Muziciranje

Jezik islamskog vjerozakona je arapski jezik gdje stoji da je osnova riječi العزف ¹ zvuk vjetra i eha kojeg pravi vjetar. Poslije su arapi ovu riječ uopšteno koristili za zvuk koji su proizvodile razne alatke – instrumenti, nazvavši te alatke rječju المعازف koja je izvedenica iz gornjeg infinitiva. El-Me'azif المعازف je pojam koji se uopšteno koristi za sve alatke/instrumente koji daju zvuk, poput doboša, gitare, tambure, raznih duvaljki, tj.duvačkih instrumenata ²

Rekao je imam Ez-Zehebi rahimehullah : „المعازف je naziv za sve alate zabave kojima se pravi zvuk, kao što su duvaljke, tanbura, trščana flauta, činele.“ ³

Kaže Ibnu-l-Kajjim rahimehullah u djelu ‘Igasetu-l-lehefan’ : „To su sve alatke za zabavu; nema razilaženja između poznavaoca (arapskog) jezika u tome.“ ⁴
El-Me'azif su alati za zabavu ⁵ , ili alati kojima se svira, ⁶ . El-Kurtubi prenosi od El-Džehverija da je me'azif muzika. ⁷
Šerijatski, tj. Kur'ansko-hadiski tekstovi su došli s zabranom me'azifa, kako god da se oni nazivali. Shodno tome, svi muzički instrumenti podilaze pod ovu zabranu me'azifa

U Kur'anu nalazimo sljedeće ajete koji ukazuju na spomenutu zabranu:

1.

وَمِنَ ٱلنَّاسِ مَن يَشْتَرِى لَهْوَ ٱلْحَدِيثِ لِيُضِلَّ عَن سَبِيلِ ٱللَّهِ بِغَيْرِ عِلْمٍ وَيَتَّخِذَهَا هُزُوًا أُو۟لَٰٓئِكَ لَهُمْ عَذَابٌ مُّهِينٌ ٦

6 Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna.

Luqman, 6

Učenjaci su rekli da sintagma لهو الحديث – priče za razonodu je širok pojam koji obuhvata pjesmu, muzičke instrumente i svaku neistinu.

Ibn ‘Abbas radijellahu 'anhuma je rekao: ‘To je pjesma.’ Rekao je Mudžahid rahimehullah : ‘Lehv اللهو je (istočnjački) doboš.’ ⁸ Rekao je Hasan El-Basri rahimehullah : ‘Ajet je objavljen u vezi pjesme i muzičkih instrumenata.’ ⁹

Šejh ‘Abdurrahman Es-Sa'di rahimehullah je sakupio sve što je rečeno u vezi tefsira ovog ajeta rekavši: „Pod ovaj pojam, tj. لهو الحديث – priče za razonodu podilazi svaki haram govor, svaka besposlica i neosnovane stvari, blebetanje s govorom kojim se stremi u nevjerstvo i griješenje, govor onih koji odbijaju istinu kada se raspravljaju s neosnovanim dokazima da time opovrgnu istinu, ogovaranje, nemimet, laž, psovka, pogrda, pjesma i instrumenti šejtana, događaji koji zabavljaju i od kojih nema koristi u vjeri niti u dunjaluku.“ ¹⁰

Kaže Ibnu-l-Kajjim rahimehullah : „Dovoljan je tefsir ashaba i tabi'ina da je لهو الحديث – priča za razonodu zapravo pjesma. Ovo je vjerodostojno prenešeno od Ibn ‘Abbasa i Ibn Mes'uda. Kaže Ibn Sahba: Pitao sam Ibn Mes'uda o govoru Uzvišenog: ومن الناس من يشتري لهو الحديث – Ima među ljudima onih koji kupuju priče za razonodu, pa je rekao: ‘Tako mi Allaha pored kojeg drugog boga nema, to je muzika’ – ponovivši to tri puta. Takođe je vjerodostojno prenešeno od Ibn Omera da je to pjesma. Ne postoji kontradiktornost u tefsiru izraza لهو الحديث pjesmom, i tefsira istoga da su to vijesti od nearapa, njihovih kraljeva, vladara Rimljana, koje je pripovjedao Nadr ibn Haris stanovnicima Mekke i time ih zaokupljao da ne slušaju Kur'an. Oboje predstavlja لهو الحديث – priče za razonodu. Zato je Ibn ‘Abbas rekao da je لهو الحديث pjesma i svaki batil, tj.neosnovana stvar. Među ashabima ima onih koji su rekli jedno, drugi bi rekli drugo, a neki su spojili oboje. Muzika je žešći zabavljač i više šteti od priča i vijesti o kraljevima. Zaista je muzika vraćanje u blud, rasadnik licemjerstva, udio šejtana i opijač pameti. Odvraćanje od Kur'ana putem muzike je veće nego odvraćanje drugim sredstvima poput neosnovanog govora, a zbog naginjanja duše ka muzici i želje za istom. Ajet podrazumjeva pokudu onome ko zamijeni Kur'an za لهو الحديث – priče za razonodu, da bi na taj način bez znanja odvraćao od Allahovog puta uzimajući ga za predmet ismijavanja; kada mu se kazuje Kur'an on okreće leđa kao da ga nije čuo, kao da mu je u ušima ‘vakr’ – a to su težina i gluhoća – kada nešto od Kur'ana sazna ismijava se s time. Sve ove osobine ukupno postoje samo kod ljudi najvećeg nevjerstva. Otuda, kada se jedna od tih osobina nađe pri pjevaču, muzičaru, ili nekome ko to sluša od muslimana, onda on ima udjela u ovoj ogromnom prijekoru.“ ¹¹

