”
   Isto tako ni na musalli⁷ za bajram ne boravi onaj pri kojem je veliki hades bez abdesta, a dopušteno mu je da prođe kroz nju, jer je Allahov poslanik rekao: “… a žene u hajzu neka se klone musalle.”⁸