Ovo je 3. dio od 3 u serijalu Stanja čovjekove konačnice na dunjaluku
Pitanje:

Moj otac je preselio prije nekoliko dana. Počeo je da klanja prije smrti na par mjeseci, hvala Allahu,  iako za života nije klanjao. Postio je i dan Arefata, i bio je voljen među ljudima. Međutim, dobio sam obavijest od svog rođaka da je, prilikom preuzimanja tijela iz bolnice na dva sata poslije smrti, primjetio da su leđa moga oca bila jako vruća. Zabrinut sam i strah me da to nije od znakova lošeg završetka?

Odgovor:

Šejh Muhammed ibn Salih El-Munedždžid

Zahvala pripada Allahu, neka su salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu i sve njegove ashabe.

Prvo

Ne postoje predaje koje ukazuju da je promjena tijela, poput promjene boje, mirisa, hladnoće ili toplote i sličnog, od lijepih ili od ružnih završetaka. Naprotiv, uglavnom i uopšteno je da ono što se dešava od promjena (umrlog) je rezultat prirodnih uzroka. Ove promjene tijela se dešavaju bez razlike i dobročinitelju i zlikovcu, i dobrom i lošem čovjeku.

Rekao je El-Mevak El-Maliki rahimehullahu djelu Et-Tadž ve-l-iklil: „Prenosi Ibnu-l-‘Arebi da je naređeno pokrivanje lica mejjita/umrlog samo s razlogom što se možda promijeni lice ka ružnijem izgledu usljed smrti, pa da zbog toga pomisli onaj ko nema znanja o tome nešto što nije dozvoljeno.“

Ne postoji šerijatski dokaz da je vrućina leđa odmah nakom smrti od ružnih znakova, nego je pokazatelj  ispravnosti roba njegova bogobojaznost, a znak nečije pokvarenosti udaljenost od bogobojaznosti.

Dok god važi da ga je Allah uputio, i usmjerio na činjenje dobrih djela, i na pridržavanje namaza prije smrti, a zatim susreo svoga Gospodara na tome, pa onda je to od lijepih znakova.

Kao što je rekao Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem: „Doista će rob raditi djela stanovnika Dženneta dotle da između njega i Dženneta bude koliko lakat, pa ga pretekne Knjiga i radi djela stanovnika Vatre pa uđe u nju. I zaista će rob raditi djela stanovnika Vatre dotle da između njega i Vatre ne bude osim koliko lakat, pa ga pretekne Knjiga i radi djela stanovnika Dženneta i uđe u njeg.“ 19

 

Rekao je Ibn Redžeb rahimehullah: „Ponekad čovjek radi djela stanovnika Vatre, a u sebi nosi neku skrivenu dobru osobinu, pa nadvlada kod njega upravo ta osobina s kraja njegovog života, i bude neminovno na lijepom kraju.“ 20

 

Drugo:

 

Tvom rođaku je bila obaveza da sakrije ono što je vidio pri mejjitu nakon smrti, jer je to od edeba osobe koja gasuli umrlog, i svakog drugog ko uoči leš preminulog i pazi na njegovu  nepovredivost – jer zaista je svetost umrlog muslimana kao i svetost živog muslimana.

 

Prenosi se od Ebu Rafi’a radijellahu 'anhuda je rekao Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem: „Ko ogasuli umrlog pa sakrije njegovu mahanu biće mu oprošteno četrdeset puta. Ko umota umrlog u ćefine Allah će ga odjenuti u odijelo od tanke svile i džennetske kadife. Ko iskopa za mejjita kabur pa ga u nj. zakopa pisaće mu se od nagrade poput da je nekoga uselio u određeno boravište do  Sudnjeg dana.“ 21

 

Rekao je El-Maverdi rahimehullah: „Što se tiče toga da osoba koja gasuli umrlog prikriva ono što vidi od promjene na mejjitu i lošeg znaka – pa to mu je naređeno, i nije mu dozvoljeno da priča o tome.“ 22

 

