KO JE BIO IBN SINA (III. DIO)

Ovo je . dio od 4 u serijalu KO JE BIO IBN SINA

U ovom članku ćemo navesti detaljnije dokaze o nevjerstvu Ibn Sine kako ih je spomenuo Ibn Kajjim El-Dževzij rahimehullah (preselio 751.).

Nakon što je Ibn Kajjim spomenuo da je Ebu Nasr El-Farabi kao i Ibn Sina na ekstremnoj zabludi i na uvjerenju Aristotela koja uključuju i nevjerstvo u Allaha, Njegove meleke, knjige i poslanike 'alejhimusselam kao i u Sudnji dan on dalje spominje:

Možda će neko u neznanju reći da smo bili prestrogi prema njima pripisujući im nevjerstvo u Allaha, Njegove knjige i poslanike što nije za čuditi da će izgovoriti neko ko nije upoznat sa njihovim tekstovima i sa onim što se uistinu nalazi u islamskom vjerovanju.

Nevjerovanje u Allaha

Treba znati: Po vjerovanju modernih filozofa i njihovog uzora kojem daju prednost nad Allahovim poslanicima, Ebu Aliju Ibn Sini, on vjeruje da Allah – koji je čist od onoga što mu pripisuju – postoji generalno bez svojstava, ne zna koliko ima planeta niti poznaje nevidljivo. Ne priča niti posjeduje ikakva svojstva (po vjerovanju filozofa).

Treba znati da je ovakav koncept samo imaginarna ideja u njihovim mozgovima. To je ono što su svojim mozgovima smislili kao što smišljaju i druge teoretske koncepte. To zasigurno nije Gospodar na čiji put su pozivali poslanici i Onaj za kojeg su znali i prijašnji narodi.

Stvarni Gospodar svemira, Istinski Bog u kojeg su vjerovali i pozivali Allahovi poslanici zasigurno nije ovakav kakvim ga ovi heretici opisuju negirajući Njegova savršena svojstva i djela tvrdeći da On nije ni na zemlji niti iznad nebesa (vjerovanje Ehlu-Suneta vel Džemata je da je Allah iznad Arša i nebesa i svih stvorenja onako kako to Njemu dolikuje). Razlika između Islamskog vjerovanja i njihovog filozofskog je poput razlike u postojanju i nepostojanju i poput razliku i potvrđivanju i negiranju.

U stvarnosti sve što postoji bi bilo potpunije nego ”njihovo božanstvo” koje ovi heretici spominju, koje su njihovi mozgovi sebi smislili, čak i izrezbareni idoli imaju stvarno postojanje dok njihovo božanstvo to nema, nego postoji samo u njihovim mozgovima.

Ovi heretici su ”ispravniji” od svog učitelja Aristotela jer tvrde da postoji osnovno postojanje (koje pripisuju Allahu) i sporedno postojanje (koje pripisuju stvorenjima) tvrdeći da je nužno da prvo postoji kako bi omogućilo postojanje drugog. Dok je s druge strane Aristotel rekao da je logički da On (Allah) postoji kako bi postojala množina u svemiru i tajna sila iza kretanja planeta ali je eksplicitno osporio da On (Allah) poznaje bilo šta kao i da bilo šta čini svojim izborom. (Da nas Allah sačuva ovakve zablude)

Njegova učenja su se zatim našla u modernijim djelima koja su sklopljena od strane Ibn Sine. On se puno trudio da nevjerstva svoga prethodnika pomiješa sa islamom. Najbliže tome što je uspio da pronađe su džehmijska vjerovanja. Džehmije sa svojim ekstremnim negiranjem Allahovih svojstava su čak bliže islamu nego Ibn Sina i njemu slični. ovo je što se može reći o njihovim vjerovanjima u Allaha.

Nevjerovanje u meleke

Što se tiče meleka, oni (filozofi) ne poznaju niti vjeruju u meleke. po njihovom mišljenju meleci su bili samo imaginacije poslanika, stvar mašte, samo apstraktni oblici od svjetla. Oni nisu smatrali da oni postoje niti na ovom niti izvan ovog svijeta, dimenzije, niti ispod niti iznad nebesa. za njih to nisu stvorenja koja se kreću, silaze i uzdižu se, ne upravljaju ničim niti govore bilo šta. Ne bilježe ljudska djela niti imaju ikakvu svjesnost niti pokrete, ne kreću se iz mjesta u mjesto niti se redaju u safove radi Allaha niti mu se klanjaju. Ne miješaju se u stvari od ovog svijeta niti uzimaju ljudske duše niti pišu njihova djela, ne sjede kao svjedoci na ramenima ljudi. Ništa od nabrojanih stvari za njih (filozofe) ne postoji.

Neki od njih su malo naginjali islamu pa su govorili da su meleci misli u čovjeku koje ga naginju ka dobru a da su šejtani misli koje ga navode na loše. Ovakvo razmišljanje se moglo naći samo kod onih koji su naginjali ka islamskim učenjima i koji su imali kontakta sa onim što je došlo preko Allahovih poslanika (a što je opet daleko od stvarnog islamskog vjerovanja). ¹