Temelji mudrosti o uređenju svijeta (Prvi temelj, O uredbi države i njezinu trajanju)

Nizam ul alem
Temelji mudrosti o uređenju svijeta
Hasan Ćafi Prušćak (Al-Ahisari)

Prvi temelj
O uredbi države i njezinu trajanju

Državni je stup pravda i dobra uprava. U Kur'anu stoji: >Bog zapovijeda, da se pravo radi i dobro čini.< U tome su sadržane sve dobre ustanove za raju i vladara.

Hadis veli: >Bog je nebesa okitio sa troje:suncem, mjesecom i zvijezdama; a zemlju je okitio s troje: učenjacima, kišom i dobrim vladarem.< >Pravda je dio vjere i moć vladara.<

Mudre riječi: >Ko zna dobro upravljati,dugo će vladati.< >Ne može se usavršiti carstvo (ni čijem) nego samo dobrom upravom.< >Trajnost države skopčana je s pravednošću.<

Ardišir Babek veli: >Kad se vladar okrene od pravde,okrene se narod od poslušnosti.<
>Nema vladara bez prvaka, a nema prvaka bez bogatstva; nema bogatstva bez kulture; a nema kulture bez pravde i dobre uprave.<

Mudre riječi: >Nema blagostanja, gdje vladar pravedno ne vlada< >Najbolji je vladar, onaj koji dobro radi i misli i pravdu kroji vojnicima i podanicima.<

Jezdečerd upita jednog mudraca, da mu kaže, kako se uređuje država? Odgovori: >>Blagim postupanjem sa narodom, pobiranjem daća bez sile, sticanjem privrenosti pomoću pravde, javnom sigurnosti na putevima i pribavljanjem prava potlačenim od tlačitelja.<<

Abdullah b. Tahir upita jednog učenjaka: >>Dokle će ostati vlast u našoj dinastiji?<< Na to odgovori: >>Dok se pravda stere po ovoj dvorani,jer u Kur'anu stoji: >>Zaista bog ne mijenja ništa u jednom narodu, dok se sam narod ne izopači.<<

Mudre riječi: >> Ko se zdade nemarnosti,propast će mu država.<< >>Nemaran je vladar, u kome se sastanu dva svojstva: vječno uživanje i propuštanje zgoda.<< >> Nema upravnika, kao što je razum, ni zaštitnika, kao što je pravda, ni sablje, kao što je istina, ni pomoći, kao što je iskrenost.<< >>Pravednost je čvrsta utvrda na visoku brdu, neobara je bujica, niti ne ruši ratna sprava.<< >>Pravedan vladar zaklonjen je božijom pomoći i zaštićen božijim nadzorom.<<

Pripovijetka. Kad je umro Noširevan,nosili su ga u lijesu po cijeloj državi . Pred njim je išao telal i vikao: >> Ako kogod šta ima od mene tražiti, neka dođe!<< I niko se ne nađe u njegovoj državi, da od njega zatraži jedan groš. Divna ti je ovo pripovijetka! Zaista s njom se mogu jako oduševiti islamski vladari i u nju ugredati islamski velikaši, ako budu razmišljali.

Za tijem je vladaru neobhodno nužno da upravne poslove povjerava sposobnim ljudima, kako u Kur'anu stoji: >> Zaista Bog vam zapovijeda,da predajete amanete dostojnim<< (amaneta). Inače će se pobuniti duhvi dostojnih (ljudi) proti njemu (vladaru), a to izaziva nezadovoljstvo,kao što se događa u ova vremena. Malo je jednom vladaru hiljadu hiljada učenjaka i obrazovanih savjetnika, a mnogo mu je jedan protivnik.

Ibni Rumi pjeva:
Nije mnogo hiljadu druga i prljana,
A mnogo je imati jednoga dušmana.

