Aktuelno

Rugala se ruga…

Reagovanje na članak: http://saff.ba/nezavisni-dzemati-nisu-nastali-zbog-netolerancije-sluzbenika-iz-prema-selefijama/#.VsbNAsdhO49

Ranih 2000-tih upoznah jednog mladića svojih godina, kojem sam se divio zbog izuzetnog dostignuća: čuo sam da je završio medinski fakultet Šerijata, i da je na magistratu.

Upoznao sam ga pod okriljem “majke svih paradžemata”, Aktivne islamske omladine, na nekakvom druženju u Krajini, čiji je domaćin bio danas omraženi Bilal Bosnić. Na tom susretu nije bilo predstavnika IZ.

Prvo što sam od njega tada naučio je da Islamska zajednica nema pravo da naplaćuje ljudima mjesto za ukop, jer je to vakufsko zemljište, a vakuf se muslimanima ne smije naplaćivati, a zatim nam je klanjao džumu negdje na rijeci Uni.

Inače, taj naš hairlija je bio jedan od elite tadašnje AIO, koja je gro svoga djelovanja zasnivala na kontriranju IZ, javnom ukazivanju na njihove greške, i, gdje je bila u mogućnosti, organizovanju paralelnih institucija. Tad to bijaše lahko, jer donacije bijahu obilne. A ni za IZ nije bilo problema, sve dok i oni šta “uštinu” iz tih donacija…

U centru Zenice, u ovećem iznajmljenom prostoru su organizovali džume (koje su bile izuzetno posjećene), gdje su hatibi, s vremena na vrijeme, bili on, njegov dajdža Abdussamed, Safet Kuduzović i druga, danas poznata, imena.

Ova AIO je bila vrlo slična IZ-u u nekoliko stvari: zagovarali su jednoumlje i tražili slijepu odanost njima. Tako, kada bi se pojavila neka organizacija koja bi im parirala, počeli bi na njih javno da upozoravaju i razvilo bi se među njima rivalstvo.

Takav je bio odnos prema svim drugim džematima, mimo njihovog. Svakom od njih su nalazili mahane, omalovažavali ih, upozoravali na njih unutar svojih krugova… To je bio slučaj sa organizacijom “Furkan”, hafizom Muhammedom Porčom i drugima koji nisu htjeli “u suru”.

Ponosili su se ovi AIO-ovci time da su oni nasljednici Odreda “El-Mudžahidin”, i smatrali da, zbog toga, njima pripada ekskluzivno pravno na tumačenje selefijske da’ve, jer je selefijska da’va ušla u BiH putem došljaka Arapa, koji su bili borci tog odreda te su se nametali kao vođe i tražili su za sebe pokornost koja prelazi granice onoga što je u Kur’anu i sunnetu. Čak su među sobom nekakve prisege uzimali.

Ljubomorno su ovi naši AIO-ovci branili spomen na plemenite mudžahide koji su došli da odbrane BiH, tako da svako onaj ko bi ih napao, ili ukazao na njihove greške, bi bio sataniziran od strane ovih.

A da se imalo šta prigovoriti pojedinim mudžahidima, imalo se, i pored njihovog velikog fadla. Mnogi od njih su bili rani pokajnici, koji su vjeru shvatali previše tvrdo, neki od njih su čak bili velike neznalice, pa su rigoroznost i neznanje prenijeli i na njihove suborce Bosance, i u njima našli pogodno tlo za to.

Svjedoči srednja Bosna mnogim od tih pretjerivanja, od šišanja djevojaka na kupalištima, preko preglasnog učenja “amin” u džamijama “u inat hodži”, i mnogim drugim, za što ovdje nema mjesta da se navede. I to naš hairlija zna bolje od mene, jer je on tome očima svojim svjedočio.

Ovo je, i pored velikog uspjeha u da’vi koji su ostvarili, stvorilo odbojnost u bošnjačkom narodu, jer Bošnjaci su nježni ljudi po prirodi, pa je mnogim ovakvo pozivanje prouzrokovalo odbojnost prema nosiocima ove “nove vjere”, a svim ljudima koji su se nakon njih iskreno prihvatili sunneta otežalo daljnje normalno funkcionisanje unutar bosanskog društva.

