By Napisao:
‘Alevijj ibn ‘Abdulkadir Es-Sekaf
Zahvala pripada Allahu, neka su salavat i selam na Allahovog Poslanika
A zatim:
U dva dana, subotu i nedjelju, koji odgovaraju datumu 11-12 / 4 / 1431هـ odnosno 27-28 / 3 / 2010م u gradu Mardin, na jugoistoku Turske, održana je konferencija na temu ‘Mardin – daru-s-selam’ , koju je organizovao Svjetski centar za obnovu I putokaz u Londonu u saradnju sa islamskom organizacijom za savjetovanja Canopus Consulting u Londonu, te Univerzitetom Artuglu u Mardinu, a kojem je prisustvovala grupa učenjaka, mislilaca i studenata iz raznih arapskih i islamskih zemalja. Na konferenciji se vodila rasprava o poznatoj fetvi šejhu-l-islama Ibn Tejmijje, u kojoj je postavio da je Mardin, u kojem su tada živjeli muslimani a nad nj.vladali Mongoli, jedna složena zemlja, niti je zemlja s kojom se ratuje (daru harb) niti zemlja s kojom se u miru (daru silm). Ovaj njegov promišljajući stav (idžtihad) je bio uspješan jer je Allah time sačuvao život, imetak i čast muslimana, jer je do tada važila podjela među islamskim pravnicima da neka zemlja može biti jedno od dvoje: zemlja s kojom se ratuje (nevjerstvo) ili zemlja s kojom se u miru (Islam). Zatim je došao šejhu-l-islam sa stavom o Mardinu koji tekstualno glasi: “Što se tiče statusa Mardina da predstavlja zemlju rata ili mira – pa u nj. se zapravo sastavljaju oba značenja; nije na stepenu zemlja mira nad kojima važe propisi Islama zato što su stanovnici te zemlje muslimani, niti na stepenu zemlje rata čiji su stanovnici nevjernici, naprotiv, ta zemlja (Mardin) je treća kategorija.” 1
Dakle, okupili su se učesnici konferencije, raspravljali su o ovoj fetvi i izdali konačni proglas koji je potpisao jedan broj prisutnih i arhivirao drugi broj učesnika.
Imamo na ovu konferenciju i njezin proglas nekoliko opaski:
Prva opaska:
Konferenciji su prisustvovali brojni novotari I sljedbenici strasti2, poput rafidija (šija), ekstremnih sufija kao I jedan broj onih koji za sebe kažu da su prosvjetitelji3. Takođe je prisustvovao jedan broj učenjaka ehli-s-sunneta ve-l-džema’ah kojima je posvjedočeno ispravno vjerovanje; učinili su to iz ličnog misaonog truda (idžtihada) da je nužno učestvovati na svakoj konferenciji kako bi svijet čuo glas istine. Neki od njih su odbili potpisati proglas, ali su njihova imena unatoč tome uvrštena, pa stoga nema se pravo misliti o njima osim dobro.
Druga opaska:
Konferenciji su se obradovali sekularisti, liberalisti i Zapad u svim svojim spektrima i oblicima putem sredstava informisanja. Nismo vidjeli nijednog relevantnog sunijskog učenjaka koji je podigao glas slaveći hvaleći ovaj skup. Predstavićemo vam nekoliko fraza kojima je opisana ovo konferencija:
“Istaknuti učenjaci: ‘Mardinska fetva Ibn Tejmijje nije validna za ovo vrijeme (hivar.net);
“Islamski pravnici opovrgavaju anahronu fetvu Ibn Tejmijje I namjesto nje potvrđuju da je svijet ‘prostor mira’ (novine El-Hajat);
“Mardinska konferencija optužuje sljedbenike Ibn Tejmijje da su izmijenili njegovu fetvu” (časopis Birr Misr);
“Konferencija održana u Turskoj smatra sve zemlje svijeta ‘prostorom mira’ (Ilaf);
“Obznana smrti svih fetvi Ibn Tejmijje u Turskoj” (El-Ahbar);
“Konferencija je jedan puki korak u cjelini brzih koraka za podršku revizije pravno-šerijatskih pitanja” (radio Holandija);
“Učenjaci vraćaju vjeru! Istaknuti muslimani vele: izraz fetve seže u srednji vijek” (Reuters)
Treća opaska:
Daleko od pogrešnog tumačenja fetve Ibn Tejmijje i prekrivanje njome kod nekih skupina ljudi za iskorištavanje fetve u pogrešno tumačenje džihada, nije ispravno da se ista fetva pogrešno usmjerava, tj na pravac koji Ibn Tejmijje nije želio kako bi se fetvom rastopili savremeni propisi džihada i domen privrženosti-lojalnosti i odricanja.
