dr. Dža'fer Šejh Idris

Ako mislite da je vehabizam o kojem govore zapadni političari i pisci ograničen na ono u što je pozivao šejh Muhammed ibn Abdulvehhab, u svojim knjigama, govorima i predavanjima, ili da su vehabije oni koji se slažu sa šejhom u njegovom pozivu, varate se. Vehabizam kod ovih je opis za svakog onog ko se ozbiljno prihvati vjere islama, čak iako taj nije pročitao od šejha niti jedne riječi, niti se naziva njegovim imenom, niti se sa njime slaže u dijelu onoga u što je pozivao; čak je to opis za svakoga ko ozbiljno prihvati ono na čemu su se muslimani složili, makar praktikovao i neke novotarije ili vjerovao u neke mitove. Vehabizam je kod ovih sinonim za fundamentalizam, koji je vjerovanje da je čitav Kur'an govor Uzvišenog Allaha i da je pridržavanje za njega dužnost svakog muslimana. Vehabija je musliman koji ustrajava na pet dnevnih namaza, posti ramazan, daje zekat i obavlja Hadždž ako je u mogućnosti. To je musliman koji ne pije alkohol, ne jede kamatu, ne smatra miješanje muškaraca i žena dozvoljenim, niti vjeruje u vrijednosti zapadne civilizacije koje su oprečne islamskim. Musliman vehabija je onaj koji smatra da je njegova vjera istina i da ga njegova vjera potiče da poziva ljude u islam. Vehabija je, ukratko, svaki musliman koji pokušava da se pridržava učenja vjere, makar živio u zapadnim zemljama.

I čini se da je onaj ko je predložio ovu etiketu za svakog muslimana koji se pridržava svoje vjere neki specijalisti u islamskim studijama. A moguće je da je njihov prijedlog bio iz političkih razloga. Možda im je rekao da će zadobiti blagonaklonost muslimana ako jasno kažu da ne žele da ih vide da se pridržavaju knjige njihovog Gospodara niti sunneta njihovog Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem, niti da se ičega od njihove vjere čvrsto pridržavaju, pa da biti trebali spletkariti poticanjem priče o vehabijama umjesto poticanjem priče o Kur'anu i sunnetu, jer u islamskom svijetu ima mnogih koji imaju problem sa vehabijama, koji se optužuju za svašta i pripisuje im se ono za što znamo da većina njih nema nikakve veze sa time. I iako se ne slažu sa ovima u svim razlozima koji su ih doveli da se suprostave vehabizmu, njihov neprijateljski stav prema vehabizmu im pomaže u ostvarenju njihovih ciljeva i interesa.

Ko je onda musliman nevehabija? To je musliman koji Kur'an shvata na način kako oni shvataju svoje knjiige, i sprovodi vjeru na način na koji oni sprovode svoju, ne suprotstavlja se ničemu od njihove kulture, niti poziva protiv ičega od njihove politike, makar je smatrao nepravednom i štetnom po svoju zemlju, niti se usuđuje čak da izusti riječ ‘džihad’. Onaj koji ovo uradi, on je njihov neprijatelj, jer ih ometa u provođenju njihovih nacionalnih interesa.

Šta znači shvatanje vjere na njihov način? Možda je najbolji odgovor na ovo pitanje riječ sljedbenika episkopijske crkve (koja je podružnica engleske prostestanske crkve). Ovaj svećenik Robinson javno otkriva svoje nastrane seksualne porive, čak prisustvuje na nekim vjerskim okupljanjima sa svojim “partnerom”, da Allah sačuva. Uprkos svemu ovome, crkva ne vidi smetnju da ovakav zauzme visok položaj biskopa. Izabran je u najviši organ od šezdeset članova. Na konferenciji za novinare prilikom njegovog prijema on je priznao da su protivnici njegovog izbora bili u pravu kada su rekli da je seksulana nastranost stvar koja je oprečna učenjima Crkve, potom je nastavio rekavši: “Ako je stvar suprotna tradiciji, učenjima Crkve ili svetim knjigama, ne znači nužno da je i pogrešna. Mi obožavamo živog boga, i ovaj Bog nas vodi do istine.”

Podsjetio sam vjernike na džumanskoj hutbi koju sam održao nakon što sam čuo ovu vijest na riječi Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem: “Slijedit ćete običaje onih prije vas, trun za trun, makar ušli u gušterovu rupu, i vi ćete u nju ući.”

Ciljao sam da se ne iznenadimo kada nam dođe onaj koji tvrdi za sebe islam sa govorom istim ili sličnim njemu, npr. da kaže: “Govor ili djelo u suprotnosti sa onim na čemu su muslimani, i suprotno hadisima Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem i kur'anskim ajetima ne znači nužno da je i pogrešno.” Kažem da je ovo musliman kojim su zadovoljni neki od ovih koji spominju ekstremizam, fundamentalizam i vehabizam.

Zar Allah subhanehu we te'ala ne kaže Njegovom Poslaniku sallallahu 'alejhi ve sellem:

وَإِن كَادُوا۟ لَيَفْتِنُونَكَ عَنِ ٱلَّذِىٓ أَوْحَيْنَآ إِلَيْكَ لِتَفْتَرِىَ عَلَيْنَا غَيْرَهُۥ وَإِذًا لَّٱتَّخَذُوكَ خَلِيلًا ٧٣

73 I zamalo da te oni odvrate od onoga što ti Mi objavljujemo, da bi protiv Nas nešto drugo iznio, i tada bi te oni smatrali prijateljem.

