By Ovdje ćemo spomenuti šerijatske dokaze, te neke govore ashaba, tabiina i ostalih od selefa, koji ukazuju da se istina mora prihvatiti bezuslovno, i da čovjek ne smije postavljati između sebe i istine bilo kakvu prepreku i barijeru. Trebalo bi da svako širokih prsa prihvati istinu, jer je to blagodat i milost Uzvišenog Allaha na koju mu je On ukazao.
- Rekao je Uzvišeni Allah:
ٱتَّبِعُوا۟ مَآ أُنزِلَ إِلَيْكُم مِّن رَّبِّكُمْ وَلَا تَتَّبِعُوا۟ مِن دُونِهِۦٓ أَوْلِيَآءَ قَلِيلًا مَّا تَذَكَّرُونَ ٣
3 Slijedite ono što vam se od Gospodara vašeg objavljuje i ne uzimajte, pored Njega, nekog drugog kao zaštitnika! – A kako vi malo pouku primate!
El-A'raf, 3
Imam i mufessir El-Kurtubi rahimehullah je o ovom ajetu rekao:
„'Slijedite ono što vam se od Gospodara vašeg objavljuje’ tj., Kur'an i sunnet. Rekao je Uzvišeni: “…Ono što vam Poslanik da, to prihvatite, a ono što vam zabrani – ostavite“ (El-Hašr:7) Ovo znači: slijedite vjeru islam i Kur'an, i smatrajte halalom ono što je on ohalalio, i haramom ono što je on oharamio, pokoravajte se naredbi Njegovoj, i klonite se zabrana Njegovih. Također, ajet ukazuje na to da se ostave i odbace mišljenja onda kada se pojavi šerijatski tekst (tj. istina).“ 1
Rekao je šejh Es-S'adi rahimehullah:
„'i pored Njega ne slijedite druge kao zaštitnike!’ tj., da ih uzimate kao štićenike i da slijedite njihove prohtjeve, pa da zbog toga ostavljate istinu’.
„A kako se vi malo prisjećate i pouku primate“, pa kada bi ste se vi prisjetili i maslehu (korist) spoznali, ne bi ste dali prednost onom što je štetno nad onim korisnim, niti neprijatelju nad prijateljem’. 2
- U drugom ajetu, Uzvišeni kaže:
وَٱلَّذِينَ ٱجْتَنَبُوا۟ ٱلطَّٰغُوتَ أَن يَعْبُدُوهَا وَأَنَابُوٓا۟ إِلَى ٱللَّهِ لَهُمُ ٱلْبُشْرَىٰ فَبَشِّرْ عِبَادِ ١٧ ٱلَّذِينَ يَسْتَمِعُونَ ٱلْقَوْلَ فَيَتَّبِعُونَ أَحْسَنَهُۥٓ أُو۟لَٰٓئِكَ ٱلَّذِينَ هَدَىٰهُمُ ٱللَّهُ وَأُو۟لَٰٓئِكَ هُمْ أُو۟لُوا۟ ٱلْأَلْبَٰبِ ١٨
17 Za one koji izbjegavaju da se kumirima klanjaju i koji se Allahu obraćaju – njima su namijenjene radosne vijesti, zato obraduj robove Moje 18 koji Kur'an slušaju i slijede ono najljepše u njemu; njima je Allah na Pravi put ukazao i oni su pametni.
Ez-Zumer, 17 - 18
Imam Et-Taberi rahimehullah je rekao da ovaj ajet može značiti da nam se naređuje da slijedimo onaj govor koji bolje ukazuje na uputu i tevhid.
