Ovo je 5. dio od 5 u serijalu Prepreke na putu istine

Selefi i prihvatanje istine

Nema sumnje da su naši ispravni prethodnici bili od onih koji su najviše žudili ka spoznaji istine, trošili i udjeljivali najdraže i najvrijednije samo kako bi došli do iste; a što se tiče prihvatanja istine onda kada je spoznaju, pa nema toga koji bi mogao da se poredi s njima i njihovom predanošću za istinom. To su bili ljudi koji su živjeli i umirali radi istine, i koji su žrtvovali sve ono što su posjedovali samo kako bi istina bila gornja.
Evo nekih od primjera koji na to ukazuju.

  • Imam El-Kurtubi i Ibn Kesir rahimehumallah u svojim tefsirima spominju da je Omer ibnu-l-Hattab radijellahu 'anhu jednom na hutbi odredio vrijednost mehra (vjenčanog dara) te je zabranio da se ona prelazi. Tada je neka žena ustala i rekla: ‘O halifo pravovjernih, ti nemaš pravo ograničavati mehr.’ Na to će Omer radijellahu 'anhu: ‘Zbog čega?’, te mu žena prouči ajet: („ …i jednoj od njih dali ste blaga“), tada reče Omer: ‘Žena je pogodila, a Omer pogriješio’.23

 

Šejhul-islam Ibn Tejmijje rahimehullah je povodom ovog događaja rekao:
„Ovo kazivanje je dokaz o potpunosti Omerovih radijellahu 'anhu odlika, njegove vjere i takvaluka, te njegovom vraćanju istini onda kada postane jasnom, i da on prihvata istinu pa čak i od „obične“ žene, i da se potčinjava istoj (tj. istini), i da drugima priznaje odliku poznavanja istine makar to bilo u najmanjoj meseli. Nije uslov da neko bude vrijedniji (od drugoga) u tome da ga onaj koji je manjeg stepena, ne opomene ni učemu, jer je i Hudhud, onda kada je došao Poslaniku Sulejmanu, 'alejhisselam, kazao: ‘Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest’, (En-Neml: 22), također, je i Musa, alejhis-selam, rekao Hidru: ‘Mogu li da te pratim?, upita Musa, ali da me poučiš onome čemu si ti ispravno poučen’ (El-Kehf: 66), a razlika između Musaa i Hidra 'alejhimesselam je daleko veća od razlike između Omera i njemu sličnih od ashaba, iz tog razloga stepen Hidra nije bio ni blizu stepenu Musaa, a kamoli sličan njemu, čak vjerovjesnici koji su slijedili Musaa, poput Haruna, Juša’a, Davuda i drugih, su bolji od Hidra. Dakle, ovo mišljenje (o ograničavanju mehra) kojeg je zastupao Omer radijellahu 'anhu , jeste od onoga što se dešava svakom istaknutom mudžtehidu’. 24

  • Prenosi se da je četvrti pravedni halifa Ali b. Ebi Talib, radijellahu 'anhu, rekao:

‘Nemojte gledati ko je rekao, već gledajte šta je rekao’. 25

  • Također se prenosi da je neki čovjek rekao Abdullahu b. Mes’udu, radijellahu 'anhu: ‘O Ebu Abdur-Rahmane, poduči me jezgrovitim, sažetim i korisnim riječima’, te mu Ibn Mes’ud reče:

‘Obožavaj Allaha i ne pridružuj Mu nikoga. Budi s Kur’anom (tj. slijedi Kur’an) gdje god on bio, i ko ti bude došao s istinom, prihvati je od njega, makar ne bio blizak i drag, a ko ti bude došao s neistinom, odbaci mu je, makar taj bio blizak i drag’. 26

 

Neko će možda reći: ‘Dobro, prihvatićemo istinu, ali prije toga, kako ćemo spoznati istinu, kada danas svi kažu i tvrde da zagovaraju istinu?!’. Odgovor na ovu nedoumicu daje najveći poznavalac halala i harama u ovom ummetu, a on je Mu’az b. Džebel, radijellahu 'anhu.