El-Isra', 73

Potom, zar nije subhanehu we te'ala rekao za neke židove i kršćane istrajne u njihovom nevjerstvu:

وَلَن تَرْضَىٰ عَنكَ ٱلْيَهُودُ وَلَا ٱلنَّصَٰرَىٰ حَتَّىٰ تَتَّبِعَ مِلَّتَهُمْ قُلْ إِنَّ هُدَى ٱللَّهِ هُوَ ٱلْهُدَىٰ وَلَئِنِ ٱتَّبَعْتَ أَهْوَآءَهُم بَعْدَ ٱلَّذِى جَآءَكَ مِنَ ٱلْعِلْمِ مَا لَكَ مِنَ ٱللَّهِ مِن وَلِىٍّ وَلَا نَصِيرٍ ١٢٠

120 Ni jevreji, ni kršćani neće biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu. Reci: "Allahov put je jedini Pravi put!" A ako bi se ti poveo za željama njihovim, nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao zaštititi niti odbraniti.

El-Bekare, 120

Sada se čini da slijeđenje njihove vjere nije ograničeno na to da se vjeruje u ono što oni vjeruju, nego obuhvata i njihov način poimanja i iskrivljavanja sopstvene vjere. Svako onaj koj slijedi njihov put u iskrivljavanju islama i nedržanju čvrsto za njegove principe, na način na koji je to Allah naredio, je od onih kojim su oni zadovoljni.

Njihovo nezadovoljstvo onim ko ne slijedi njihov put u shvatanju islama se pokazuje u govoru mnogih od njih. I možda je najjasnije od ovoga ono što je rekao bivši američki predsjednik Klinton u predavanju koje je održao na poznatom univerzitetu Georgetown u Washingtonu, prijestolnici SAD-a, na koje sam ukazivao u nekim svojim predavanjima, potom sam diskutovao neke njegove dijelove detaljnije sa nekim mladićima u sjedištu Darul-Erkam u Washingtonu.

Od onog što je rekao u tom predavanju je da je “osnovna razlika između nas i njih,” tj. muslimana i grupe njih, “percepcija prirode stvarnosti. Mi smatramo da niko ne poznaje cijelu istinu, i zato uvažavamo svakog čovjeka. Što se tiče njih, oni smatraju da poznaju kompletnu istinu, i zato drže da ako nisi musliman, onda si nevjernik, a ako si musliman koji se sa njima ne slaže, onda si novotar, a u oba slučaja si validna meta, makar bio šestogodišnja djevojčica.”

Od stvari koje sam spomenuo u tom predavanju je da je, ako se ciljalo na poznavanje cjelokupne činjenične stvarnosti, mi smo prvi koji priznajemo da je to čovjeku nemoguće, i da je to od svojstava Uzvišenog Allaha, makar se time ciljalo i poznavanje svih okolnosti vezanih za pojedine stvari, jer mi vjerujemo da samo Uzvišeni Allah sve obuhvata znanjem. Mi čak ne poznajemo sve ni o Gospodaru kojeg obožavamo, jer i On ima imena koje je zadržao samo u Svome znanju. Međutim ono što poznajemo o njemu subhanehu we te'ala, makr bilo malo, dovoljno je da nas ubijedi da je On jedini dostojan obožavanja, i da je On objavio Kur'an Muhammedu sallallahu 'alejhi ve sellem. Isto tako i ono što poznajemo od svjetovnih stvari, a Allahu pripada najuzvišeniji primjer, nam je dovoljno da se njima koristimo. Mi smo, čak i prije nego smo znali da je voda sastavljena od hidrogena i oksigena, znali da ona utoljuje žeđ i da je nužna za rast bilja, te da čisti od prljavštine, itd. Pohvaljenost znanja ne znači relativiziranje istine, jer u onome što poznajemo je nepobitni dokaz da je ono što je suprotno tome neispravno. I od onoga što sam spomenuo je da je značenje nevjerstva poricanje istine, ili poricanje onoga za što se tvrdi da je istina. Onaj koji poriče da je Muhammed sallallahu 'alejhi ve sellem Allahov poslanik, uz znanje da je to tako, poriče istinu, i biva nevjernikom, a onaj koji poriče da neko mimo Allaha ima pravo na obožavanje je nevjernik u taguta u kur'anskoj terminologiji. I takođe sam rekao da je osnova našeg odnosa sa onim ko ne vjeruje u islam poziv u islam mudrošću i lijepim savjetom, uz raspravljanje sa njime na najljepši način, i da mi čovjeka ne ubijamo samo zato što je nevjernik, a da je tako bilo ne bi na svijetu od njih ostao nijedan da trepće okom. Dalje, kako to da nam naša vjera naređuje ubijanje svakog nevjernika, a dozvoljava nam brak sa židovkinjama i kršćankama? Zar ćemo sklopiti s njima brak, a onda isukati sablju i udariti ih po vratu? Što se tiče djece, oni su po propisu naše vjere muslimani, pa zašto onda da ih ubijamo?

Članak preuzet sa: http://www.saaid.net/monawein/m/48.htm