Uzroci ružnog završetka na dunjaluku

Neki uzroci ružne konačnice na ovom svijetu su:

1. Neispravna akida i činjenje ibadeta na novotariji bez pokajanja.

Rekao je Siddik Hasan Han rahimehullah  u vezi uzroka lošeg završetka: „Od toga je i pokvarenost akide-vjerovanja i svjetonazora, pa makar se pri osobi našla potpuna skromnost i dobrota (u vanjštini). Ako se kod čovjeka nađe neispravna akida na način da je on izričit u tome, ubjeđen u isto, ne pomišlja da je pogriješio u tom pitanju – često se dešava da mu se pokaže u stanju smrtnih muka neosnovanost onoga u što je vjerovao…i zapečati mu se (život) na ružan način, pa ode sa dunjaluka bez imana i tako bude od onih o kojima je Allah rekao (u prijevodu): “i pokaže im se od Allaha ono što nisu očekivali.” (Ez-Zumer: 47)

قُلْ هَلْ نُنَبِّئُكُم بِٱلْأَخْسَرِينَ أَعْمَٰلًا ١٠٣ ٱلَّذِينَ ضَلَّ سَعْيُهُمْ فِى ٱلْحَيَوٰةِ ٱلدُّنْيَا وَهُمْ يَحْسَبُونَ أَنَّهُمْ يُحْسِنُونَ صُنْعًا ١٠٤

103 Reci: "Hoćete li da vam kažemo čija djela neće nikako priznata biti, 104 čiji će trud u životu na ovome svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade?

El-Kehf, 103 - 104

¹

 

Ibnu-l-Farid², Omer ibn ‘Alijj El-Hamevi, je zastupao vjerovanje u panteizam, i govorio da se Allah utjelovio u stvorenja, da je Gospodar rob, a rob Gospodar. Kada mu je došao smrtni čas izrekao je dva stiha u kojima izražava svoju nesreću i propast, plakao je i govorio:

„Ako je moj stepen u ljubavi kod vas

Ono što vidjeh, sigurno sam upropastio svoje dane

Prazna nadanja su nadvladala moju dušu svo vrijeme

A danas vidim da su to smušeni snovi.“

 

 

Sličan primjer je stanje El-Halladža i njegova konačnica.

Rekao je u Et-Tavasin:

„Zašto da ne obavijestim svoje voljene

Da jahao sam morem i slomila se lađa

Na vjeri krsta moja je smrt

Ne želim El-Batha³ niti Medinu.“

 

Ovaj heretik je, obraćajući se Allahu, takođe rekao: „Tebi se odričem onoga čime Ti jednoću ispoljavaju muvehhidi⁴.“

Rekao je imam Ez-Zehebi rahimehullah u vezi gore citiranih riječi: „Ovo je sama srž hereze.“

Ove riječi El-Halladža odražavaju da se kufr i iman razlikuju po imenu, ali da između njih nema razlike u suštini značenja. Ova tvrdnja je samo jedna u nizu zabluda koje proizilaze iz vjerovanja u utjelovljenje Allaha u Njegova stvorenja, odnosno naučavanja panteizma.

Prenosi se od Džundub ibn Zazana, Halladžovog učenika da je rekao: „Husejn⁵mi je napisao: ‘Neka Allah od tebe sakrije vanjštinu šerijata a otkrije ti suštinu nevjerovanja, jer zaista je vanjština šerijata nevjerstvo a suština (stvari) jasna i prava spoznaja'“ ⁶

 

 

2. Unutrašnjost čovjeka suprotnost njegovoj spoljašnosti.

 

Ponekad se dešava da čovjek u svojoj spoljašnosti radi djela pokornosti Allahu, međutim u sebi krije licemjerstvo, ili pretvaranje (pred ljudima), ili neku od zlih prljavština duše poput oholosti ili samodopadanja, pa upravo to izađe na vidjelo s kraja njegovog života, time mu se okonča njegovo postojanje, i doživi vječni gubitak i ahiretsku propast.

 

Ovome svjedoči priča o čovjeku koji se borio sa Allahovim Poslanikom sallallahu 'alejhi ve sellem, pa bio iskušan ranjavanjem, te postade očito da to nije činio radi Allaha, ili s nijetom da Allahova riječ bude gornja.