Četvrta opaska:
Potpisnici proglasa su bili tačni kada su izrekli pohvalu na Ibn Tejmijju iako je među njima bilo onih koji prema Ibn Tejmijji iskazuju neprijateljstvo, čak da ga smatraju nevjernikom, odnosno kako je već rečeno: ‘Istina je ono što posvjedoči neprijatelj’, a što je iskazano u njihovim riječima: ‘…jer je Ibn Tejmijje onim čime ga je Allah nadahnuo u razumijevanju šerijata i shvatanju situacije…’
Allah se smilovao Ibn Tejmijji u vezi kojeg je Allah učinio da njegov protivnik izusti riječi istine –a kamoli onaj ko ga voli – time što su ga pohvalili priznavši da ga je Allah obdario razumijevanjem šerijata I shvatanjem situacije.
Peta opaska:
Potpisnici proglasa su pogriješili u svom govoru: “Klasifikacija zemalja u islamskom pravu je klasifikacija shodno promišljajućem trudu/idžtihadu; tu podjelu su uslovila okolnosti islamskog ummeta te priroda međudržavnih odnosa koji su tada postojali. Dočim sada se promijenila situacija I postoje međunarodni ugovori koji su priznati, gdje se smatra zločinom agresorski rat (koji nije odbijanje nasilja), gdje se daje pravo pružanju otpora okupaciji, gdje postoje sporazumne države koje ukupno obuhvataju prava vezana za religije, etničke pripadnosti i domovine/regije – sve ovo iziskuje da se cio svijet smatra prostorom tolerancije I mirnog suživota između svih religija I skupina ljudi, a u okviru ostvarenja zajedničkih interesa I pravde među ljudima.”
Važi da su pogriješili zato što podjela zemalja na zemlje rata I zemlje mira, iako je ovo klasifikacija nastala misaonim trudom/idžtihadom, ipak su se oko nje usaglasile sve pravne islamske knjige u sva četiti mezheba, čak I šiitski, zejdijski I ibadijski mezheb. Dakle, nisu to selefijski I ‘vehabijski’ jezički singulari, niti inovativne sintagme Ibn Tejmijje, naprotiv to je terminologija koja ostaje važeća do nastupa Časa sudnjeg, dok god postoje Islam I nevjerstvo! Može biti da su neke zemlje složenog karaktera, tj. da su iz jedne perspektive zemlje rata a iz drugog ugla zemlje mira, kao što je to spomenuo upravo šejhu-l-Islam Ibn Tejmijje (u ovoj fetvi). I ovo je dovoljno u odgovoru onima koji proglašavaju nevjerničkim islamska društva I dozvoljavaju čast muslimana tvrdeći da su to zemlje rata. Dakle, nema razloga da se zaključa tema u vezi koje su se usaglasili islamski pravnici ummeta s dokazom da sad postoje međunarodni ugovori, I da se obrazuje cio svijet teritorijom tolerancije I mirnog suživota između svih religija I skupina, kako su potpisnici konferencije utvrdili.
Šesta opaska:
Pogriješili su takođe kada su rekli: “Osnova propisanosti džihada je da bude odbijanje agresije i nasilja:
وَقَٰتِلُوا۟ فِى سَبِيلِ ٱللَّهِ ٱلَّذِينَ يُقَٰتِلُونَكُمْ وَلَا تَعْتَدُوٓا۟ إِنَّ ٱللَّهَ لَا يُحِبُّ ٱلْمُعْتَدِينَ ١٩٠
190 I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpočinjite borbu! – Allah, doista, ne voli one koji zapodijevaju kavgu.
El-Bekare, 190
وَمَا لَكُمْ لَا تُقَٰتِلُونَ فِى سَبِيلِ ٱللَّهِ وَٱلْمُسْتَضْعَفِينَ مِنَ ٱلرِّجَالِ وَٱلنِّسَآءِ وَٱلْوِلْدَٰنِ ٱلَّذِينَ يَقُولُونَ رَبَّنَآ أَخْرِجْنَا مِنْ هَٰذِهِ ٱلْقَرْيَةِ ٱلظَّالِمِ أَهْلُهَا وَٱجْعَل لَّنَا مِن لَّدُنكَ وَلِيًّا وَٱجْعَل لَّنَا مِن لَّدُنكَ نَصِيرًا ٧٥
75 A zašto se vi ne biste borili na Allahovom putu za potlačene, za muškarce i žene i djecu, koji uzvikuju: "Gospodaru naš, izbavi nas iz ovoga grada, čiji su stanovnici nasilnici, i Ti nam odredi zaštitnika i Ti nam podaj onoga ko će nam pomoći!"
En-Nisa', 75
ili da bude odbrana ispoljavanja vjere :أُذِنَ لِلَّذِينَ يُقَٰتَلُونَ بِأَنَّهُمْ ظُلِمُوا۟ وَإِنَّ ٱللَّهَ عَلَىٰ نَصْرِهِمْ لَقَدِيرٌ ٣٩
39 Dopušta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini – a Allah ih je, doista, kadar pomoći –
El-Hadždž, 39
… a nije propisan džihad zbog razlikovanja u vjeri ili s ciljem dolaska do ratnog plijena.”Zaista važi da, iako džihad odbrane ima prednost nad džihadom napada, u osnovi propisanosti džihada je uzdizanje Allahove riječi, ispoljavanje jednoće Allahu, brisanje širka i da ljudi očituju vjeru Islam. Rekao je Allah:
قَٰتِلُوا۟ ٱلَّذِينَ لَا يُؤْمِنُونَ بِٱللَّهِ وَلَا بِٱلْيَوْمِ ٱلْءَاخِرِ وَلَا يُحَرِّمُونَ مَا حَرَّمَ ٱللَّهُ وَرَسُولُهُۥ وَلَا يَدِينُونَ دِينَ ٱلْحَقِّ مِنَ ٱلَّذِينَ أُوتُوا۟ ٱلْكِتَٰبَ حَتَّىٰ يُعْطُوا۟ ٱلْجِزْيَةَ عَن يَدٍ وَهُمْ صَٰغِرُونَ ٢٩
29 Borite se protiv onih kojima je data Knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Poslanik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru – sve dok ne daju glavarinu poslušno i smjerno.
