Ovo je . dio od 4 u serijalu KO JE BIO IBN SINA
Nevjerovanje u Allahovu objavu.

Što se tiče vjerovanja u Allahovu objavu, oni (filozofi) nisu vjerovali da je Allah poslao ikakav govor na Zemlju preko meleka. Umjesto toga, u njihovom vjerovanju je da Allah nije nikada progovorio niti da ikada govori, niti da ima mogućnost da govori.

Oni od njih koji su pokušali da se približe vjeri muslimana su govorili da je objava protok energije u očišćenog i plemenitog čovjeka koji bi zatim shvatio ideje i interno ih poredao i interpretirao kao govor koji mu je poslan. Po njima (filozofima) neki od tih ljudi bi se toliko duhovno skoncentrisali da bi ljudi oko njih pomislili da čuju govor. Međutim, po njima (filozofima) ništa od ovog nije stvarno.

Nevjerovanje u Allahove poslanike.

Što se tiče Allahovih poslanika, po njima (filozofima) poslanstvo se dobija iz tri karakteristike, dakle, ko god posjeduje te karakterisitke taj je poslanik prema nj.shvatanju:

  1. Jaku intuiciju koja će mu omogućiti da shvati stvari veoma brzo.
  2. Jaku maštu i sposobnost da prenosi ideje kako bi sebe i druge uvjerio da mu se nešto prikazuje.
  3. Jaku sposobnost da manipulira molekularnom strukturom stvari u svijetu, sposobnošću da se udalje od veze sa svim ovosvjetskim stvarima i da ostvare vezu sa nezavisnim inetligentnim bićima.

Oni vjeruju da se ove posebne karaktristike mogu pridobiti od strane bilo koga.

Sufije koje pokušavaju da dosegnu poslanstvo ostaju na ovom putu filozofa, poput Ibn Sine, Ibn Huda i sličnih njima. Po njima, poslanstvo je karijera kao i političko vodstvo. Po njima je to samo političko vođstvo koje čak mnogi od njih ne žele. Oni kažu: Filozofija je najelitnija vrsta poslanstva, dok je obično poslanstvo nešto što može svako doseći.

Nevjerovanje u Sudnji Dan.

Oni takođe ne vjeruju da će nebesa biti rasprsnuta, da će planete otići sa svojih mjesta i da će ljudi biti fizički oživljeni. Oni čak ne vjeruju da je Allah stvorio Nebesa i zemlju u šest dana, niti vjeruju da je univerzum stvorio iz ničega.

Zaključak

Oni (filozofi) ne vjeruju u početak niti u kraj (svijeta), ne vjeruju u Stvoritelja niti u poslanstvo. Po njima nikakva knjiga nije poslana iznad nebesa, niti je Allah govorio, niti su meleci išta dostavili od Allaha.

Nakon svega rečenog, religija jevreja i kršćana nakon što su je izvrnuli i izmjenili je ipak manje uvrijedljiva nego religija ovih ljudi.

Ovo bi trebalo biti dovoljno da neko shvati kako je neko (od filozofa) neznalica u Allaha i Njegova imena, svojstva i radnje, trebalo bi da bude dovoljno da se spozna koliko je neko zalutao i koliko je slijep ako ih (filozofe) slijedi i ima visoko mišljenje o njima, i smatra ih ljudima koji su posjedovali određenu pamet.

Njihova zabluda i neznanje je dovoljna da nas zapanji – to što tvrde da će generacija stvorenja mjenjati generaciju zauvjek; i da se sve što postoji može vratiti unazad na jedno biće koje ne posjeduje nikakvo znanje niti volju niti snagu, i da nije bilo apsolutno jedno biće.

Sama osnova njihovog argumenta nestaje pukom činjenicom kada kažu da je sve bilo jedno a da je sve nakon toga stvoreno.
Postoje još mnogi primjeri  njihovog nevjerstva-kufra. Uprkos svemu, njihov učitelj Aristotel nije čak potvrdio ni postojanje Allaha, Stvoritelja Univerzuma.

Stoga, ovaj čovjek (Ibn Sina) je bio od onih koji nijekaju Allahova svojstva, politeista, onaj koji niječe stvari vezane za poslanstvo i Sudnji dan, nemajući nikakvo vjerovanje vezano za početak i kraj svijeta, niti ikakvog vjerovanje u poslanike i Knjige.”

Kraj Ibn Kajjimovih riječi

Sada je inšaAllah jasno zašto su naši učenjaci govorili tako oštro protiv Ibn Sine, smatrali ga nevjernikom,  kao i ljude koji su ih hvalili i promovisali u muslimanske naučnike  poznavajući pri tome njihovo stanje.

A Allah najbolje zna.
Izvor: http://www.bakkah.net/en/ibn-al-qayyim-explains-the-disbelief-of-ibn-sina-avicenna.htm