Neki pak samtraju da je riječ „ahsenehu“ superlativ i da se radi o vjernicima koji, kada čuju riječi istine iz Kur'ana i sunneta, slijede ono najbolje što im se u tome naređuje. 3
Imam El-Kurtubi rahimehullah je rekao:
„’Zato obraduj robove Moje, koji govor slušaju, pa slijede ono što je bolje u njemu’ tj. slušaju Kur'an i riječi Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem, pa slijede ono što je bolje, tj. ono što je muhkem (jasnije), i zatim rade po tome’. 4
Imam Ibnul-kajjim rahimehullah je o ovom ajetu rekao:
„’Zato obraduj robove Moje, koji govor slušaju, pa slijede ono što je bolje u njemu’, ovdje se pod govorom cilja na ono što su Allah i Njegov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem rekli, a slijeđenje onoga što je bolje u tome, jeste prihvatiti i raditi po istom, jer je to (govor Allaha i Poslanika) bolje od bilo kojeg drugog govora…
Ono što ciljamo jeste da je obaveza ljudi, nakon smrti Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem , ista ona koja je bila i za vrijeme njegova života. Obaveza onoga ko čuje govor Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem je da ga prihvati, a onaj ko ne zna za njegov govor onda će pitati onoga koji zna za isti, pa kada ga bude čuo obaveza mu je da ga prihvati, a ako i dotični ne bude znao za njeg, u ovoj situaciji dozvoljava se slijediti neki drugi govor mimo Poslanikovog sallallahu 'alejhi ve sellem , i ovo je najviše što može biti, a to je dozvoljenost slijeđenja nečijeg govora onda kada se ne zna za sunnet. I ovo ne znači da je vadžib prihvatiti taj drugi govor, posebno ne, kada se pojavi sunnet i spozna isti’. 5
- Rekao je Uzvišeni Allah:
وَٱلَّذِى جَآءَ بِٱلصِّدْقِ وَصَدَّقَ بِهِۦٓ أُو۟لَٰٓئِكَ هُمُ ٱلْمُتَّقُونَ ٣٣
33 A onaj koji donosi istinu i oni koji u nju vjeruju, oni su bogobojazni,
Ez-Zumer, 33
Šejhul-islam Ibn Tejmijje rahimehullah je kazao:
‘Stoga, obaveza insana je da vjeruje i potvrđuje istinu koju drugi zagovara, kao što vjeruje i potvrđuje istinu koju sam zagovara, i nema pravo da vjeruje u značenje ajeta s kojim dokazuje, a da odbacuje značenje ajeta s kojim dokazuje njegov oponent, niti da prihvata istinu od jedne grupe, a odbija istu od druge grupe’. 6
Rekao je imam Ibnul-Kajjim rahimehullaho prethodnom ajetu:
‘Nije dovoljno da vjeruješ i potvrđuješ (istinu), naprotiv, moraš da potvrđuješ i prihvataš od onih koji ti dođu (s istinom),jer mnogo ljudi potvrđuje istinu, ali ne prihvataju istu zbog kibura, zavisti ili nečeg drugog’. 7
- Od Kutejle radijellahu 'anhu se prenosi da je neki židov došao Vjerovjesniku sallallahu 'alejhi ve sellem i rekao: „Vi, uistinu, činite širk. Vi kažete: ‘Što je htio Allah i ti’, i govorite: ‘Tako mi Kabe’, pa im je Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem naredio da kada hoće da se zakunu, kažu: ‘Tako mi Gospodara Kabe’, i da kažu: ‘Što je htio Allah, a zatim ti’ “. 8
Šejh Ibn Usejmin rahimehullah je, komentirajući hadis o židovu, rekao sljedeće:
‘Iz hadisa se uzima:
a) Da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ukorio židova, iako je vanjština govora (židova) ukazivala na to da je ciljao ukor i prigovor Vjerovjesniku sallallahu 'alejhi ve sellem i njegovim ashabima radijellahu anhum , zato što je on (židov) rekao istinu.
b) Propisanost vraćanja istini, iako onaj koji je na nju ukazao, sam nije od sljedbenika istine’. 9
Slično je kazao i muhaddis Jemena, šejh Mukbil El-Vadi'i rahimehullah o prethodnom hadisu:
‘Obaveza ti je da prihvatiš istinu od onoga ko s njom dođe, ako je istina, moraš prihvatiti istinu ma od koga došla, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao o šejtanu: „Istinu ti je rekao, a on je lažac“. Također, kao što je rekao u hadisu kojeg bilježi Nesai od Kutejle, a u kojem stoji da su židovi došli Vjerovjesniku sallallahu 'alejhi ve sellem i rekli: ‘Doista, kada vi govorite kažete: ‘Ono što Allah hoće i Muhammed’, i kažete: ‘Tako nam Kabe’, tada je Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem rekao: „Kada se zaklinjete, recite: ‘Tako mi Gospodara Kabe’, i recite: ‘Ono što Allah hoće, zatim i Muhammed'“. Isto tako, hadis Et-Tufejla b. Amra radijellahu 'anhu kojeg bilježi imam Ahmed rahimehullah u Musnedu i Ibn Madže rahimehullahu Sunenu, je sličan prethodnom. Stoga, savjet i istina se prihvataju od onoga ko dođe s njima, i među muslimane nije unijelo razdor osim džehl i raznorazne politike’. 10
- Također, prenosi se od Abdullaha b. Mes'uda radijellahu 'anhu da je kazivao:
„Jedan je židovski rabin došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: ‘Kada nastupi Sudnji dan, Allah će držati nebesa na jednom prstu, zemlje na prstu, vodu i zemlju (prah) na prstu, a ostala stvorenja na prstu, pa će ih jako zadrmati i reći: ‘Ja sam vladar! Ja sam vladar!” Vidio sam tada kako se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nasmijao tako da su mu se vidjeli kutnjaci, čudeći se i potvrđujući njegove riječi. Potom je proučio: („Oni ne veličaju Allaha onako kako Ga treba veličati…“) – sve do riječi: („Njemu smatraju ravnim!“)“. 11
Subhanallah, vidimo da se u oba prethodna hadisa spominju židovi, šta više, jedan od njih je bio rabin! Svi znamo kako su se židovi postavili prema istini onda kada im je došla, i kakvu su zlobu i zavist nosili u svojim srcima spram islama i muslimana još od samog početka, ali i pored toga, Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, to nije odvratilo od toga da prihvati istinu, koja je pritvrđena Kur'anom i sunnetom, onda kada su je oni izgovorili.