  • Mu’az b. Džebel, radijellahu 'anhu, poručuje sljedeće:
    ‘Opomonjem vas na to da se čuvate greške učenog, jer, doista, šejtan nekad izgovori riječ zablude (tj. neistinu) na jeziku učenog, dok, munafik nekad može izgovoriti riječ istine’.
    Kaže ravija: rekao sam Mu’azu: ‘Allah ti se smilovao, a odakle ja mogu znati da je učen izgovorio riječ zablude, a munafik riječ istine?!’ Odgovori Mu’az:
    ‘Naprotiv, možeš. Kloni se njegovih sumnjivih govora, za koje (ljudi) kažu: ‘Šta je ovo (tj. šta to govori)?!’ I neka te to ne odvraća od njega, jer možda se on povrati (istini). I prihvati istinu kada je budeš čuo, jer, zaista, istina ima svoj nur (svijetlost)’. 27

  • Najbolji i najpoznatiji tumač Kur’ana, Ibn Abbas, radijellahu 'anhu, je rekao: ‘Uzmi mudrost (istinu) od koga kod budeš čuo, jer, zaista, čovjek nekad može izgovoriti mudrost iako sam mudrac nije, te će ona (mudrost) biti poput odapete strijele koja je odapeta od strane nestrijelca’.28

 

Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah:
„ ‘Židovi govore: ‘Kršćani nisu ni na čemu!’, a kršćani kažu: ‘Židovi nisu ni na čemu!’(El-Bekare:113) Uzvišeni je obavijestio da svaka od ove dvije grupe negira sve ono što se nalazi kod one druge. Ti ćeš naći da veliki broj fakiha (šerijatskih pravnika) koji, kada vide sufije i pobožnjake, ne računaju ih osim za zabludjele neznalice, i smatraju da kod njih nema nikakvog znanja niti upute. Također, naći ćeš da veliki broj sufija i mistika, na šerijat i fikh ne obraćaju nikakvu pažnju, šta više, smatraju da je onaj koji se time bavi, zaboravio na Allaha, i da kod njega nema ništa što će mu koristiti kod Njega Uzvišenog! Dok je ispravno: da sve što dođe, a što potvrđuju Kur’an i sunnet, bilo od ovih ili onih, jeste istina, a sve što je suprotno Kur’anu i sunnetu, bilo od ovih ili onih, je batil i neispravno’.29

Ovo je veličanstveno pravilo po kojem, ako čovjek bude postupao u svom životu, postići će veliki hajr, te će se sačuvati od raznih grešaka i zabluda.

Šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, komentira prethodni govor Ibn Tejmijje rahimehullah, pa kaže:
‘Ovo što je spomenuo šejhul-islam, rahimehullah, je istina, a to je da moramo prihvatiti istinu ma koja grupa došla s njom, bila ona sufijska, ili grupa fakiha; ali da mi od njih ništa ne prihvatamo, i govorimo: ‘Sve što oni rade je pogrešno’ – ovo nije ispravno. Imam Ahmed rahimehullah bi znao sjedeti s nekim od sufija kako bi mu srce postalo mehko. Dakle, ne postupamo niti kao ovi niti kao oni, već uzmi istinu od bilo kojeg insana, sve jedno bio on sufija, fakih, ili neko drugi.
A sličnost između tih takvih i židova i kršćana jeste upravo u tome što šerijatski pravnici ne smatraju sufije ni za šta, dok sufije njih, također, ne smatraju ni za šta’.

Što se tiče sticanja znanja te izučavanje vjere pred njima – tj. sufijama – možda to bude razlogom  njihove obmane zbog koje će još uvijek ostati na zabludi, također, time se može obmanuti i drugi mimo njih, govoreći: ‘Taj i taj sjedi s njim, i uči kod njega..’
Dok, kada je u pitanju prihvatanje istine, onda prihvati istinu od bilo kog insana, makar od židova i kršćana, pa čak od mušrika i šejtana’. 30

Ovaj govor šejha Ibn Usejmina, rahimehullah, bi mogao poslužiti kao dokaz protiv onih koji se, radi odbijanja istine, služe raznim šubhama, a od koje su: „Vjera se ne uzima od svakoga“, ili: „Učenjaci nisu uzimali hadis od nepoznatog“. Također, govor šejha jasno ukazuje na to da prihvatanje istine ma od koga ona došla, nije isto što i učenje i uzimanje vjere od „nepoznatih“, jer prihvatiti istinu od nekoga, nikako, ne znači niti ukazuje da ti vjeru učiš od njega, niti da si njegov učenik.