 

Prenosi se od Ebu Hurejre radijellahu 'anhu  da je rekao: „Prisustvovao sam bici na Hajberu kada je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem  rekao za nekog čovjeka koji bijaše s njim i prizivaše sebi islam: ‘Ovaj je od stanovnika vatre.’ Kada je bitka počela taj čovjek se borio žestokom borbom, sve dok nije zadobio mnogo rana, a neki su ljudi gotovo posumnjali (u Poslanikove riječi). Kada ovaj čovjek osjeti bol rana zabaci svoju ruku do tobolca, izvadi iz njega nekoliko strijela i izvrši samoubistvo njima. Neki muslimani se jako uzbudiše i rekoše: ‘O Allahov Poslaniče, Allah je učinio iskrenim tvoje riječi, ovaj je čovjek počinio samoubistvo, ubio je samog sebe.’ Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem reče: ‘Ti i ti, ustani i obznani da u Džennet neće ući osim vjernik. Allah će pomoći ovu vjeru sa čovjekom griješnikom.'“ ⁷

Rekao je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem: „Doista će čovjek raditi djela stanovnika Dženneta prema onome što se ljudima čini, a on je (ustvari) od stanovnika Vatre.“⁸

 

Riječi Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem: „prema onome što se ljudima čini“ ukazuju da je unutrašnjost čovjeka suprotna njegovoj vanjštini, a nije moguće da ružan kraj čeka onoga čija su i vanjština i unutrašnjost ispravni i zdravi.

 

3. Grijesi i nepokornost Allahu bez pokajanja.

 

Kaže Ibnu-l-Kajjim rahimehullah: „Od kazne za grijehe i nepokornost je da oni izdaju čovjeka kada je najpotrebniji prisebnosti svoje duše…postoji stvar koja je strašnija, užasnija i gorčija od toga, a to je da čovjeka izda njegovo srce i jezik prilikom smrtnog časa i preseljenja ka Allahu, pa možda bude bio van mogućnosti i snage da izgovori šehadet. Neki ljudi  su svjedočili ovakvim situacijama prilikom smrtnog časa drugih kada ih upravo ovo snađe, dotle da bi se nekom reklo: reci la ilahe illellah, a on odgovarao: Ah, aah, ne mogu… da to izgovorim… ⁹

 

4. Lažna nada.

 

Prenosi se od Ibn ‘Amra radijellahu 'anhu  da je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem rekao: „Ispravnost prvenca ovog ummeta je u skromnosti i ubjeđenju, a propašće će kraj ovog ummeta zbog škrtosti i lažnog nadanja.“ ¹⁰

Lažna i duga nada ima dva uzroka:

Prvi je lahkomislenost. To znači da čovjek olahko misli da ga, zato što je momak, smrt čeka daleko negdje, ili smrt vidi dalekom jer je zdrav, ili, pak, ne razmišlja da mu ona može iznenada doći.

Drugi uzrok je ljubav prema dunjaluku.

„Naime, kada se insan prijatno osjeća u strastima i slastima dunjaluka, odanosti i čežnji za dunjalukom, onda mu biva teška pomisao na rastanak sa ovim svijetom. Otuda ne promišlja o smrti koja je uzrok rastanka sa dunjalukom, a po prirodi svako odagnava od sebe ono što mu je mrsko i neprijatno. Čovjke koji je zauzet lažnim nadanjima zapravo priželjkuje dušom ono što se slaže sa njegovim željama, a to je što duži ostanak na ovom svijetu…“ ¹¹

 

5. Odustajanje od istrajnosti.

Rekao je Uzvišeni:

وَٱتْلُ عَلَيْهِمْ نَبَأَ ٱلَّذِىٓ ءَاتَيْنَٰهُ ءَايَٰتِنَا فَٱنسَلَخَ مِنْهَا فَأَتْبَعَهُ ٱلشَّيْطَٰنُ فَكَانَ مِنَ ٱلْغَاوِينَ ١٧٥ وَلَوْ شِئْنَا لَرَفَعْنَٰهُ بِهَا وَلَٰكِنَّهُۥٓ أَخْلَدَ إِلَى ٱلْأَرْضِ وَٱتَّبَعَ هَوَىٰهُ فَمَثَلُهُۥ كَمَثَلِ ٱلْكَلْبِ إِن تَحْمِلْ عَلَيْهِ يَلْهَثْ أَوْ تَتْرُكْهُ يَلْهَث ذَّٰلِكَ مَثَلُ ٱلْقَوْمِ ٱلَّذِينَ كَذَّبُوا۟ بِـَٔايَٰتِنَا فَٱقْصُصِ ٱلْقَصَصَ لَعَلَّهُمْ يَتَفَكَّرُونَ ١٧٦ سَآءَ مَثَلًا ٱلْقَوْمُ ٱلَّذِينَ كَذَّبُوا۟ بِـَٔايَٰتِنَا وَأَنفُسَهُمْ كَانُوا۟ يَظْلِمُونَ ١٧٧

175 I kaži im vijest o onome kome smo dokaze Naše dali, ali koji se od njih udaljio pa ga je šejtan dostigao, i on je zalutao. 176 A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovome svijetu priklonio i za svojom strašću krenuo. Njegov slučaj je kao slučaj psa: ako ga potjeraš on isplažena jezika dahće, a ako ga se okaniš on opet dahće. Takvi su ljudi koji Naše dokaze smatraju lažnim; zato kazuj događaje da bi oni razmislili. 177 Loš su primjer ljudi koji ne priznaju Naše dokaze, oni zlo čine sami sebi.

El-A'raf, 175 - 177

 

Sažetak iz djela: Sahihu vesaja-r-resuli: 3/198-206.