Detaljnijim analiziranjem ova dva slučaja, dolazimo do saznanja da je, u prvom, židov optužio muslimane za nešto veliko, a to je činjenje malog širka izgovaranjem određenih riječi. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tu optužbu ne negira, već potvrđuje i na osnovu iste gradi šerijatski propis, a on je: zabranjenost izgovaranja riječi: ‘Što je Allah htio i ti’.
Što se tiče drugog slučaja, rabin je tu govorio o gajbu (skrivenom), a što je obuhvatalo nešto od Allahovog opisa, te opisa dešavanja na Sudnjem danu. Također, i ovdje Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem nije negirao tvrdnju židovskog rabina, već se, čudeći se i potvrđujući njegov govor, nasmijao.
Pa ako je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem , koji je poslat svim svijetovima, prihvatao istinu čak i od onih koji su bili najljući i najveći neprijatelji iste, zašto, i s kojim pravom, mi danas odbijamo prihvatati istinu onda kada nam neko od muslimana predoči istu, potvrđujući je Kur'anom i sunnetom. Gospodaru naš, slavljen neka si Ti i Uzvišen, uputi nas na Pravi put.
Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmijje rahimehullah :
‘Uzvišeni Allah nam je naredio da ne govorimo osim istinu, da o Njemu ne govorimo osim sa znanjem, i naredio nam je da pravedni budemo i pravedno svjedočimo; stoga, nije nam dozvoljeno da, kada neki židov ili kršćanin, a kamoli rafidija, kaže nešto u čemu ima istine, ostavimo ili odbijemo u potpunosti taj govor, naprotiv, ne odbacujemo osim onoga što je neistina, dok istinu prihvatamo’. 12
- Rekao je Uzvišeni Allah:
كَانَ ٱلنَّاسُ أُمَّةً وَٰحِدَةً فَبَعَثَ ٱللَّهُ ٱلنَّبِيِّۦنَ مُبَشِّرِينَ وَمُنذِرِينَ وَأَنزَلَ مَعَهُمُ ٱلْكِتَٰبَ بِٱلْحَقِّ لِيَحْكُمَ بَيْنَ ٱلنَّاسِ فِيمَا ٱخْتَلَفُوا۟ فِيهِ وَمَا ٱخْتَلَفَ فِيهِ إِلَّا ٱلَّذِينَ أُوتُوهُ مِنۢ بَعْدِ مَا جَآءَتْهُمُ ٱلْبَيِّنَٰتُ بَغْيًۢا بَيْنَهُمْ فَهَدَى ٱللَّهُ ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ لِمَا ٱخْتَلَفُوا۟ فِيهِ مِنَ ٱلْحَقِّ بِإِذْنِهِۦ وَٱللَّهُ يَهْدِى مَن يَشَآءُ إِلَىٰ صِرَٰطٍ مُّسْتَقِيمٍ ٢١٣
213 Svi ljudi su sačinjavali jednu zajednicu, i Allah je slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti i opomene, i po njima je slao Knjigu, samu istinu, da se po njoj sudi ljudima u onome u čemu se ne bi oni slagali. A povod neslaganju bila je međusobna zavist, baš od onih kojima je data Knjiga, i to kada su im već bili došli jasni dokazi; i onda bi Allah, voljom Svojom, uputio vjernike da shvate pravu istinu o onome u čemu se nisu slagali. – A Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće.
El-Bekare, 213
Imam Ibnul-Kajjim rahimehullah komentirajući ovaj ajet, kaže:
„Doista, sljedbenici istine poznaju istinu ma ko god došao s njom, i zbog toga oni prihvataju istu od svih grupa, dok neistine koje te grupe iznose odbacuju…
Onaj koga Allah uputi ka prihvatanju istine gdje god se ona nalazila i kod koga god ona bila, pa makar bila s onim koga on prezire i s kim neprijateljuje, te uputi ga odbacivanju neistine ko god došao s njom, makar to bio onaj koga voli i s kim prijateljuje, takav je od onih koje je Allah,Svojom dozvolom, uputio ka istini o kojoj su se oni razišli.“ 13
Napisao: Emir Krčo
