U uvodu svoga djela „Zulum ve Adl („Krivda i pravda”) Hodža veli, šta ga je ponukalo da napiše to djelo, pa kaže: „Dolaze nam mnoga pisma iz Anadola, u kojim se ljudi tuže i kukaju na zulume političkog režima (Abdul-Hamidov režim), i stavljaju pitanje, hoće li i kada će jednom prestati nasilja, koja im se nanose.” Kao odgovor na ova pitanja Hodža je napisao ovu knjigu, u kojoj okrivljuje ne samo zalime nego i mazlume (one koji trpe zulum), i počinje ovim hadisom: “Men eane zalimen salletahullahu alejhi”. ,,Ko uspomaže zalima, Bog će mu ga natovariti na vrat”.

Zulum, etimološki znači: metnuti jednu stvar ondje, gdje joj nije mjesto, postaviti jednog čovjeka na ono mjesto, za kojeg on nije, nagraditi ili kazniti nekoga onako, kako on ne zaslužuje, trošiti novac u onu svrhu, za koju nije određen, tratiti vrijeme u onom poslu, od kojeg nema koristi, želiti drugomu ono, što ne bi želio sebi, govoriti nekomu iza leđa ono, što ne bi u oči rekao …. uopće govoriti raditi, misliti i osjećati ono, što nanosi moralnu ili materijalnu štetu sebi ili drugom.

Zulum je također povjenti državne poslove onima, koji ih ne će, ne umiju, ne mogu ili ne smiju vršiti onako, kako odgovara svrsi. Za to se u Kuranu veli: „Nuvelli badazzalmine badan.” ,,Mi nasilnike natovarimo na vrat zalimima”. Dakle, prema tomu, kome si povjerio svoju sudbinu i svoje poslove, ti si suodgovaran za sva zla, koja potječu iz lošeg rukovođenja tih poslova.

Ako ti se neko nametnuo i uzurpirao tvoje pravo, dužan si ustat protiv njega i nastojati, da mu se ti poslovi trgnu iz ruku. „Kejfe ma tekunu juvela alejkum” „Kakvi budete vi, onaki ce biti i vaši upravljači” (ovo bi odgovaralo našoj poslovici: kakva šuma — onaki zečevi), jer su nikli iz vas, oni su čestica jedne cjeline, a ta ste cjelina vi.

Sune-tullah. Sunet znači narav, karakter, običaj, put, način, pravila, zakon, propis. Sunnetullah znači: način, kojim Bog upravlja svijetom, a to je: „Emri bilmaruf, nehji anilmunker”. Prva polovina ove izreke znači: činiti i zahtijevati od drugoga da čini ono, što je zakonito i korisno, upućivati drugoga na ono, što je spasonosno; prirediti sredstva i uzroke, koji… daju dobre pošljedice… Druga polovina izreke znači: spriječiti ono, što je stetno i nevaljalo, ukloniti one uzroke, koji dovode do štetnih pošljedica (n. pr. pošljedice nepismenosti, pjančarenja, ljenčarenja, dvoličnosti, zavidnosti i t. d.). Dakle sve uzroke, koji rađaju rđavim pošljedicama, pa te pošljedice bile štetne po onog, od koga potječu uzroci ili po nekog drugog, te uzroke uklonuti: to je „nehji anilmunker”.

„Ve la tedžidu li sunetillahi tahvila”. Prirodni zakoni, kojima Bog upravlja ovim svijetom, ne trpe nikakve promjene. Iz načina, kako Hodža tumači ovaj ajet, izviru slijedeće misli; sve pojave prirodne i društvene povezane su uzročnom vezom. U svijetu vlada stroga zakonitost. Nema čuda ni hićmeta, ne pada nafaka iz nebesa, ne otklanja se bolest, neimaština niti ikakvo zlo i nesreća kojekakvim nadnaravnim sredstvima. Pomoću prosvjete i naobrazbe upoznati uzroke sreći i nesreći. Latiti se jednih i nastojati da otkloni druge. To je put, kojim se dolazi do cilja.

Ako jedan narod želi biti sretan, treba da se kloni zuluma, a ako se njemu zulum čini, treba da mu se svim silama suprotstavi. Svi narodi, koji su izumrli, morali su se držati ovog pravila. Tako isto moraju činiti i Muhamedovi (a. s.) šljedbenici. Ko ne ide ovim putem, t. j. ili zulum čini ili dopušta da se njemu zulum čini, taj je propao na oba svijeta i nema nikakva prava kriviti sudbinu.

„Ve la terkenu ilel lezine zalemu fetemesekumun-naru“. ,,Ne naklanjajte se onima, koji su zulum počinili, da ne bi prionula vatra za vas!” Ta vatra je zulumska vatra, koja pali na ovom svijetu i paklena vatra na onom svijetu. Šta je džihad (sveti rat)? Džihad je borba protiv svake nepravde i nasilja.