Obzirom da su ovi ljudi uvidjeli neke nepravilnosti koje je IZ u BiH sprovodila, upozoravali su ljude na njih, a IZ je iskoristila ružne i ishitrene postupke nekih njihovih sljedbenika da bi čitavu javnost okrenula protiv njih, jer je u širenju ovih ideja vidjela opasnost svom finansijskom balansu i smanjenje autoriteta u očima vlastitog naroda, na koji se tako lijepo namirila, pa ga cucla.

Helem, ova AIO iz devedestih i ranih 2000-tih se prema IZ BiH odnosila kao prema zloj maćehi; gdjegod su bili u stanju da naprave paralelne institucije IZ-u, napravili su ih: od islamskih centara, u kojima bi bilo uspostavljeno 5 dnevnih namaza, mekteba, ubiranja zekata, i drugih stvari za koje je IZ tražila za sebe ekskluzivno pravo. IZ je na ovu i ovakvu AIO ukazivala kao na rušioce jedinstva, putem svojih džumanskih minbera i huškanjem pojedinaca na njene sljedbenike, a AIO je upozoravala na novotarije IZ javno, ne libeći se, niti se suzdržavajući.

I tako, živješe dva mora nepomiješana dugo vremena, dok ne dođoše druga vremena. Shvatiše nakon dugog vremena da je vrijeme da se vrate svojoj voljenoj maćehi, ali su imali razgranatu populaciju selefija na već ustanovljenom menhedžu. I posta danas halal što bi juče haram. I obratno. Odjednom utihnuše topovi, a britke sablje njihovih jezika se vratiše u svoje korice, bar što se IZ-a tiče, i počeše pozivati u – jedinstvo (i bratstvo, valjda). Tako je svako onaj ko je u tim vremenima htio da ukaže na nepravilnosti IZ-a putem njihovih kanala bio izopćen, tražili su se “podobni”, koji su spremni da klimaju glavom, nakon što su bili najglasniji u upozoravanju na njih.

Naš je hairlija bio najglasniji (i najjasniji) u ovom pozivu. Zamijeniše se duge brade onim kraćim (“civilizovanijim”), a “rejzulema” poče da se javno hvali, a do jučer se javno upozoravalo na njega. I postadoše oni koji nisu bili voljni da slijede njihov novi put – nepoželjnim.

Ali tome nije kraj. Posta naš hairlija urednikom neke novine koja se tada zvala islamskim časopisom. Iskreno, ja sam se bio obradovao da ga vidim na tom mjestu, jer sam očekivao da će učeniji insan doprinijeti smanjenju ozbiljnih propusta koje je ta novina godinama pravila.

Prevario sam se. Ta je novina izgubila većinu svog islamijjeta, i postala definitivno žutom štampom, propagandnim glasilom njihovog novog menhedža, za njih nije postojao nikakav hurmet prema neistomišljenicima: od potvora, tračeva, implicitnog i eksplicitnog prokazivanja, huškanja sigurnosnih službi…

Posta im sveta zadaća da ukazuju na “one koji kidaju saff jedinstva”, pa počeše da im prigovaraju sve ono što su i oni do jučer radili, npr. otvaranje mesdžida u iznajmljenim prostorima. Rekoše: “Za obavljanje džume treba dozvola imama.” Ovaj argument je smiješan, jer da se po ovome radi, ne bi bila uspostavljena džuma nigdje u Bosni i Hercegovini, jer imama u šerijatskom smislu nema. I ko kaže da IZBiH ima menšuru od halife, koja je ovlašćuje za ovo, mora da zna da se dozvola od nepostojećeg imama u šerijatu ne prihvata, osim kod šiija rafidija. Međutim, ne mogu a da ih ne pitam sljedeće: “Šta ćemo sa džumama koje ste vi obavljali u Zenici, Bočinji i drugim mjestima bez dozvole ikakvog imama?” Šta čini te džume ispravnim, a ove druge neispravnim? Možda javno obznaniti svim ljudima koji su tamo dolazili da klanjaju “Kadauz-Zuhr” za svaku džumu koju ste im predvodili?