Imam Ibnul-Kajjim, rahimehullah, je kazao:
‘Musliman mora slijediti uputu Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, u prihvatanju istine ma od koga ona došla, svejedno bio u pitanju prijatelj ili neprijatelj, drag ili mrzak, dobročinitelj ili griješnik, i da odbacuje i vraća neistinu onome ko je izgovori, ma ko god taj bio’. 31

 

I na kraju, savjetujem svakog muslimana da, kada mu dođe istina koja je potvrđena Kur’anom i sunnetom, odmah prihvati istu i nikako ne oklijeva, kako ne bi bio od onih koje je Uzvišeni Allah spomenuo u sjedećim ajetima:

وَيَوْمَ يَعَضُّ ٱلظَّالِمُ عَلَىٰ يَدَيْهِ يَقُولُ يَٰلَيْتَنِى ٱتَّخَذْتُ مَعَ ٱلرَّسُولِ سَبِيلًا ٢٧ يَٰوَيْلَتَىٰ لَيْتَنِى لَمْ أَتَّخِذْ فُلَانًا خَلِيلًا ٢٨ لَّقَدْ أَضَلَّنِى عَنِ ٱلذِّكْرِ بَعْدَ إِذْ جَآءَنِى وَكَانَ ٱلشَّيْطَٰنُ لِلْإِنسَٰنِ خَذُولًا ٢٩

27 Na Dan kada nevjernik prste svoje bude grizao govoreći: "Kamo sreće da sam se uz Poslanika Pravoga puta držao, 28 kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo, 29 on me je od Kur'ana odvratio nakon što mi je priopćen bio!" – a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu –

El-Furkan, 27 - 29

Imam Ibn Kesir, rahimehullah, kaže da je zulumćar onaj ko se suprotstavljao Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, i jasnoj istini koju je donio, te slijedio put suprotan tome. On će na Sudnjem danu gristi svoje prste kajući se zbog svojih postupaka na dunjaluku. Ibn Kesir rahimehullah, također, veli:

‘Bez obzira da li je ovaj ajet objavljen povodom Ukbe b. Ebi Mu’ajta ili bilo koga drugog, on se odnosi na sve zulumćare općenito.32

I rekao je Uzvišeni Gospodar:

وَقَالُوا۟ رَبَّنَآ إِنَّآ أَطَعْنَا سَادَتَنَا وَكُبَرَآءَنَا فَأَضَلُّونَا ٱلسَّبِيلَا۠ ٦٧ رَبَّنَآ ءَاتِهِمْ ضِعْفَيْنِ مِنَ ٱلْعَذَابِ وَٱلْعَنْهُمْ لَعْنًا كَبِيرًا ٦٨

67 I govoriće: "Gospodaru naš, mi smo prvake naše i starješine naše slušali, pa su nas oni s Pravoga puta odveli; 68 Gospodaru naš, podaj im dvostruku patnju i prokuni ih prokletstvom velikim!"

El-Ahzab, 67 - 68

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, je o prethodnim ajetima kazao sljedeće:

‘Po ovom pitanju mnogi ljudi griješe, tako što određenu osobu smatraju Allahovim štićenikom (velijjullah), i smatraju da se od Allahovog štićenika prihvata sve ono što on kaže, i da se potčinjava svemu onom što on izgovori i uradi, makar to bilo oprečno Kur’anu i sunnetu. Na ovoj osnovi, sljedbenik slijedi dotičnog, dok, s druge strane, biva oprečan onome s čime je Allah Uzvišeni poslao Svog Poslanika, te naredio svim stvorenjima da vjeruju u sve ono što im on dostavi, i da se pokore u svemu što im naredi; i učinio ga (Poslanika) je onim koji rastavlja između Allahovih evlija i Njegovih neprijatelja, i između stanovnika Dženneta i stanovnika Vatre, i između sretnih i onih nesretnih, pa ko ga bude slijedio taj je od Allahovih bogobojaznih evlija, Njegove uspješne vojske, i Njegovih dobrih robova. A onaj ko ga ne bude slijedio, taj je od Allahovih neprijatelja, gubitnika i zločinaca; i njega će, njegovo suprotstavljanje Allahovom Poslaniku te slijepo slijeđenje dotičnog Allahovog štićenika, prvo odvući u bid’at/novotariju i dalalet, a na kraju u kufr i nifak, i imat će udjela u riječima Uzvišenog…’, zatim je citirao gore spomenute ajete.33

 

Molimo Uzvišenog Allaha, Gospodara Nebesa i Zemlje, da nam istinu pokaže istinom, i podari slijeđenje iste, i da nam neistinu pokaže neistinom, i podari bježanje od iste. Gospodaru naš, učvrsti naša srca na Tvojoj vjeri, i naše korake u pokornosti Tebi.

Hvala Allahu Gospodaru svih svijetova.

Napisao: Emir Krčo.

<< Prihvatanje istine kroz šerijatske dokaze