Et-Tewbe, 29
Pa otkud da ovi kažu “a nije propisan džihad zbog razlikovanja u vjeri”?!Zatim, da analiziraju potpisnici proglasa svoje riječi: “Osnova propisanosti džihada važi dok god je isti odbijanje agresije i nepravde” vidjeli bi da ovim stavom oni ustvari podupiru stav ovih koji smatraju propisanim djela nasilja u islamskim zemljama dokazujući to vrstom odbijanja nepravde. Znači, ovaj proglas je došao da ovima potvrdi njihovo djelovanje kazavši: ovo je osnova i temelj propisanosti džihada. Međutim, bilo je dovoljno potpisnicima da opovrgnu i označe zločinom izvođenje djela nasilja u islamskim društvima, uz naznaku da ostaje i važi obaveznost odbrambenog džihada, te propisanost napadačkog džihada kada se posjeduje snaga i pod vođstvom jasne islamske zastave.
Sedma opaska:
Takođe su pogriješili u svojim riječima: “pojam lojalnosti I odricanja ne može biti da izvodi iz vjere dok god nije povezan sa ubjeđenjem nevjerničkog karaktera.”
Ovo je murdžijska mrlja, jer je lojalnost nevjernicima – a što označava ljubav I pomaganje – od djela nevjerstva za koja se ne uvjetuje ubjeđenje I svjetonazor/I’tikad, kako su to tekstualno zabilježili učenjaci Islama I prvih I potonjih generacija.
Osma opaska:
Nakon što je proglas pohvalio spomenutu fetvu Ibn Tejmijje opisavši je “da predstavlja izvanrednu fetvu po svom donošenju, u velikom omjeru sličnu našem stanju…zato što sadržava izvrsne naučne, civilizacijske i simbolične argumente i upute” a zatim je konferencija pozvala da se ponovo sagleda podjela zemalja u svjetonazoru islamskih pravnika – a Ibn Tejmijje je jedan od njih – pa su rekli: “proizilazi da suvremeni pravnici iznova sagledaju ovu podjelu zemalja zbog različitosti koja je nastala u savremenom dobu u kojem su muslimani sklopili međunarodne ugovore koji ostvaruju bezbjednost I mir cijelom čovječanstvu, i kojima se osiguravaju imetak, čast i domovina svih ljudi.”
Imali su širinu koju je imao I Ibn Tejmijje kojeg hvale kao i nj.fetvu, da iznesu klasifikaciju zemalja na zemlje rata, zemlje mira I treće složenog karaktera jer sadržavaju oba prethodna značenja. Sve ove vrste zemalja su prisutne I u današnjem dobu, uz osudu onih koji se odnose prema zemljama mira I zemljama složenog karaktera kao da su zemlje rata. 4 A što se tiče stavke da postojanje međunarodnih ugovora se postavi uzrokom da se potisne ova islamsko-pravna podjela zemalja – pa zbilja to je stavka kojoj se normalna osoba začuđuje?! Čudimo se jer naročito danas vidimo da nevjerničke zemlje – a na čelu Izrael i države koje ga pomažu – prve krše ove međunarodne ugovore!
Deveta opaska:
Neka se pripazi ulema, da’ije i mislioci da ne budu alatke koje vješto korisiti Zapad u uzdrmavanju islamskih temelja I Kojima ostvaruju – primjećivali to oni ili ne – svoje strategije I planove centara za izučavanje I putokaz, poput Rand koorporacije I sličnih koje to čine se dokazom da grade umjerenu mrežu u islamskom svijetu, a kako upravo glasi jedan od periodičnih izvještaja spomenute Rand koorporacije. 5
Deseta:
Neka se pripazi svaki musliman od obmanjujućih ili sumnjivih konferencija i islamskih centara, i neka izloži njihove proglase i preporuke pred Kur’an i sunnet, i pomogne se učenjacima koji su duboko upućeni u znanje kao i sa Allahu posvećenim da’ijama koji nisu podlegli pritiscima trenutne situacije, niti su išta izmijenili od Pravog puta. 6
Molim Allaha – neka je hvaljen I uzvišen- da pomogne Svoju vjeru I uzdigne Svoju riječ.
I neka je hvala Allahu, Gospodaru svijetova.
Prijevod sa:
https://dorar.net/article/472/وقفات-مع-مؤتمر-ماردين-دار-السلام