Kada je počeo sukob u Siriji, dio Bošnjaka je otišao tamo, na sličan način na koji su Arapi došli ovdje ’93. godine. Oni nisu pitali nikoga da tamo odu, baš kao što Arapi koji su ovdje došli nisu pitali nikoga da dođu u BiH. Ovi koji su otišli tamo su bili manjkavi, baš kao i oni što su bili došli ovdje. Međutim, ovdje uočavamo protivrječnost: dok su prethodnike hvalili najvećom hvalom, potonje su kudili najžešćim kuđenjem, ne libeći se jasnih potvora, mahalskih priča i drugih “metoda modernog novinarstva” u sataniziranju ovih ljudi. Ja ne kažem da su ti ljudi bezgrešni, samo želim da ukažem na dvostruke aršine, ružan ahlak prema neistomišljenicima i nedosljednost u stavovima.

Tako naš hairlija, u posljednjem izdanku od njega, komentariše video na kojem se i ja nalazim riječima:
“Pa, valjda nismo ćoravi kod očiju. “Selefije” i njihove daije već dvije decenije, bez ikakvih problema (pojedinačni slučajevi nisu pravilo) obavljaju namaz u džamijama u skladu sa vlastitim uvjerenjima i pravnim mišljenjima koja preferiraju…”

Pitamo mi našeg hairliju: Allaha ti, za koliko slučaja istjerivanja iz džamija si dosad čuo? Za mnoge od njih si morao čuti, mnoge si gledao i preko televizije, za vrijeme Jusufa Barčića, rhm., a i mnogo ranije. Mnoga istjerivanja iz džamija za koja nisi čuo nisu bila fizičkim nasrtajima, nego psihološkim, do te mjere da su mnogim našim džematlijama ogadili odlaske u džamije. Sam tvoj portal je objavio jednu od tih pismenih istjernica iz džamije, a ono što se krije daleko je više. I ti to, Allaha mi, znaš. I zar je moguće da na tri videa koja su izašla, u Dubnici, Gračanici i Rahiću, se ponovi jednako svjedočenje iz trojih usta, u tri različita slučaja, od kojih su dva dokumentovana papirima, a da ti i dalje tvrdiš da “nema nikakvih problema”. De mi reci, jer to je tvoja specijalnost, kako bi se ova svjedočenja tretirala u šerijatskoj sudnici? Ne, nego Islamska zajednica sada traži da se ljudi koji su otišli od njenog jarma vrate nazad, bez namjere i želje da mijenjaju išta od politike koja ih je istjerala iz tih džamija, pa je sada najlakše reći da problema nije ni bilo, i poricati ono što se golim očima vidi, nego uputiti IZ-u pitanje: “Šta je sa razlozima napuštanja ovih džamija?” Jer se danas traži da se ti ljudi prikažu kao oni koji su džamije iz čista mira napustili, dok su u njima vladali sklad i harmonija.

Još usto navodiš da ima čak i mjesta gdje selefije tumače knjige, a već prije si naveo da “pojedinačni slučajevi nisu pravilo”, jer u većini džamija u Bosni selefije nisu u stanju da organizuju ni halku Kur’ana, a da je ne organizuju oni, ne bi bila nikad ni organizovana, pa kada pokušaju, dobiju “crveno svjetlo”, a ako ustraju, budu istjerani iz džamije. I ovdje pojedinačni slučajevi nisu pravilo.

Kažeš: “Nemojmo se lagati, svi mi znamo da su te grupe, ili nezavisni džemati, kako sebe zovu, nastali na negativnom stavu prema Islamskoj zajednici i njenom tumačenju islama, i da zaista u tim zajednicama imaju pojedinci koji ne mogu prihvatiti ništa osim što su oni naučili kao ispravno.”