Hadis: >>Ko povjeri upravu nekome, a među njegovim podanicima imade vrijednijih od dotičnoga,ogriješio se o boga, njegova poslanika i islamsku zajednicu.<<

Mudra riječ: >> Kad zli zavladaju, dobri propadaju; kad se niski digne, visoki se ponizi; kad baraba dodje do vlasti, odlični ljudi moraju propasti.<< – >>Uprava zlikovaca muka je za poštenjake, a najveća je tečevina uprava u dobrim rukama.<<

Pitali su Buzurdži Mihra : >> Kad je u vrijeme Sasana bilo toliko državljana kao što si ti, zašto su propali?<< >> odgovori: trazili su pomoć od nižih službenika a velikim poslovima , pa im se dogodilo što se dogodilo.<<
Taj odgovor je velika opomena osmanskoj dinastji u današnje doba, – Bog im uzdržao državu do tijeka i vijeka!

Za tijem je neophodno nužno vladaru, da izabere ministra učena i dobra, jer, kad je ministar dobar, dobar je i vladar, a kad je hrđav,hrđav je i vladar. Bože ti izdobri!

Hadis: >> Kad bog hoće dobro jednom vladaru,dadne mu vjerna ministra; kad nešto zaboravi, da mu to napomene, a kad se sam nečeg sjeti da ga (u tome) pomogne. Ako hoće protivno;dade mu hrđava ministra; kad zaboravi ne napominje mu, a kad se sam sjeti, ne pomaže mu.<<

Mudra riječ: >>Ne gledaj na vladara nego na njegova ministra,pa ćeš znati,ko vlada.<<

Alexander je imao jednog ministra. Ministrovo mu je dulje vremena, a nije ga (nikada) upozorio ni na kakvu pogrešku. Jednog dana mu reče: >>Više te ne trebam; ja sam čovjek, a čovjek ne može biti a da ne pogriješi i ne zaboravi. Ako nijesi opazio do sada nijedne moje pogreške, neznalica si, a ako si opazio, pa je prešutio, izdajica si.<<

Mudra je riječ: >> Vjeran je ministar, koji se iskreno druži sa vladarima i savjetuje ih, a nevjeran, koji se laskavo i dvolično ponaša prema njima.<< Za tijem treba vladaru, da poštuje i pazi učenjake i dobre ljude, da im srca privlači svojim dobročinstvom i blagodatima, da se koristi njihovim bagoslovom, savjetom, mišljenjem i promućurenošću, da se oslanja više na njihove riječi nego li na riječi drugih, jer kod njih nema nevjere i prevare – i nikad se nije čula. – Oni su našljednici božijih posanika i povod sreće na ovom i na onom svijetu.

Mudra riječ: >> Svijet postoji sa četiri vrline: s naukom učenjaka, s pravednošću vladara, s pobonošću dobrih i s dobročinstvom darežljivih ljudi.<<

Hadis veli: >>Gledati u lice učenjaka je isto, kao i bogu se moliti.<<

>Na sudnjem danu mjeriće se (na vagi) tinta učenjaka i krv poginulih na božijem putu (šehita); neće se dati prednost ni jednome ni drugome.<<

Mudre riječi: >> Najbolji vladar je vladar, koji traži društvo učenjaka, a najgori učenjak je onaj koji traži društvo vladara.<<

>Najbolji je vladar, koji u srca podanika smiješta (sadi) ljubav prema sebi; ugled mu se osniva na pet vrlina: na lijepom ponašanju prema plemićima, na milosti prema slabićima, na suzbijanju neprijatelja od presizanja (u državu) i na sigurnosti puteva za dolazak i odlazak.

Za tijem je nužno jednome vladaru, da bude otvorene ruke; jer se narod nekome pokorava samo radi svijetske koristi. Neka se dobročinstvo i darežljivost ne proteže samo na jednu kastu, jer se carstvo osniva na vojnicima i učenjacima i mudracima i obrazovanim ljudima i siromašnima i zanatijama.

Mudre riječi: >> Čovjek je rob dobročinstva.<< >> Ja se čudim onome koji kupuje robove za novce, a ne kupuje slobodne dobrim djelima.<<

Imam Šafi-i pjeva:
S dobrim djelom slobodna zaduži,
Da te bolje nego li rob služi .

Hazreti Alija : >> Najbolja je blagajna ljubav u srcima podanika.<<

Mudre riječi: >> Ko štedi blago,gubi pristaše.<<

Upitaše Alexsandra: > Zašto ne skupljaš blago kao drugi vladari?< – Odgovori: >Moji drugovi su moje blagajne.Ja u njih trpam svoje blago, a ne u blagajne.<
Ko ne čini dobra djela,nema prijatelja.