Rekao je šejh Mensur El-Behuti rahimehullah: „I obaveza je na osobi koja gasuli da sakrije zlo, zbog hadisa: ‘Neka vaše mrtve gasule oni u koga se ima povjerenje’ – hadis bilježi Ibn Madže rahimehullah – dočim mu nije obaveza da iznese neki hajr pri mejjitu kako bi se tražila milost za njega. 23Za dobročinitelja se nadamo (da je u Džennetu), strahujemo za onoga ko je loša djela činio (da će biti kažnjen), međutim, ne svjedočimo (Džennet) nikome osim onome kome je to posvjedočio Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem. Rekao je šejh Tekijju-d-din rahimehullah: ili onome kome cijeli ummet donese riječi hvale.“ 24

 

Došlo je u djelu Eš-šerhu-l-mumti’u ‘ala zadi-l-mustakna’:

„Riječi: ‘Na onome koji gasuli je da sakrije ono što vidi ako to nije lijepo’, tj. na osobi koja kupa mejjita je da sakrije-ne saopštava ono što je vidjela kod preminulog ako to nije lijepo. Možda vidi pri nekome nešto ružno, svjedeno bilo to na tijelu ili bilo sa s aspekta nekih okolnosti. Ponekad može da vidi da je lice umrlog potamnilo – Allahu se utječemo od toga – i promijenilo se od izgleda tokom života. Nije dozvoljeno da to kazuje ljudima i kaže: ‘vidio sam da mu je lice potamnilo’ – da ne bi pomislili o preminulom nešto ružno. Nekada lice umrlog bude blistavo toliko da nekoga nakon smrti vidimo nasmijanog – ovo neće sakrivati. Što se tiče ružne osobine na tijelu – pa zaista na tijelu umrlog nekada bude određena stvar koja ga, kada je ljudi uoče, karakteriše po lošem, kao što je u riječima Uzvišenog:

وَٱضْمُمْ يَدَكَ إِلَىٰ جَنَاحِكَ تَخْرُجْ بَيْضَآءَ مِنْ غَيْرِ سُوٓءٍ ءَايَةً أُخْرَىٰ ٢٢

22 I uvuci ruku pod pazuho svoje, ruka će se pojaviti bijela, ali ne bolesna; i eto – znamenje drugo,

Ta-Ha, 22

25 tj. može biti pri njemu guba koja je odvratna ljudima kada je vide. Otuda nije dozvoljeno čovjeku da kaže: ‘Vidio sam pri njemu gubu.’ Nekada se zna promijeniti boja kože pa bude kao crna pjega, a ustvari je krvna oteklina, Allah najbolje zna. Ni ovu stvar neće spominjati ljudima, nego je obaveza da je sakrije.

 

Rekla je ulema: ‘Osim ako je dotični bio novotar i pozivao u svoju novotariju, a onaj ko ga gasuli vidio ga u ružnom izgledu – tada bi trebao da to saopšti ljudima kako bi se pripazili njegovog poziva u novotariju, jer će oni, kada saznaju da je njegova konačnica bila u ružnom stanju, udaljiti se od njegovog menhedža i puta. Ovaj govor je, bez sumnje, dobar i ispravan jer se na ovaj način odagnava šteta koja nastaje slijeđenjem novotara koji poziva u neku novotariju. Isto važi ako je preminuli bio sljedbenik neke rušilačke ideje,  poput pripadnika ba’s partije ili modernista.

U djelu Er-Revd je spomenut lijep govor: ‘Obaveza je onome ko gasuli mejjita da sakrije zlo, a nije mu obaveza da iznese neko dobro.’ Dakle, sakrivanje zla je obavezno, a iznošenje dobra nije obavezno osim što je to lijepo i poželjno jer se zbog toga ima lijepo mišljenje o preminulom i traži za njega Allahova milost, naročito ako je isti bio poznat po dobru.“ 26 27

 

A Allah najbolje zna.

 

Prijevod sa:

https://islamqa.info/ar/258006

 

 

 

 

 

Da li je vrućina tijela nakon smrti loš znak?

 

<< Uzroci ružnog završetka na dunjaluku