Jeste, stvarno, nemojmo se lagati: Ono što ti o nama kažeš, to je hakk, makar se mi zaklinjali, jer ti znaš šta je u našim prsima, haman bolje od nas. I ovo je vaš način ophođenja prema nama otkako traje razilaženje između nas i vas. Na taj način vi ljude od nas odvraćate, jer u našem govoru i djelima ne nalazite ono što potkrepljuje vaše tvrdnje o nama, pa onda ljudima govorite “šta mi mislimo”. Osnova je da se od muslimana uzima ono šta on o sebi kaže, ti bi to trebao znati, a to što ti misliš o njemu, to je treći padež. To što ste ti i tvoja saffovska bratija umislili da mi tekfirimo IZ i da smo iz džamija iz svog ćejfa izašli, to je jedno, ali stvarnost i činjenice vas pobijaju, pa ste spremni i stvarnost i činjenice gurnuti pod stol, a o nama govoriti ono što vam je volja, baš kao što su zagriženi novotari vijekovima radili.

I u pravu si: ovi mesdžidi jesu nastali na negativnom stavu prema tumačenju islama onako kako ga tumači IZ, jer negativan stav prema tome je obaveza svakom razumnom. Kao što je naše istjerivanje iz džamija usko povezano za izražavanje našeg negodovanja ekonomizaciji vjere koju provodi Islamska zajednica.

A, zaista, ja znam neke pojedince u “vašim” krugovima koji ne mogu prihvatiti ništa osim ono što oni smatraju ispravnim. Kao i u krugovima IZ.

Kažeš: “Draga moja braćo, ko vas je uopće ovlastio da nastupate u ime vjere? Ko vas je ovlastio da tumačite ajete i hadise? Ko vas je ovlastio da javno govorite u ime vjere?”

Drago mi je da smo ti dragi, i još usto braća, a ti znaš da bratstvo sa sobom nosi određena prava, npr:
الْمُسْلِمُ أَخُو الْمُسْلِمِ لَا يَظْلِمُهُ وَلَا يَخْذُلُهُ وَلَا يَحْقِرُهُ
(Musliman je muslimanu brat, ne nanosi mu nepravdu, niti ga ostavlja na cjedilu, niti ga omalovažava), ali si u ovome originalno prekopirao “argument” koji su vama prije nekolikih godina argumentovali IZ i bratija. Ovog “argumenta” sam se naslušao iz usta neukih džematlija kada su me gledali da dižem ruke u namazu prije ruku’a i poslije njega.

Kako kaže stara arapska: رمتني بدائها وانسلت
(Optuži me za svoju bolest, pa uteče) Jer IZ je ta koja tumači ajete i hadise, ne mi. I ti nisi u našim obraćanjima našao sopstveno tumačenje ajeta ili hadisa, nego to postoji u IZ-ovoj politici. Oni su ti koji su prihvatili pravac u akidi koji tumači ajete i hadise u skladu sa njihovim mozgovima, a onda sve one koji to tumačenje ne žele da prihvate – odbijaju, čak tekfire. Mi ajete i hadise ne tumačimo, nego ih primjenjujemo, toliko bar o nama kaže onaj sufijski šejh Kukavica, a ti bi to trebao bolje znati od njega, sramota bi bilo da on poznaje menhedž bolje od tebe.

Valjda misliš da u našim džematima nema učenih i kvalifikovanih ljudi. Ima. Ali nije učenost i kvalifikovanost ono sa čime treba ovdje da se hvališemo, nego je argumentacija Kur’ana i sunneta ta koja treba da preovladava u raspravama muslimana. Pa, argumente na stol, i mi ćemo svoje, zaboravi titule. Tako se traži istina.

I iz svega ovog možemo vidjeti da je najbolji odgovor tebi danas tvoj govor od juče. Haman kod tebe vrijedi ona narodna: “Rugala se rūga, pa postala drūga.”

Emir Čajić
Imam mesdžida “Kula” u Tuzli.