Ebut-Tib el Mutenebbi :
Zašto će ti to bogatstvo ,ako s njim ne želiš,
Da dušmana ožalostiš,a prljana razveseliš?
Divno ti je rečeno!
Samo dobrim djelom ponose se ljudi,
Po djelu se čovjek i hvali i kudi;
Od drugih se ljudi odlikuje smrtnik:
Darežljiv i učen,blag i dobre ćudi!
Ebul-Feth el busti :
Prolazna je država jednoga vladara
Koji ne da nikome bakšiša ni dara.
Spomenuti:
Ko ima, pa dava, ljude zauzdava, –
Novac je za čovjeka satana prava,
Ko ne čini dobra, neka dobro znade,
Da ni kom’ pravog druga ne imade.

Ko se s veledušjem diže, u očima ljudi se uzdiže. Čim je čovjek veledušniji , tim je pribraniji (kod svijeta).

Mudra je riječ: > Vladar je narodu kao planina zemlji<(jer planine kišu privlače).

Neophodno je nužno (jednome vladaru) da bude ponosan, blage ćudi, strpljiv, da uživa povjerenje i da ne bude brz u izricanju suda o jednom čovjeku, kad nešto o njemu čuje. Inače neće niko u njega imati povjerenja. Odvratiće se od njega srca njegovih podanika. Kad zasjede na očino mjesto, treba da cijeniočine prijatelje.zaista ljubav i mržnja prelaze sa oca na sina. Oni (očini prijatelji) neće propustiti , a da se ne postave između njega (vladara) i hrđava djela.
Neka im ne predstavlja novalije (homines novi), da ih ne izazove proti sebi. Što više ne dolikuje vladaru u opće, da se druži s neiskusnim mladićima. Druženje s mladim ljudima odvraća od vjere.

Znak je nazatka jedne države, kad vladar uzima za savjetnike neiskusne ljude i one, koji ne paze na pošljedice; kad počne prijatelje uznemiravati; kad mu budu državni dohodci manji od izdataka; kad po samovolji približuje i udaljuje od sebe , a ne po trijeznom razboru i – kad omalovažuje savjete učenjaka.

Mudra riječ: >>Znak je nazatska jedne države mnogo pošasni bolesti, a malo obrađivanja zemlje (kultura).

Tri stvari nose propast jednoj dražavi: kad razumom vladara zavladaju strasti i uživanja; kad se pojavi zavidnost među ministrima radi nesuglasnih mišljenja i kad vojnici neće, da se biju s neprijateljem i za vrijeme boja ne slušaju zapovijedi jedni drugih (mlađi stariji po činu).
A najjasniji su znaci propasti (jedne države) u kojoj se ne vlada po zakonu i zakonske ustanove ne provađaju. Najbliži je znak kad zulum zavlada i vojska ga počne širiti, a niko se ne brine, da se spriječi. Kad se jedan od tih znakova nađe kod vladara ili se pojavi u državi, dužnost je ministra i učenjaka, da vladara upozore na to, a dužnost je vladara, da se bez oklijevanja pobrine,kako će to ukloniti, jer kad preotme mah, rijetko se događa, da bude moguće katastrofi stanuti na put.

Ibni Abbas veli, da je božiji poslanik reko: >Znaci su sudnjega dana: zanemarivanje molitve i podavanje strastima; vladari će biti izdajice, a ministri nevjere. < – Na to ustane Selman i povikne: > Draži mi od oca i majke! Hoće li to biti?< – Da, o Selmane! Kad to bude, topiće se srce pravovjernoga, kao što se topi so u vodi, a neće moći ništa da promijeni.
Hoće i to biti?
Da, o Selmane! Tada će biti pravovjerni najponiženiji na svijetu. Slijediće druge od straha.
Ako progovori,prožderaće ga, a ako ušuti, svisnuće od jada.<

Bože, otkloni od pobjedonosnog osmanskog carstva te znakove za ljubav tvoga milosnika Muhammeda,najplemenitijeg od plemića – amin. Bože,koji uslišavaš molitve!