Prenosi se od Nu’mana ibn Bešira radijellahu 'anhu  da je Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem rekao:

„Primjer onoga ko izvršava Allahove propise i onoga ko ih krši je poput primjera ljudi koji su izvlačenjem strelica (dospjeli) na lađi, pa je nekim od njih dopao gornji, a nekim donji dio (lađe). Kada se oni u donjem dijelu hoće napojiti vode, prođu pored onih iznad sebe, pa kažu: „ Ako bi mi napravili bušotinu u našem dijelu (lađe), ne bismo uznemiravali one koji su iznad nas.“ Ako ih ovi ostave s takvom namjerom, svi su propali, a ako ih uhvate za ruke, spasiće se oni i biće spašeni svi skupa.“ 1

Rekao je Bedruddin El-‘Ajni rahimehullah u komentaru na ovaj hadis:

Riječi Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem: „Ako ih uhvate za ruke“, tj. ako ih spriječe da naprave bušotinu spasiće se, tj. spasiće se ovi što ih sprečavaju, „i biće spašeni svi skupa“, tj. svi koji su na lađi. Da nije spomenuo riječi: „i biće spašeni svi skupa“, onda bi izbavljenje važilo samo za ove što ih sprečavaju. Međutim, nije tako, već svi bivaju spašeni zbog nebušenja. Tako važi i kada se sprovode šerijatske sankcije, naređuje dobro i odvraća od zla – nastupa izbavljenje za sve, a ako se to ne bude činilo, onda propada griješnik zbog svog grijeha a ostali zbog neizvršavanja sankcija.

Iz hadisa se izvlače neki propisi:

  • Dozvoljenost navođenja primjera i dozvoljenost izvlačenja. Naime, Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je naveo ovaj primjer sa ljudima koji su zajahali neku lađu, na način da nije prekorio one što su izvlačenjem odredili sebi mjesta na lađi, niti je označio ništavnim to njhovo djelo. Naprotiv, prihvatio je ovo njihovo stanje sa zadovoljstvom i naveo ih primjerom za onoga ko se spasi od propasti u svojoj vjeri.
  • Da se kažnjavaju svi zbog grijeha određene grupe ljudi, i da se zaslužuje kazna kada se ostavi sprečavanje zla a u mogućnosti se to sprovesti.
  • Da je obaveza čovjeku da se strpi na nekom uznemiravanju svog komšije iz bojazni da ne nastupi žešće od toga.
  • Potvrđenost izvlačenja (za mjesto) kada se marljivo zalažu za mjesto na lađi 2, a što važi u slučaju da se u nju ukrcaju istovremeno. S druge strane, onaj ko pretekne drugoga preči je tog mjesta. 3

 

U drugom rivajetu: „Primjer onoga ko zapostavlja Allahove granice i onoga ko u njih upada je primjer ljudi koji se izvlačenjem smjeste na lađu, pa neko od njih dospije u njen donji dio, a neko u njen gornji dio, pa oni u njenom donjem dijelu prolaze s vodom  pored onih u gornjem dijelu, pa ih time uznemiruju. Pa neko uzme sjekiru i počne dubiti donji dio lađe, pa mu oni dodju i kažu: „Šta ti je?“ On odgovori: „Vi ste uznemireni zbog mene, a meni je potrebna voda.“ Pa ako ga uzmu za ruke, spasiće njega, a spasiće i sebe.A  ako ga ostave, upropastiće ga, a upropastiće i sebe. “ 4

Rekao je Ibn Hadžer rahimehullah: „El-Mudhin – onaj koji zapostavlja (Allahove granice): pod njim se cilja na onoga ko se pretvara, upropaštava prava i ne mijenja/sprečava zlo. U drugoj verziji hadisa5  putem ‘Amira Eš-Ša’bija rahimehullah stoji: „Primjer onoga ko izvršava Allahove propise i onoga ko ih krši…“  – i ovo je ispravnije, jer su el-mudhin (ko zapostavlja) i el-vaki’u (ko upada), tj.krši (Allahove granice) isti u propisu, dok je el-kaim (ko izvršava) nasuprot ovoga dvoga… ako je ovaj ko zapostavlja (Allahove granice) prekoren zajedno sa ovim što krši (Allahove granice), onda  su na nivou jedne skupine. Objašnjenje da postoji treća skupina ljudi u navedenom primjeru (u hadisu) je moguće kada se uzme da su oni što hoće da naprave bušotinu na brodu na stepenu onih što krše Allahove granice, a zatim da oni koji im se suprotstavljaju su, ili onaj ko negoduje postupak prvih – a to je onaj ko izvršava Allahove propise, ili onaj što šuti – a to je onaj što zapostavlja Allahove propise. 6