2. Govor Allaha Uzvišenog kada spominje metode kojima Iblis zavodi ljude:

وَٱسْتَفْزِزْ مَنِ ٱسْتَطَعْتَ مِنْهُم بِصَوْتِكَ وَأَجْلِبْ عَلَيْهِم بِخَيْلِكَ وَرَجِلِكَ وَشَارِكْهُمْ فِى ٱلْأَمْوَٰلِ وَٱلْأَوْلَٰدِ وَعِدْهُمْ وَمَا يَعِدُهُمُ ٱلشَّيْطَٰنُ إِلَّا غُرُورًا ٦٤

64 I zavodi glasom svojim koga možeš i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju, i budi im ortak u imecima, i u djeci, i daji im obećanja – a šejtan ih samo obmanjuje –

El-Isra', 64

Rekli su učenjaci tefsira: s izrazom ‘svojim glasom’ se cilja na pjesmu/muziku i neosnovane stvari.
Kaže Mudžahid rahimehullah : „Oduzmi od njih koga god mogneš. I kaže : njegov glas su pjesma i neosnovane stvari (ar.batil).“

Rekao je Ibnu-l-Kajjim rahimehullah u djelu ‘Igasetu-l-lehefan’ : „Ovo pridodavanje glasa šejtanu je pridodavanje s ciljem isticanja posebnosti toga pri šejtanu, kao što je i pridodavanje konjice i pješadije njemu. Otuda, svako ko govori nešto mimo pokornosti Allahu, ili pravi zvuk sa trstikom, ili duvaljkama ili defom na haram način, ili sa dobošom – pa sve je to šejtanski glas. Svako ko hodi ka griješenju Allahu svojim dvjema nogama je šejtanova pješadija. Svako ko jaše/vozi ka griješenju Allahu je od šejtanove konjice. Ovako je rekao selef, kao što je spomenuo Ibn Ebi Hatim rahimehullah od Ibn ‘Abbasa radijellahu 'anhuma : Šejtanova pješadija su svake noge koje hode ka griješenju Allahu.“ [ ref] https://islamqa.info/ar/5000 [/ref]

3. Govor Uzvišenog:

أَفَمِنْ هَٰذَا ٱلْحَدِيثِ تَعْجَبُونَ ٥٩ وَتَضْحَكُونَ وَلَا تَبْكُونَ ٦٠ وَأَنتُمْ سَٰمِدُونَ ٦١

59 Pa zar se ovom govoru iščuđavate – 60 i smijete se, a ne plačete – 61 gordo dignutih glava?

En-Nedžm, 59 - 61

U tefsiru nalazimo sljedeća objašnjenja ovih ajeta. Rekao je ‘Ikrime rahimehullah prenoseći od Ibn ‘Abbasa radijellahu 'anhuma da Es-sumud – gordo uzdignutih glava – u ajetu označava pjesmu na dijalektu Himejra; kaže se اسمدي لنا tj. zapjevaj nam. Kaže ‘Ikrime rahimehullah : ‘Oni bi kada čuju Kur'an počeli pjevati, pa je objavljen ovaj ajet. Rekao je Ibn Kesir rahimehullah u vezi Allahovih riječi: ‘ وأنتم سامدون – gordo dignutih glava’ : „Kaže Sufjan Es-Sevri rahimehullah prenoseći preko svog oca do Ibn ‘Abbasa radijellahu 'anhuma da je rekao: To je na jemenskom dijalektu pjesma. Isto je rekao ‘Ikrime rahimehullah .“ [ ref] https://islamqa.info/ar/5000 [/ref]

Takođe, svi muzički instrumenti kojima se danas producira muzika podilaze pod pojam المعازف , kakav god zvuk proizvodili, odnosno kojim god imenom se nazivali.

Postoji mnogo alatki koje se koriste u ovu svrhu; neke od njih su anahrone i gotovo izašle iz upotrebe, dok se istovremeno javljaju brojni novi instrumenti na tržištu muzike.

Šerijatska zabrana instrumenata podrazumjeva da imaju propis harama, tj. da ih nije dozvoljeno upotrebljavati, slušati, trgovati njima, ili koristiti na drugi način. Od toga se izuzima samo ono s čijom je dozvolom došao šerijat, a to je upotreba defa u posebnim prilikama, kao što su bajram i svadba.
Mnogo je dokaza o zabrani muzičkih instrumenata u Kur'anu, sunnetu i govoru ashaba, toliko brojni da su neki islamski učenjaci sastavili posebna pisana djela na tu temu. [ ref]Primjera radi, Tahrimu alati-tarbi od šejha Albanija rahimehullah [/ref]